≫ 

Treba li da strepimo od džinovskog azijskog stršljena? Smrdibube osvajaju teritoriju, šta još preti

Invazivne vrste neminovno će se širiti Srbijom u budućnosti

  • 11
Japanski dzinovski strsljen

Japanski džinovski stršljen, Foto: Wikipedia/Yasunori Koide

Kažu da se virusi prenose brzinom aviona. Sva druga neželjena stvorenja prenose se brzinom brodova, kamiona, pa i aviona, ali onih transportnih. I ima ih na stotine, svake godine sve više i više.

U Srbiji se poslednji "zapatio" jedan "plavac", leptir koji lepo izgleda, ali je ukrasnom bilju muškatli kadar da nanese veliku štetu. I to je to, pronađen je kod nas, a ako se i prilagodio staništu i počeo da se reprodukuje ne možemo da ga istrebimo.

Slično je i sa azijskim bubamarama, azijskim smrdibubama i azijskim stršljenom. Svakog časa možemo da očekujemo da se pojavi mali žutonogi stršljen iz Azije, koji nije pretnja ljudima, već pčelama. Ali, u nekoj budućnosti nije nemoguće da nam stigne i strašniji, veći stršljen iz Azije koji se, izgleda, već nastanio u severnoj Americi.

Ali i to je samo jedan insekt, a ne superubica, natprirodna zver koja će uništiti čovečanstvo.

Na pitanja o svim ovim vrstama odgovore nam je dao vrsni stručnjak iz oblasti ekologije, biogeografije i zaštite životne sredine docent dr Aleksandar Ćetković, profesor Biološkog fakulteta.

Kako kaže plavac, stršljen, smrdibuba i bubamara samo su delić problema, ali i njegova dobra ilustracija.

- To je deo mnogo šire pojave - sve većeg obima i frekvencije unošenja i uspešne lokalne kolonizacije praktično svih zemalja sveta, od strane najrazličitijih organizama koji su originalno živeli u određenom užem ili širem području nekog kontinenta. Ova pojava je vezana sa dramatičnim povećanjem i ubrzavanjem ljudske mobilnosti, a naročito globalnog obima i brzine transporta najrazličitijih roba između zemalja i kontinenata. Ključni momenat je prenos vrste između udaljenih kontinenata (ili jako udaljenih delova istog kontinenta: recimo zapadna Evropa – istočna Azija). Razlozi i konteksti ovih prenosa su relativno dobro poznati, donekle se zalikuju od grupe do grupe organizama (a uključuje praktično sve glavne grupe i životne forme: najrazličitije biljke, životinje, gljive, mikroorganizme, kopnene, slatkovodne i morske) - priča Ćetković.

Male su šanse da neka vrsta zaista uspe na novom podneblju, manje od 10 posto. Ali, kada jednom uspe u tome, vrsta definitivno tu ostaje i male su šanse da se njeno širenje obuzda.

Oko 10 posto unetih vrsta napraviće određene probleme, a ostale će, verovatno, ostati gotovo neprimećene.

- Kako bilo, radi se o više stotina vrsta koje su do sada dospele na naše područje, neke od njih odavno (pre više desetina ili stotina godina), ali sve veći broj stiže (ili se otkriva) praktično svake godine. Neki procenat ovih vrsta predstavlja poznate štetočine (uključujući korove) u poljoprivredi (uključujući pčelarstvo, ribarstvo, itd), šumarstvu, hortikulturi (ali treba naglasiti: mnoge štetočine nisu egzotične, nego naše domaće vrste). Neke druge nose značajne zdravstvene rizike (prenosioci raznih bolesti), mnoge prave velike probleme u funkcionisanju prirodnih ekosistema i ugrožavaju autohtone vrste flore i faune (tada ih obično označavamo uže-stručnim terminom "invazivne vrste"), a neke prosto uznemiravaju ljude svojim masovnim javljanjem - iako ne prave značajnije negativne efekte - rekao je Ćetković

Novi leptir u Srbiji: voli da jede muškatle

 

Cacyreus marshalli

Foto: Pixabay

Egzotični leptir, koji je nedavno otkriven u okolini Niša, poznat je pre svega kao štetočina na muškatlama i nekim ukrasnim vrstama biljaka. Potiče iz južne Afrike, odakle vode poreklo i najčešće gajeni kultivari muškatli. Već duže vreme je prisutan u Evropi (od ranih devedesetih).

- Od 2008. je potvrđen i na Balkanu, gde se proširio pre svega u mediteranskoj zoni praktično svih priobalnih zemalja, plus južna Bugarska od 2014, a jug Severne Makedonije od 2017. Postoje nalazi i iz raznih severnije pozicioniranih zemalja Evrope (od Engleske i Švedske do Austrije i Švajcarske), ali izgleda nema potvrde da se tamo ova vrsta može reprodukovati u otvorenim prostorima. Za najskoriji nalaz iz Niša je još rano govoriti, bez dodanih analiza - da li je u pitanju naturalizacija (kada uneta egzotična vrsta može samostalno da preživljava i zarmnožava se u kontinuitetu više godina/generacija) ili su nađeni izolovani primerci slučajno uneti sa sadnim materijalom, bez šanse da tu dugotrajno opstanu i prošire se - kazao je ističući da se južna Srbija nalazi u klimatskoj zoni gde postoje određene šanse za naturalizaciju.

Međutim, tamo gde leptir uspe da uspostavi lokalne populacije, ističe profesor, on primarno pravi štete velikim proizvođačima muškatli na otvorenom, a to u Srbiji praktično ne postoji, dok se u staklenicima leptir može lako kontrolisati). Međutim, leptir pravi štetu i zasadima i parcelama u okviru hortikulturno uređenih zelenih površina (parkova, skverova i slično), ali potencijalno i divljim srodnicima muškatli, od kojih su neke retke i endemične vrste (biljke iz roda zdrvavaca – Geranium).

Azijska bubamara se odomaćila

 

Dugo se govori o ugroženosti domaćih bubamara, i to od strane azijskih. Profesor Ćetković napominje da je reč o više broja domaćih vrtsa koje se "bore" sa novajlijama.

- Azijska bubamara je uneta u razne delove sveta kao "korisna vrsta" u borbi protiv štetnih biljnih vašiju (često takođe unetih vrsta). Tek posle dužeg niza godina počele su da se prenamnožavaju, i time značajno potiskuju domaće, autohtone vrste kroz kompeticiju. Međutim, izgleda da se tu situacija postepeno ublažava kroz prirodne mehanizme: neke od tih invazivnih vrsta vremenom postanu "bolje integrisani" članovi lokalnih ekosistema, što znači da uđu u procese koji prirodno regulišu (ili ublažavaju) preterano prenamnožavanje - objašnjava Ćetković.

Azijska smrdibuba: Neobična navika za jednu bubu na Balkanu

 

Invazija smrdibuba, Vizić Fruška Gora

Foto: Mitrovica.info/Smiljka

Još jedna štetna vrsta pristigla iz Azije je smrdibuba, koja se hrani mnogobrojnim lokalnim biljkama. Ova buba je još u svojoj početnoj fazi invazije, a njene brojnosti mogu praviti značajne štete u poljoprivredi. Inače, ova vrsta je po mnogo čemu je slična svojim lokalnim srodnicima, odnisno našim smrdibubama.

- Osim kod proizvođača određenih kultura, ova vrsta je postala mnogo šire poznata kod mnogih stanovnika gradova, ili uopšte naseljenih mesta, zbog specifičnog ponašanja koje nije uobičajeno za naše vrste - masovno jesenje okupljanje oko ljudskih objekata (uključujući kuće, stanove, tavane) radi prezimljavanja. Ova pojava je bila donekle prisutna i kod azijske bubamare, dok je postizala svoje maksimalne brojnosti kod nas. Verovatno će njihove preterane brojnosti vremenom opadati, ali je teško predvideti preciznu dinamiku - smrdibuba je relativno skorašnja pridošlica u Srbiju (pre oko 5 godina) - kazao je Ćetković.

Azijski stršljen, mnogo straha, malo opasnosti

 

Stršen svojom veličinom i bolnošću ujeda, ali i zbog zabeleženih smrtnih slučaja u slučaju alergijske reakcije, koja se, uistinu, ne razlikuje od one koju mogu da naprave i ose ili pčele) izaziva poseban strah kod ljudi.

Tako se sa strepnjom govori o dolasku potpuno nove vrste ovog neprijatnog insekta u Srbiju - azijskog žutonogog stršljena koji već osvaja Evropu.

Ali, pitanje je da li će ga "običan" čovek uopšte primetiti kada i dođe na naše tlo. Oni koji će se hvatati za glavu biće - pčelari, jer nova vrsta može ozbiljno da ugrozi pčelinjake...

Ovaj stršljen još se nije pojavio kod nas, ali i taj dan će doći.

azijski stršljen

Foto: Printscreen/Youtube

- Postoji više vrsta stršljenova u Aziji – preko 20. Većina živi u južnim, jugoistočnim i istočnim delovima, a bar polovina su striktno tropske – tako da nikada neće biti uspešno prenete u Evropu. Dve vrste prirodno naseljavaju Evropu: obični "evropski" ili tačnije "evroazijski" stršljen (koga svi dobro znamo) i nešto manji "orijentalni" stršljen, koji je u Evropi ograničen na mediteransku zonu. Od pre oko 15 godina u Francusku je slučajno unet takozvani "žutonogi" ili "mali azijski" stršljen koji se dosta uspešno proširio Zapadnom Evropom, za sada više u južnijim sektorima - kazao je ćetković.

Italija se uhvatila u koštac sa ovom vrstom, skupom kampanjom njihovoog suzbijanja, a to je uticalo i na sporije prenošenje vrste na istok, dok se znatno brže ova vrsta širi na teritoriju Francuske i Španije.

-U nekom trenutku ovaj stršljen će stići i do Srbije – možda već naredne godine (jer kod ovakvih vrsta moguće je značajno "preskakanje" velikih distanci unutar kontinenta). Uz nesporne štete koje će praviti pčelarstvu (pa će verovatno biti neophodne mere suzbijanja slične onima u zapadnoj Evropi), dolazak ove vrste neće predstavljati nikakav posebno značajan zdravstveni rizik - u poređenju dosadašnjim stanjem, tj. problemima koje povremeno prave obični stršljenovi i ose, u godinama gad se prenamnože zbog klimatskih razloga. Ovaj stršljen je zapravo manje agresivan od našeg, a još manje nego obične ose u jesen, a smrtni slučajevi su isključivo vezani za alergijske reakcije. Inače to važi i za naše vrste - ogromna većina smrtnih slučajeva je ograničena na ljude koji su alergični (na pčele, ose ili stršljenove) a to ne znaju, pa ne potraže odmah pomoć lekara - zaključuje Ćetković.

Džinovski azijski stršljen - realna pretnja u budućnosti

 

Nije nimalo prijatno pomisliti da nam u budućnosti preti i dolazak džinovskog azijskog stršljena.

To nije neka strašna aždaja koja leti brzinom do 200 kilometara na sat, vreba žrtve i zabada svoju gigantsku žaoku iz koje do smrti izlučuje otrov, kako se govorilo.

- Džinovski "mandarinski" stršljen postoji, u pitanju je najveća vrsta od pomenutih dvadesetak u Aziji (oko 50-80 posto krupniji od našeg domaćeg), ali nikada do sada nije zabeležena u Evropi. Ova vrsta je tek od prošle jeseni (2019) detektovana kao novopridošla u Severnoj Americi (oblast Vankuvera u Kanadi i države Vašington u SAD). Još nije jasno da li se uspostavila lokalna populacija, ali je sa pravom podignuta velika uzbuna u cilju eventualnog pokušaja uništavanja vrste na samom početku. Nažalost, šanse za to uništavanje su verovatno male, jer kad se ovakva vrsta primeti, to obično znači da se već proširila - pre toga je "nevidljiva" zbog malih brojnosti.

- Ovaj stršljen naseljava i tropska ali i umerena područja Azije (uključujući Japan i daleki istok Rusije), tako da je njegovo naseljavanje sasvim moguće, a uz velike štete koje i ova azijska vrsta nanosi pčelinjacima, ona jeste poznata po mnogo jačem otrovu: već zbog veličine jedinki količina otrova je mnogo veća, a zbog veće hemijske destruktivnosti dovodi i do lokalnog oštećivanja tkiva. Dakle, u Evropi za sada možemo biti mirni što se tiče ovog stršljena. Međutim, ako se vrsta značajnije proširi po severnoameričkom kontinentu, to će predstavljati - hipotetički - duplo veći rizik da nekada slučajno bude uneta i u Evropu, po logici da nam tada može doći iz dva nezavisna izvora (ovakve vrste se najlakše neopaženo transportuju u materijalu za pakovanje kabaste robe, u velikim kontejnerima). Kolika je realno ta šansa, to niko ne može proceniti - zaključuje dr Ćetković.

Koliko je koroni trebalo da iz Vuhana stigne do Italije? Slično je i sa drugim biološkim organizmima. Transport robe sve je brži i intenzivniji, svet postaje jedno veliko tržište, pa su i "slepi putnici" u vidu stršljena, korova, leptira, mrava, smrdibuba... sve više prisutni. Šteta će biti manja ili veća, po privredu ili eko sistem, ali - to je ceh civilizacije.

Video: Mogu da ubiju i čoveka: Naučnici uspešno uništili gnezdo džinovskih stršljena:

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Dr

    31. oktobar 2020 | 20:17

    Ništa pametno iz Azije

  • Züri

    31. oktobar 2020 | 17:17

    Najstrašnije stvari po život nam iz Azije stižu,ali mi baš istok i volimo zbog izlaska sunca-izvora života.

  • Boki

    31. oktobar 2020 | 18:18

    Muskatle da polijes benzinom i zapalis opet ce izrasti

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA