Kako su deca reagovala na "Daru iz Jasenovca?" Mnogi su pogledali film, imali su samo jedno pitanje

Današnja deca nisu rođena u SFRJ, SRJ, pa ni u SCG, već u modernoj Srbiji. O holokaustu uči se po planu i programu tek u 8. razredu. Ali, internet i TV donose mnoga pitanja

  • 44
Dara iz Jasenovca, osnovna škola

Foto: Shutterstock, Youtube

"Čini mi se da su to bili Hrvati... Zašto su ubijali baš Srbe?", upitali su trećaci svog učitelja Predraga Starčevića iz Pančeva prvog dana kada su se videli nakon prikazivanja "Dare iz Jasenovca".

Čak trećina njih podigla je ručice kada je učitelj pitao da li su gledali film. Scene pred kojima su i mnogo stariji zatvarali oči doprle su i do najmlađih. Nije film prilagođen za decu, ali - sve što postoji na internetu i televiziji doći će i do njih. Tako je bilo i sa "Darom...".

Međutim, to poznatog pančevačkog učitelja nije začudilo. On je bio spreman da im odgovori na sve što ih zanima u vezi sa ovom teškom tematikom. Holokaust, stradanja, NDH.... to nije plan učenja za mlađe osnovce, ali...

- Možeš odgovoriti detetu na pitanje ili da mu kažeš "saznaćeš kad porasteš", što ga dalje posle tera da sam traži po internetu ili da pita nekog drugog. Mislim da je škola najprirodnije mesto gde će čuti ono što pita. U principu, deca gledaju filmove. I često dobijaju objašnjenja od roditelja, a onda u školi iz radoznalosti i želje da potvrde to, jer i između sebe diskutuju pa dobiju različite odgovore, pitaju učitelja - ispričao nam je Starčević.

Upravo ta pitanja, poput "Zašto baš Srbi" ili "Zašto baš Jevreji", ono su što deca prvo pitaju kadgod se govori o holokausu. Dok odrastaju, smeju se i igraju, sklapaju drugarstva, još im je potpuno nejasno zašto bi neko nekog ubio samo zato što dolazi iz određene porodice koja nosi, možda, samo drugačije prezime.

- Moja poenta je da deca kad pitaju da treba sve tumačiti u istorijskom kontekstu, a opet na kraju naglasiti da nije cilj mržnja, nego je cilj biti informisan, znati činjenice, ne gajiti gorčinu, već gajiti ljubav prema svima. Meni je bitno da deca shvate da je rat jedno zlo, gde niko ne dobija. U takvim pričama provuče se i ona o Jasenovcu, o Bosni... Kažem deci, ako neko nekom momku ubije majku, posle on ubija nečijeg brata, nečijeg sina, jer mržnja vuče mržnju i raspirivanje mržnje, posebno kada nekog izgubiš. To stvara bol iz koga ide osveta - priča nam Starčević.

On dodaje i da je "svako odgovoran za dešavanja u svojoj sredini, a mi moramo da razvijamo ljubav, poštovanje i toleranciju, da imamo stav o nepravdi i da štitimo naše sugrađane svih drugih nacionalnosti u našoj sredini ako su ugroženi".

Prve priče o Holokaustu, Nemcima i stradanju Jevreja svi smo slušali još od naših učitelja. Tako je bar bilo nekad. Cilj je bio da se kontinuirano uči o tome ko su bili fašisti, a ko oslobodioci i kako su izgledala najstrašnija mesta na svetu. Na primer - Aušvic.

Današnja deca nisu rođena u SFRJ, SRJ, pa ni u SCG, već u modernoj Srbiji. O holokaustu uči se po planu i programu tek u 8. razredu. Ali, to ne znači da decu ne treba informisati o nekim važnim istorijskim činjenicama, posebno kada deca imaju pitanja.

- Ja sam imao 19 godina kada sam prvi put posetio Aušvic, kada sam došao do prostorije, podeljene staklom, gde su bile samo dečje cipelice, tu sam zaplakao, to je bilo 1979. To je bio i definitivni početak mog interesovanja za holokaust. Tada nisam ni slutio da će baš ta poseta Aušvicu usmeriti moj život i da ću dobar dao života posvetiti borbi protiv fašizma. Učio sam o tome, ali nisam mogao da zamislim kako to izgleda. Te utiske prenosim deci, spominjem prostorije s naočarima, sa ljudskom kosom, četkicama za zube i one sa odevnim predmetima koje sam video - priča Starčević.

Predrag Starčević

Predrag Starčević, Foto: Privatna arhiva

A kada je u pitanju odnos prema smrti - deca je shvataju onog trenutka kada izgube baku, deku, kućnog ljubimca...

Ipak, govoreći o ljubavi i mržnji, o onome što je ostalo za žrtvama, o tome kako izgleda kada u ratu izgubite najbliže, učitelj deci prenosi znanje i, pre svega, vrednosti. O zverstvima koja su činjena - na Balkanu, Evropi i uopšte po celom svetu, opisom zločina, o jamama i noževima, ipak je rano govoriti dečici.

"Dara iz Jasenovca" ne zaostaje za svetskim filmovima o holokaustu

 

Kako nam kaže Starčević, "Dara iz Jasenovca" ne zaostaje za filmovima o holokaustu drugih zemalja i korišćen je lični model kakav i Jevreji koriste dok svoju decu uče o zločinima. To su ljudi iza kojih stoji određena priča, vrednost, to su deca koja se prisećaju svojih igara, života pre rata i u ratu.

- To je model koji se primenjuje u svim zemljama kada se snimaju filmovi o holokaustu. Ovom prilikom ne govorim o umetničkoj vrednosti filma niti o tome da li ga je trebalo emitovati u vreme kada TV program gledaju i najmlađi. Prilikom svoje tematske posete Izraelu povodom izučavanja Holokausta, slušao sam predavanja i učestvovao u razgovorima sa desetinama izraelskih profesora, ali i slušao važna svedočenja živih svedoka, koji su za vreme Drugog svetskog rata bili deca. Oni jednostavno imaju žive svedoke, koje dovode na predavanja o holokaustu, kao i na predavanja deci u svojim školama. Slušali smo ženu, ćerku apotekara, koja je bila devojčica kada je u Brežicama u Sloveniji krenulo čišćenje Jevreja. Imali smo iz Zagreba čoveka čiji je otac bio poznati arhitekta i koji je projektovao neke zgrade u Beogradu... Sve su to jake i potresne priče kojih se moraš sećati ceo život - govori učitelj Starčević.

"Drug Tito greje vojnika" - Kako smo decu učili u komunizmu

 

Antifašistička partizanska literatura baštinila se u našem školstvu, čak i posle sloma socijalističke Jugoslavije. To je, naravno, uključivalo i učenje o logoru Jasenovac. Međutim, sve do raspada zemlje priče su bile strogo ideološki obojene, crno-bele, bez sagledavanja šireg konteksta u kojima su stvarani zločinci i žrtve, ali i bez prikaza ispreplitanih antagonizama, suparništava i savezništava u krvavom građanskom ratu.

Ipak, kroz ideju "dobrog" partizana deca su shvatala koliko je fašizam, protiv kog su se borili, bilo zlo.

Ali, neka pitanja su deca već krajem osamdesetih počela da postavljaju.

- Obrađivao sam sa decom tekst "Drug Tito greje vojnika". Neki vojnik je u priči bio ranjen i Tito ga je kao grejao šinjelom. Završavam tekst i pitam decu da li im se dopada. I jedan dečak odgovara: "Ali drug mog tate kaže da je drug bio Tito lopov". To je za mene bio šok - šta reći i kako odgovoriti - priseća se Starčević događaja s kraja osamdesetih.

Učitelj Starčević je deci držao i mnogo ozbiljnije časove na ovu temu - na temu Holokausta.

Na jednom uglednom času "Izrael - moderna država, holokaust i umetnost holokausta", času su 2019. godine prisustvovali Ambasadorka Izraela Alona Fišer-Kam, kao i zamenik gradonačelnika Pančeva i predsednik i predstavnici Jevrejske opštine Pančevo.

- Svaki narod na svetu ima pravo da zna svoju prošlost. Pitanje je samo da li ćemo kroz prošlost usađivati u našu decu mržnju ili na tim garežima iz prošlosti razvijati oproštaj i želju da u miru i toleranciji živimo jedni pored drugih - zaključuje učitelj.

Izabran među najbolje edukatore 2020. godine

 

Predrag Starčević prošle godine bio je proglašen jednim od najboljih edukatora u Srbiji, od strane Udruženja "Živojin Mišić".

Pored osnovnog obrasca za prijavu učitelja i nastavnika gde je nagrađeno sedmoro edukatora, prošle godine nagrađeno je i troje u kategoriji najboljeg nastavnika u doba pandemije - a upravo među njima je i učitelj Starčević.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Brundo

    27. februar 2021 | 14:10

    A ko pise udzbenike za decu?Tako se vrsi promena svesti dece.Udzbenici istorije za osnovne skole su prepuni lazi.Istorija tudjeg naroda ne mora da se zna ali istorija svog naroda mora.A to se radi kako bi se srpsko drustvo pripremilo za ulazak u EU.Tu nisu pozeljni nacionalni identitet, konvervatizam, tadicionalne vrednosti, nacionalni ponos.Pozeljni su ljudi koji su siva masa.

  • ???

    27. februar 2021 | 12:30

    Imao sam ogromnu životnu privilegiju i bio sam Peđin učenik. Čovek ogromne emocije. Naučio nas je pre svega da volimo. Hvala mu.

  • Dejan

    27. februar 2021 | 16:04

    Hrvati od malena uče decu kako da mrze prvo Srbe pa sve ostalo...Tako se formira njihova nacionalna svest...Prema Srbima, a mi učimo decu kako su svi dobri...Zato nam je tako kako je...

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA