Srbija prošle godine izgubila grad veličine Paraćina: Koje bi mere podstakle natalitet

Mere koje država preduzima neće dati rezultate preko noći

  • 30
Bebe porodilište

Foto: Shutterstock

Zbog rekordnog negativnog prirodnog priraštaja Srbija je prošle godine izgubila čitav grad veličine Paraćina. Rođeno je svega 62.000 beba, dok je umrlo 115.000 ljudi. Borba za veći natalitet traje decenijama, a sada država najavljuje novi paket mera kako bismo stigli makar na pozitivnu nulu, ali rezultati nisu mogući preko noći, javlja RTS.

Mališanima nije potreban luksuz već ljubav, parče prirode, braća i sestre, kaže Lada Tončić, majka troje dece. Roditeljima je potrebno više – da bi se deci obezbedili zdravo odrastanje, siguran život i školovanje.

- Stan smo kupili prošle godine i to neadekvatan, ne u Beogradu, a deca su već izrasla, blizanci imaju po 10, ćerka 12 godina - kaže Lada Tončić.

Zbog toga su se odlučili za troje a ne za petoro dece koliko su želeli. I to je više nego prosta reprodukcija za koju se bore mnoge zemlje. Iako roditelji finansijski momenat često navode kao ključan za rađanje, demografi kažu da veći uticaj ima, na primer, politika zapošljavanja, pre svega majki.

- Tu ima najviše prostora za pomake i ono što smo mi prepoznali u našim istraživanjima to je upravo ta nesigurnost kod žena, osećaj na tržištu rada i zašto se povlači vrlo često posle prvog rođenja, iako bi želela da ima više dece bez ikakvog drugih podsticaja -  kaže Vladimir Nikitović, demograf.

- Da, država ima zakone koji su predviđeni i na koje može da se pozove žena, ali zakonodavstvo u svakoj državi nije trenutak od danas do sutra nego je to proces, negde kraći negde duži, u kome žena kaže – ja sam ovo prošla jednom, ne pada mi na pamet da više prolazim", rekao je Ratko Dmitrović, ministar za brigu o porodici i demografiju.

U proteklih petnaestak godina demografsku sliku pogoršao je i odlazak mladih u inostranstvo.

- Na njih bi trebalo da budu usmerene sve mere ekonomskog karaktera u cilju njihove odluke da ostanu u Srbiji, a kada se radi o onima koji su već duže u inostranstvu da njihov, ono što zovemo transfer znanja i veština, bude usmeren prema matici i to može mnogo da pomogne celokupnom društvenom razvoju - smatra Nikitović.

Mere koje država preduzima neće dati rezultate preko noći.

- To su naravno dugoročne mere koje će trajati, nadamo se, ne godinama nego decenijama, dok ne zaustavimo sadašnje negativne trendove, dok ne vratimo i ne podignemo gore negde, uspeh bi bio veliki na 2,1 – to je stopa proste reprodukcije. Međutim, niko u Evropi nema stopu 2,1 - kaže Dmitrović.

Posle finansijskih podsticaja porodicama s decom 2018. i 2019, stopa rađanja povećala se sa 1,48 na 1,52. Onda se dogodila pandemija i već sledeće godine te mere nisu imale uticaja na rađanje.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • рагнер

    28. septembar 2021 | 08:37

    Већи је проблем што млади људи беже од економског тигра! Рађају се Срби, само не у Србији. Нема посла без страначке књижице, уговори на пола године, цене свега отишле у небеса, а плате исте, неписмени владају и понижавају радно-способног човека и тако даље, и тако даље…

  • Darko M

    28. septembar 2021 | 09:51

    Mere nisu toliko komplikovane. Pogledajte samo koliki su budžeti opština po Srbiji, mole državu za svaku sitnicu jer se sav novac sliva u Beograd. Istovremeno, dok se unutrašnjost Srbije gasi, u Beogradu se grade milioni kvadrata stanova, za koje mi plaćamo i put i vodovod i kanalizaciju i rasvetu i svu drugu infrastrukturu. Niko se ne bavi organizacijom države, i Beograd i ostatak Srbije postaju nepodnosljivi za život (Beograd prenaseljen, Srbija pustara), čak je i u komunizmu bila pravilnija raspodela javnih prihoda, što je potpuni poraz svih nas koji pratimo razvoj države i društva.

  • Eh da mi je...

    28. septembar 2021 | 09:05

    Ako mi Srbija pruži sigurno radno mesto i platu od koje mogu da živim i da odem jednom godišnje na letovanje 7 dana, jednom godisnje na zimovanje 7 dana i na 2 produžena vikenda, pakujem kofere i vraćam se! Ovde ne razmisljam 28. u mesecu da li je 1. za vikend i da li ću imati za hranu... Može li moja zemlja da mi pruži da kao akademski građanin živim pristojno od svog rada? Može li garantovati da na konkursu nema prednost sin, snaja, surnjaja u odnosu na nekog ko nema veze? Ako je odgovor DA, eto mene... Bojim se da to DA neću dobiti :(

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA