≫ 

Petoro dece heroja sa Košara za 2 godine izgubilo oca, baku i mamu: "Bilo je teško, sve se promenilo"

Mijajlevići su živeli u veoma teškim uslovima, svesni da, posle velike tragedije, imaju jedno drugo i humane ljude koji su tu da pomognu

  • 10

Svako je dete dok su mu roditelji živi, koliko ste to samo puta dosad čuli? Gubitak roditelja, kažu, nikad ne prebolite, samo naučite da živite sa tom prazninom. Tom tugom kojoj se ne nazire kraj. Jer ga i nema. Tijana (15), Tamara (18), Marko (19), Miloš (22) i Mihajlo (24) Mijajlević iz Vladimirovca kod Alibunara osetili su gorčinu tih reči prerano (a uvek je prerano), jer su veoma mladi, i sami još deca, ostali najpre bez oca. Drugi udarac pretrpeli su kada je baka otišla zauvek, a onda... Još jedan stravičan gubitak, onaj posle koga se, čini se, nikad ne oporavite. Pre nekoliko meseci preminula im je i majka.

Dobra deca, vredna, radna, možda pre svega - skromna. Tako ih je život učio. Otac je bio heroj sa Košara, ranjavan na brojnim ratištima čak četiri puta. Posle besmislenih ratova, mir je pronašao u malom banatskom selu sa svojom suprugom i decom, a 2019. godine preminuo je usled kardiovaskularnih bolesti.

Posle svega godinu dana, deca porodice Mijajlević ostala su bez bake koja im je bila druga majka. Pre 4 meseca usledio je šok posle kojeg više ništa nije moglo da bude isto. Izgubili su majku. Izliv krvi na mozgu.

Odjednom, za Tijanu, Tamaru i njihovu braću život više nije mogao da se odvija istim tokom. Ostali su bez tri najvoljenija bića u njihovim životima. I tada znate da više nikada neće biti isto.

Nedaće ipak, praćene najbolnijim trenucima, iz čoveka, bez obzira na to koliko mlad bio, bude snagu koju nije ni slutio da ima u sebi. Njihova neizmerna tuga ganula je srca humanih ljudi iz udruženja Ognjište i osnivača Slavka Radojčića, koji su se okupili oko ideje da im pomognu i pokušaju da izmame osmehe na njihova lica.

Navikli da budu samostalni

Tamara je preuzela ulogu "domaćice", kao starija sestra koja će voditi brigu o svim članovima porodice i pokućstvu. Ona je učenica 4. razreda Gimnazije u Pančevu, a kako je izjavio njen profesor biologije "dete koje treba da bude uzor drugima". U to nema sumnje. Jer, Tamara postiže sve. I da uči, putuje do škole oko 40 minuta, čisti, kuva i pomaže mlađoj sestri.

Ona i njen brat Miloš dočekuju nas ispred kuće stare 100 godina, koja je u prethodna 3 meseca dobila potpuno drugačiji izgled. Nov. Gotovo sve je na kući završeno: prozori, vrata, fasada, struja koja je bila jedan od najvećih problema. Nov nameštaj, laptopovi koji će Tamari i maloj Tijani koristiti za učenje.

- Na neki način, mi smo se već tako navikli jer je majka radila u inostranstvu. Navikli smo da budemo samostalni, samo što je to bilo uz njenu podršku. Dolazila je na svakih mesec dana vikendima. Kada je počela epidemija korone, dešavalo se da po tri, četiri meseca ne dođe - priča Tamara za Telegraf.rs.

"Mi smo svi tu, zajedno"

Na pitanje koliko joj se život promenio od maja ove godine, kada su izgubili i majku, odgovara:

- Mislim da mi se život skroz promenio. Jedino što je ostalo isto je što smo mi svi tu, zajedno. A ovako... Sve se ostalo promenilo.

Kuću, priča naša sagovornica, svi čiste i spremaju, kad zbog noćne smene u školi ne stigne, braća i sestra spremaju da jedu nešto sami.

- Dosta nam znači, stvarno, sva pomoć koju smo dobili i to što nam je kuća renovirana. Lakše nam je da funkcinišemo u kući. Kao starija sestra, ne osećam obavezu, ali odgovornost da. Nije mi teško da brinem, jer ipak, nisam ja jedina koja ima tu odgovornost, nego smo svi zajedno u ovome - kaže Tamara.

Njen stariji brat Miloš zaposlio se sa 19 godina u Rafineriji u Pančevu, a sada radi u Termoelektrani u Obrenovcu. Dve nedelje ga nema kod kuće, pa dođe na dva dana. I tako mesecima.

Miloš kaže da se jako teško izborio sa ogromnim gubicama. Prvo je otišao tata, a onda baka i majka.

- Bilo je jako teško, ali nekako smo se snašli... uz pomoć dobrih ljudi. Tada nam je bilo najbitnije što smo imali podršku... Najviše su nam pomagali stric, deda, Slavko. Svi su bili tu - kaže Miloš.

Svi, osim roditelja.

Najveću podršku imaju u, kako kaže Tamara, porodici, dedi, stricu i Slavku Radojčiću, osnivaču humanitarne organizacije "Ognjište" iz Pančeva, koji je i dalje uz njih.

Tamara kaže da je dosta ljudi pomoglo.

- Hvala im na tome - poručuje ona sa osmehom dodajući da posle završene srednje škole planira da upiše fakultet kako bi jednog dana mogla sebi i svojoj porodici da priušti da ostvare sve o čemu maštaju.

Video: Na Košare su navalili teroristi, NATO, Legija stranaca ali u Metohiju nisu ušli

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Danilo

    27. oktobar 2021 | 20:46

    Pogledajte samo kako se Hrvatska odnosi prema svojim borcima a kako Srbija! Sramota!!!

  • Rus

    28. oktobar 2021 | 01:00

    mi smo poslednji branitelji Hrišćanstva

  • doberman

    28. oktobar 2021 | 01:45

    svi su punoletni nema razloga da im se nametne obaveza glasanja za SNS i dobiju pomoć, ko tigrići da žive.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA