≫ 

Slađan sa porodicom opstaje u surovim planinskim uslovima: Žive od nošenja ogreva drugim ljudima

Slađan i Vesna Mitić ostali su da žive na selu, na ognjištu Slađanovog pradede, uprkos tome što imaju veliku i novu kuću na peiferiji Vranja

  • 4

U Nesvrti, selu na padinama Besne kobile, danas ima ljudi samo u svega petnaestak domaćinstava, uglavnom starina koji su zašli u osmu deceniju života. Izuzetak je porodica Slađana Mitića, koja broji nekoliko članova, a među njima ima i mladih.

Slađan i Vesna Mitić ostali su da žive na selu, na ognjištu Slađanovog pradede, uprkos tome što imaju veliku i novu kuću na peiferiji Vranja. Prihoduju isključivo od stočarstva i iznošenja drva za ogrev drugim ljudima.

Trenutno imaju konje, krave, ovce, koze, živinu i pse. Sve skupa preko 250 duša.

- Odlučio sam da ostanem ovde na selu, na planini. Nije lako, ali opet može da se zaradi za život. Ovde su mi i deca odrasla, išla u školu, koja je od kuće na pet minuta - kaže Slađan.

Najstarija devojčica je pohađala prvi razred u Krivoj Feji, koja je odavde udaljena pet kilometara, a ostala tri razreda ovde u selu. Do asfaltnog puta se stiže za 15 minuta, pa onda autobusom do škole u Krivoj Feji.

- Najteže je bilo zimi kada naveje sneg, pa je put neprohodan. Ovde sneg padne početkom novembra i zadržava se sve do Đurđevdana - objašnjava Slađan.

Kasnije, u selu je škola ponovo otvorena, pa su sve tri devojčice do četvrtog razreda išle ovde, a od petog do osmog razreda u Krivu Feju.

Srednje škole su završile u Vranju. Prve ćerke su se udale, a najmlađa je sa nama ovde, ali će i ona u skorije vreme u grad, jer traži posao - priča

Slađan.

On dodaje da ustaje ranom zorom, oko svitanja i zajedno sa svojom suprugom kreće da hrani životinje. Tek nakon toga, doručkuju i oni.

- Potom, u zavisnosti od godišnjeg doba, sakuplja se seno ili sprema druga hrana za životinje, čistimo im, pa opet hranimo i tako do uveče - tvrdi Slađan.

Prodajem jagnjad, telad, jariće i prasiće, uglavnom imam stalne mušterije.

Supruga prodaje sir, najčešće stalnim mušterijama, ali odlazi i na pijacu.

- Zimi je ovde najteže zbog velikog snega, nema ljudi, teško se stiže i do to malo domaćinstava u kojima po neko živi. Poslednjih godina bilo je snega, ali i smrtnih slučajeva, jedva smo očistili put do groblja, kako bi mogli pokojnike da sahranimo – priča Slađan o surovim uslovima života na planini.

Njihovo domaćinstvo nalazi se na 1.200 metara nadmorske visine, te treba dosta spremiti i ogrev za zimu.

No međutim, nije to samo problem, već i divlje zveri.

- Ima ovde vukova, lisica, a divlje svinje naročito prave štetu na usevima. Lisice znaju takođe da dođu ovde, pokušavajući da tamane živinu, ali i male pse. Vukovi su dosta oprezni, oni ne prilaze, ali se čuje njihovo zavijanje i vide im se tragovi zimi po šumi i na otvorenom - kaže Slađan.

Po planini, on se najčešće kreće na svom konju i kaže da će i starost dočekati ovde.

Video: Nikola je jedini đak u školi na planini kod Vranja

(S.T.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Budak

    28. oktobar 2021 | 22:17

    Pametan čovek.

  • Planinac

    28. oktobar 2021 | 22:37

    Nemora ju da brinu za kovid propusnice .

  • IL Virtuoso

    28. oktobar 2021 | 23:18

    Kozji sir ima jaku cenu, kravlji je jeftin. Mozes biti i na selu jak, ako imas malo klikera. Ubijanje i prodaja zivotinja je promasaj.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA