Amerikanka našla sreću u Apatinu: "Ovde se osećam kao kod kuće, volim ajvar i srpsku salatu"
Imam grupu od 2000 ljudi koji se raspituju gde bi mogli doći. Žele da odu iz Kalifornije, traže bolju zemlju za život, a ja sam im preporučila Srbiju i Apatin, rekla je Isa Makrej
Neprekidne migracije stanovništva iz malih mesta u velike industrijske centre, gradove pa i države, nisu novina. Reklo bi se da su uobičajena pojava širom regiona, tužan trend koji pogađa i apatinsku opštinu decenijama unazad. Ređe su pojave napuštanja tog brzog, urbanog ambijenta, sveta punog prilika i doseljavanje u mirnu palanku, kakav je Apatin. Međutim, uvek ima ljudi spremnih da krše ustaljena pravila i ponašanja. Jedna od njih je Isa Makrej, Amerikanka škotskog porekla koja je napustila Ameriku i odlučila da živi u Apatinu, u Srbiji.
Rođena je u Kaliforniji, a put do Apatina dugo je trajao. Nikada sebe nije videla u Sjedinjenim američkim državama i uvek je znala da će živeti negde drugde. U Americi je studirala mikrobiologiju, ali nikada nije radila posao u struci. Menjala je poslove kao i mesta boravka, prenosi RadioDunav.
– Ameriku sam napustila 2011. godine, i prošla šest zemalja dok nisam stigla u Srbiju. U svakoj sam počinjala neki posao, ali sam iz različitih razloga odlazila dalje. Stalno sam morala nešto da čekam i nigde nisam mogla raditi ono što želim. Napokon sam stigla ovde i mogla da ostvarim ideje, da ulažem u svoj posao i radim ono što me zanima. Pronašla sam sebi prebivalište na Zelenoj glavi, a to nisam imala još od kako sam napustila Ameriku. Odmah sam osetila da ovde mogu da se smestim i prestanem da se selim, i evo već šest meseci nisam ni pokušala da odem negde drugde - rekla je Isa Makrej.
U Apatin je došla posredstvom Liberlanda. O Srbiji nije ništa znala. Ovde joj se dopada, sviđa joj se srpska kultura i narod.
– Ne znam šta me je tačno privuklo, ali ovde se osećam slobodnom, okružena slobodnim ljudima. Ima mnogo mesta na svetu gde nemate tu slobodu. Srbija je veoma lepa, ljudi su prijatni i srećna sam u Apatinu. Pre toga nisam obratila pažnju da Srbija uopšte postoji. Pre dve godine sam počela da istražujem situaciju u Srbiji i da pokušam saznati kakvo je raspoloženje u zemlji, i pre pet meseci sam se doselila u Apatin. Moj prvi utisak o Apatinu je da je šarmantan i privlačan grad, sa prijatnim stanovništvom u kome možete naći sve što vam treba. Uvek sam bila u prolazu, a ovde se osećam kao kod kuće, deluje mi blisko. Kada zatražim pomoć svi se trude da mi pomognu. Već sam odlučila da ostanem u Srbiji. Mnogi ljudi žele da idu u druga mesta samo zato što su drugačija, privlače ih promene. Neki naravno smatraju da je lakše živeti negde drugde, nekome ne odgovara politička situacija, neko voli planine, drugi velike plaže i more. Ali, za mene Srbija nudi mnogo toga za istraživanje, upoznavanje, uživanje u njenim predelima, istakla je pedesetrogodišnja avanturistkinja.
Apatin je oduševio i ulicama i arhitekturom. Ne privlače je moderna, bučna i prenaseljena mesta. Kaže da su joj crkve prelepe, ali da i obične kuće nose lepotu starine koju treba sačuvati. Kuće koje svojom arhitekturom svedoče o vremenima koja su prošla su neprocenjivo blago i Isa bi ga sačuvala. Po njenom mišljenju trebamo se skloniti od preteranog modernizma jer on udaljuje jedne od drugih, a ljudi treba da se druže.
– Ono što Apatin čini privlačnim je blizina reke i, naravno, šuma oko grada. Za svakoga ko voli život u blizini reke, Apatin ima sve potrebno da ga privuče. Iznenadila sam se koliko ima pčela i pčelinjaka, više nego što sam igde do sada videla. Priroda je prelepa, livade pune cveća, šuma gusta, predivno mesto za život. Grad i ulice izgledaju čisto, nema vidljivog smeća. Ne volim ni grafite kojih ovde, srećom, nema. Grafiti ponekad prikazuju razmišljanje i stavove mladih kojima je dosadno, ljuti su i nezadovoljni, pa šalju pogrešnu sliku o nekom mestu. Ovde to nisam primetila, što znači da u Apatinu uglavnom žive porodice, ima puno dece i zajednica nije destruktivna nego dobra za život. Zbog svega sam odlučila da pokrenem sopstvenu kompaniju u Srbiji i podnesem zahtev za državljanstvo, kaže Isa.
Interesantno je da su je oduševili restorani Plava ruža i Zlatna kruna, i riba sa menija, ali nije uspela da zavoli čuveni apatinski paprikaš. Amerikanka kaže da uopšte ne voli supe, a paprikaš smatra samo supom od ribe. Možda jednog dana otkrije lepotu apatinskog specijaliteta i promeni mišljenje. Ali zato voli ajvar i tradicionalne salate kao što je šopska i srpska.
Njeni prijatelji su bili oprezni kada je rekla da putuje u Srbiju. Slika o nama u američkim medijima nije najpovoljnija i daleko je od istine.
– U SAD sam ostavila rođake, ali sam zaista bliska samo sa rođenom sestrom. Dopisujem se sa mnogim prijateljima i oni me pitaju o Srbiji, i svima sam rekla da ovde mogu doći da uživaju u slobodi. Kao i brojni Amerikanci i moji prijatelji žele da žive u Meksiku jer je tamo život jeftiniji i sigurniji, ali sam im rekla da ja idem u istočnu Evropu, iako nikog tamo nisam znala. Znala sam da je istočna Evropa lepša i slobodnija. Neki se plaše jer informacija koje o Srbiji plasiraju mediji u SAD nisu povoljne, ali im govorim kakvo je zaista stanje i kako je lepo u Srbiji, kao i da nije sve tako kako misle. Imam grupu od 2000 ljudi koji se raspituju gde bi mogli doći. Žele da odu iz Kalifornije, traže bolju zemlju za život, a ja sam im preporučila Srbiju i Apatin - rekla je Isa Makrej.
Video: Stranci a domaći u Beogradu: Rekli su da smo ludi, ali mi smo ovde srećni
(Telegraf.rs)
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Zagor
Mi smo izmislili slobodu i demokratiju. Zivela Srbija i nas ponosni narod.
Podelite komentar
Vuk
Još malo, Srbija RAJ NA ZEMLJI!!!
Podelite komentar
Perke
Apatinci svi pobegli iz svog rajskog grada da bi bili robovi u Deutschu za neki smešan kes i sad treba Amerikanka da im. otvara oči....
Podelite komentar