≫ 

Najozloglašeniji pripadnik ISIS-a vratio se na Kosovo: Moj sin će postati izvrstan bombaš-samoubica

Fitim Landrovci otputovao je iz Obilića u Siriju, vratio se i danas radi u prištinskoj bolnici

  • 15

Fitim Landrovci, jedan od najozloglašenijih ljudi na Balkanu, otputovao je 2013. godine iz Obilića na Kosovu i Metohiji u Siriju da se bori u svetom ratu. Tada mu je bilo 23 godine. Stavio je u džep ušteđevinu od 350 dolara i oprostio se od supruge.

Novinar britanskog "Ekonomista" Aleksander Klap imao je retku priliku da razgovara sa njim. Ovo je njegova priča koju je preneo portal Kosovo online.

Landrovci se seća kako je iz Prištine stigao u Siriju. Najpre je boravio u kući u kojoj je, na svoje iznenađenje, pronašao još šestoro Albanaca među kojima i dvoje dece: dečaka od dva i devojčice od 6 meseci. Sledećeg dana, već su se vozili duboko u Siriju.

"Stalno sam se tresao. Ono što me je najviše brinulo bila je ideja da padnem u ruke Asada", rekao je Landrovci koji je prešao stotine kilometara boreći se protiv Bašara el Asada, sirijskog predsednika koji je u prvim danima arapskog proleća 2011. suzbio ulične proteste. Kasnije je Asad počeo da ubija svoje protivnike. Nikada nije završio školu niti je uspeo da zadrži posao.

Fitim je verovao da je njegova uloga u Siriji slična ulozi Amerikanaca na Kosovu: spasavanje potlačenog naroda. Pljunuo je na Asadovo ime, odbacujući ga kao "čoveka koji ne zna ništa o islamu".

ISIS, Islamska drzava, džihadisti Foto-ilustracija: Profimedia/Abaca

Landrovci je planirao da se pridruži frontu Al-Nusre, podružnici Al Kaide osnovanoj 2012. koja je delovala u labavom savezu sa nizom drugih paravojnih formacija, kako islamističkih, tako i neislamističkih. Kao i svi regruti, predao je svoju životnu ušteđevinu. Zauzvrat, obećana mu je plata od 115 dolara mesečno, što je pristojna plata na Kosovu.

TEOLOŠKA PITANJA NA BOJNOM POLJU

U kampu za obuku u Alepu odabrao je streljaštvo jer je, kako navodi, želeo što pre da vidi akciju. Jutro je proveo na strelištu.

Landrovci kaže da je otišao u Siriju da spasi nevine civile od pokolja. Ali ubrzo se našao u većoj borbi za budućnost islama.

Teološka pitanja su bila osporavana na bojnom polju. Da li je bilo prihvatljivo ubijati vernike u ime Alaha? Da li se može graditi država iz Kurana? Landrovci je postao uveren da je samo jedna organizacija imala ispravne odgovore: zajedno sa većinom regrutovanih Albanaca, on je odbacio Al Nusru i zakleo se na vernost Islamskoj državi (IS).

Grupa je usavršila nemilosrdnost stvorenu za ekran - zarobljenike u kavezima, zapljene zarobljenike, smrt svakoga ko joj se suprotstavi. U početku bi Landrovci ustuknuo. Ali, u nemiru neizvesnih saveza i borbenih sukoba, on je smatrao jasnoću Islamske države privlačnom.

Civili koje je Islamska država zaklala "dobili su ono što im sledi".

POVRATAK U OBLIĆ

Landrovci je proveo godinu dana na ratištu u Siriji pre nego što se vratio na Kosovo. Zatvoren je bio 3 godine - tehnički zbog govora mržnje, a ne zbog svojih aktivnosti za Islamsku državu - potom se vratio u Obilić.

Njegovo jedino žaljenje, kaže, u prvom redu je što je napustio Siriju. "Vratio bih se sutra da mogu", kaže.

U oktobru 2018. nekoliko meseci nakon što je Landrovci pušten iz zatvora, otišao sam u Obilić, grad pun smoga od 6.000 ljudi blizu fabrike za preradu uglja. Kad sam pitao taksistu o meštanima koji su ostali da vode džihad, psovao je Landrovcija kao "bolesnog psa".

- Izgubio sam polovinu porodice u ratu protiv Srba. Ne možete naći nikoga u ovoj zemlji koji nekoga nije izgubio. Ali niste nas videli da idemo u Siriju da odsecamo glave - rekao je.

Landrovci živi na kraju blatne staze nekoliko stotina metara od elektrane, u kamenoj konstrukciji od cigle i cerade. Ispred su kokoške. Zatekli smo ga nagnutog preko kolica.

Kada je saznao zašto sam tamo, rekao mi je da ga više nikada ne posećujem. Nije želeo da privlači pažnju svojih komšija.

Landrovci je visok i živahan. Koža mu je sivkasta. Njegov dugi nos se savija prema jarećoj bradici. Bio je nepopustljivo škrt na rečima. Samo su mu oči pokazale nekakvu emociju, ali bi me vrlo retko pogledao u oči.

Nije bio zastrašujuć niti nametljiv. Umesto toga, izgledao je da ga proganjaju njegova iskustva.

Tokom pola godine sreo sam Landrocija 4 puta i razgovarao sa njim skoro 10 sati. Ponekad bi se njegov gnev pojavio odjednom: "Osećam potrebu da te posečem nožem", rekao je jednom.

U drugim trenucima, njegov bes je nestao. Pokazao je interesovanje za bolesnu majku mog pomoćnika, pitajući za njeno zdravlje svaki put kad smo se sreli. Ali ostao je nepoverljiv i dalek. Kad sam ga pitao da se upoznam sa njegovom ženom, odbio je.

Kad god bi naš razgovor naleteo na potencijalno šokantne teme, zaustavio bi se i bolesno kikotao.

"Koliko ljudi si ubio?" Kikotanje.

"Da li trenutno posedujete oružje?" Kikotanje.

Većinu dana provodi kod kuće, a noću radi kao obezbeđenje u urgentnom odeljenju bolnice u Prištini, udaljenom 10 km prema jugu. Tokom moje prve posete, drugi stanovnici Obilića, zatečeni između prezira i straha, dali su sve od sebe da se drže fikcije da se Landrovci nikad nije vratio (taksista je bio izuzetak).

ŽENA GA UPOZNALA SA ISLAMOM

U gradu Skenderaj, u blizini Obilića, gde se Landrocijeva porodica preselila još dok je bio dečak, dobrotvorna organizacija koja je pružala pomoć ratnim siročadima postavila je konzervativnog propovednika. Skenderaj je bio jedan od prvih kosovskih gradova gde su devojke masovno počele da nose maramu. Među njima je bila i 17-godišnjakinja Mihane Baleci. Godine 2010., njen rođak upoznao je Landrovcija i tako upoznao par. U roku od tri meseca Baleci i Landrovci su se venčali.

ISIS, Džihadisti, Džihad, egzekucija, Islamska država Foto-ilustracija: ISIS

U to vreme Landrovci nije gotovo ništa znao o islamu. Njegova nova supruga upoznala ga je sa radikalnim propovednicima na Jutjubu.

Ubrzo nakon rata u Iraku, mnogi takvi propovednici konstruisali su revizionističku interpretaciju uloge Amerike u ratovima na Kosovu, tvrdeći da su Amerikanci zemlju pretvorili u njenog vazala, umesto da je spasu. Oni su tvrdili da će šerijatski zakon rešiti kosovsko bezakonje i birokratsku disfunkciju. Daleko od toga da su nezavisni, rekli su, kosovski muslimani bili su izbačeni iz svoje istorijske sudbine.

Do 2012. Landrovci je počeo da diskutuje o tim idejama u internetskim čet-sobama sa imenima kao što su al-šerijat i al-Džihad. Izgledalo je da forumi nude beg od svakodnevice i osećaj smera.

Činilo se da braća, kako ih je Landrovci nazivao, razumeju njegovu teskobu i usmernost na svrhu. I ponudili su rešenje za njegov položaj: Kuran. Ne otkriva ko je organizovao njegovo putovanje na Bliski Istok: govori o Albancu sa sinom Mohamedom koji živi u Švajcarskoj.

KOSOVO ZEMLJA NEVERNIKA

Na sirijskom kraju, Kosovari su se našli pod komandom Lavdrima Muhaćerija, poznatog kao emir Albanaca.

Bivši izvođač sa američkim snagama u Avganistanu, Muhaćeri je bio glomazan čovek koji je odisao autoritetom. Landrovci ga je opisao kao „čoveka koji je znao da komanduje drugim ljudima”. Organizovao je svoje trupe poput mafije, ali malo se borio i sam, trošeći većinu vremena upravljajući zaštitnim obručem u blizini Alepa i zaključavajući svakog ko ga je ispitivao.

Objedinio je albanske govornike sa celog Balkana pod svoju komandu. Nedelju za nedeljom, zajedno su jeli, spavali, borili se i molili se.

islamska drzava Printskrin: YouTube/Sun New

Ali Landrovci je prezirao njihovu zajedničku nacionalnost.

"Celog života smo bili ponosni na to", rekao je on o svom albanskom identitetu. Prezirno je govorio o Kosovu kao o "zemlji nevernika".

Kada se vratio u Obilić, Landrovci je počeo da preplavljuje Fejsbuk sećanjima na svoje vreme u Islamskoj državi, uključujući video zapise o odsecanju glave i hvalospeve kalifu. Landrovci to ne negira, ali kaže da je život u Obiliću bio jadan.

ZATVOR NAJSIGURNIJE MESTO

Nedostajalo mu je uzbuđenje i solidarnost Islamske države. Većina njegovih prijatelja obezbedila je vize za EU i napustila grad u potrazi za boljim životom. Oni koji su ostali plašili su ga se. Islamska država ga je želela mrtvog. Landrovci to nikada ne bi priznao, ali moguće je da je namerno smislio sopstveno hapšenje. Zatvor je za njega bio najsigurnije mesto.

Tokom tri godine u zatvoru, Landrovciju su prišli radikalizovani zatvorenici koji su želeli da služe kalifatu u Evropi.

Sreo je zaverenike koji su umešani u besplodne planove da otruju snabdevanje vodom Prištine i naprave zasedu gostujućoj izraelskoj fudbalskoj reprezentaciji. Pratio je vesti iz Sirije i tugovao zbog toga što je, svaki do jednog, Albanac ubijen u vazdušnim napadima. Takođe je saznao da mu je žena rodila sina.

Imao je takođe i drugu vrstu posetioca. Pojedinci iz stranih ambasada ispitivali su ga o terorističkim mrežama širom Evrope. Zašto su puške sa Balkana korišćene u masakru Bataklanu u Parizu u novembru 2015.? Zašto su albanski džihadisti prelazili Jadran da bi se sreli sa italijanskim mafijašima?

Doveden za sto i obučen u narandžastu zatvorsku uniformu, Landrovci je ogorčeno odgovorio.

"Moj sin će postati izvrstan bombaš-samoubica", rekao je jednom diplomati. Ipak, iako on to osporava, smatra se da je Landrovci obaveštajac kosovskih službi bezbednosti. "Kako je inače pušten posle samo tri godine?", rekao je jedan kosovski zvaničnik.

NISAM NAORUŽAN, NE BRINITE

Kad sam se prvi put sreo sa Landrovcijem, bio je nekoliko nedelja u procesu dezintegracije. Pripadnici tajne službe posmatrali su ga svakodnevno i sprečeno je da razgovara sa svojim starim kontaktima. Ipak mi se hvalio da bih mogao nabaviti oružje i rekao da se vratio u internet sobe za ćaskanje, gde je prvi put naišao na braću.

Džihadisti, is, isis, islamska država, sirija, irak Foto-ilustracija: Tanjug/AP Photo

Šest meseci kasnije, kad sam se vratio u Obilić, Landrovci je bio vrlo različit. Idući prema meni, on je izjavio: "Nisam naoružan! Ne brinite!" Više nije imao problem da se rukuje i nije se usprotivio cigaretama ili pozadinskoj muzici. Čak su mu i oči izgubile većinu paranoje.

Još se malo čudno ponašao. Stekao je naviku pokušavanja ubistava pasa lutalica kamenjem. Neki drugi stanovnici grada izgledali su kao da su postali malo topliji prema njemu.

Na njega se gledalo kao na nadahnuće, slično onima koji su otišli u zapadnu Evropu u potrazi za poslom, i divili su mu se zbog dovođenja Eriona kući. Zajednica se okupljala oko njega, pazeći na vladine registarske tablice ili nepoznate muškarce sa bradama.

Službe bezbednosti su se potrudile da razumeju paradokse čoveka koji se konačno oseća kao kod kuće, čak i dok želi da se vrati u Siriju.

(Od našeg poslednjeg sastanka Landrovci je stavljen u kućni pritvor.)

Pri poslednjoj poseti Obiliću zovem Landrovcija. Umesto toga, njegova supruga uzima telefon.

"Znam ko ste", kaže mi.

"Znam za vaše sastanke sa Fitimom. I kunem se Alahom da ako ga još jednom kontaktirate, više nikad nećete hodati".

VIDEO: Tužna scena na spomeniku srpskog heroja koga su ubili albanski teroristi

(Telegraf.rs/Kosovo Online)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Boža zemunac

    17. avgust 2019 | 22:52

    Bolesni fanatik. Ali, neće dugo.

  • Tamara

    17. avgust 2019 | 21:45

    Tvoj ce sin postati samoubica on ce da odapne ostali ce da prezive.

  • Лицемер

    17. avgust 2019 | 21:55

    Ову болест само ватра лечи ...

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA