≫ 

Proveo 23 godine u zatvoru zbog ubistva koje nije počinio: Za njegovu slobodu borila se majka žrtve

Poslužio je policiji kao žrtveno jagnje. Pretili su mu smrtnom kaznom, sve dok nije priznao krivicu, uprkos tome što je bio nevin

  • 1
Endži Dodž

Foto: Printscreen/YouTube/CBS This Morning

Leta 1996. u gradiću Ajdaho Fols, u američkoj saveznoj državi Ajdaho, 18-ogodišnja Endži Dodž nije se pojavila na poslu, pa su njene koleginice odlučile da je obiđu kod kuće. Kucale su joj na vrata, ali niko nije otvarao.

Ušle su u njen stan, koji se nalazi u mirnom delu grada, i išle od prostorije do prostorije, sve dok nisu stigle do spavaće sobe, gde je Endži ležala u lokvi krvi. Bilo je jasno da se dogodilo stravično ubistvo, ali i silovanje. Policija nije našla tragove nasilnog upada, ali su zato pronašli ostatke sperme počinioca. Preostalo je još samo da se i on pronađe.

"Poludela majka u žalosti"

 

Endži je po karakteru veoma ličila na svoju majku, Kerol Dodž. Bila je tvrdoglava i direktna. Što na umu, to na drumu. Ipak, istraga njenog ubistva neće se voditi toliko direktno. Biće ispunjena propustima i preprekama. Zbog toga je policija krenula da ispituje svakog mladića u gradu koji je poznavao Endži ili je na bilo koji način mogao da bude umešan. Tako su došli do Kristofera Tapa. On je u tom trenutku imao 19, a baš kao i Endži, imao je običaj da sa društvom provodi vreme na obali reke Snejk, koja protiče kroz grad. Bio je jedan od „rečnih pacova”, kako su zvali njegove drugove, piše BBC.

Tap je bio samo jedan od mladića koje je policija ispitivala, ali će upravo njegovu sudbinu ovaj zločin najviše odrediti. Policija je uporedila DNK sa svim pripadnicima „rečnih pacova”, ali nijedan uzorak nije bio podudaran. Meseci su prolazili, a pomaka nije bilo, što je produžavalo agoniju Endžine majke. U jednom trenutku, Kerol Dodž je, čak, ponudila nagradu od 5.000 dolara za bilo kakvu informaciju o tome ko bi mogao da bude ubica.

Foto: Printscreen/YouTube/48 Hours

Počela je i da se raspituje po gradu i da odlazi redovno u policijsku stanicu da sazna dokle se stiglo sa istragom. Cinični policajci su je prozvali „poludelom majkom u žalosti”. Ipak, nije samo Kerol bila isfrustrirana nedostatkom odgovora. Vrlo brzo, i mediji su počeli da kritikuju tok istrage. Povinovani pritiskom da pronađu počinioca, policija ponovo privodi Kritofera Tapa, jer je njegov prijatelj, Bendžamin Hobs, uhapšen zbog silovanja u susednoj državi Nevadi. Namera je bila da im Tap pomogne da povežu Hobsa sa ubistvom.

Žrtveno jagnje

 

Tap je poricao bilo kakvo saznanje o tome šta se dogodilo Endži. U rasponu od tri sedmice, ispitivan je devet puta, dok je u sedam navrata bio podvrgnut detektoru laži. Njegovi advokati će kasnije istaći da je proveo više od 100 časova pod žestokim ispitavanjem u policijskoj stanici. Tap je bio uplašen i zbunjen. Nije shvatao zbog čega ga je policija tako ščepala. Iskoristili su to i počeli da ga ubeđuju da prizna da je on kriv za ubistvo Endži Dodž. Pretili su mu gasnom komorom. Prestrašeni tinejdžer je počeo da izmišlja priče, jer više nije znao šta da im kaže.

Problem je ipak predstavljalo to što DNK pronađen na licu mesta nije njegov. Policija je pretpostavila da je imao saučesnike, ali uzorak se nije poklapao ni sa jednim od Tapovih prijatelja. Tokom poslednjeg testiranja poligrafom, Tap je osam puta porekao da je kriv, ali su nastavili da mu prete smrtnom kaznom. Na kraju je, iz straha za sopstveni život, priznao da je kriv, iako je bio nevin.

Osuđen je 1998. za ubistvo s predumišljajem i silovanje. Protiv njega je svedočila devojka po imenu Destini Ozborn, koja će kasnije priznati da ju je policija primorala da tvrdi kako je načula Kristoferovo priznanje na nekoj žurci. Tap je poslat na doživotnu robiju. Viki Smit, sudska izvršiteljka, kasnije će se prisetiti kako se dvoje pripadnika porote srušilo na pod jecajući, jer su videli Tapov izraz lica kada je čuo presudu. Verovatno nisu zaista poverovali da je kriv, ali nije bilo dokaza tokom suđenja koji bi tvrdili suprotno.

Sa druge strane, Kerol je bila gnevna zbog toga što još nije poznato čiji DNK je pronađen na mestu zločina. Verovala je da je Tap imao saučesnika. Iako je suđenje bilo gotova, njena borba za istinu i pravdu tek je počela.

Potraga za vlasnikom pronađenog DNK uzorka

 

Dok je Tapu mladost iščezavala u zatvoru, Kerol je u svakom smeru sopstvene istrage naišla na ćorsokak. Uzorak sa mesta zločina je unet u nacionalnu bazu kriminalnih podataka 2009, više od decenije nakon Endžinog ubistva, ali i dalje nije bilo rezultata. Kerol je, zatim, pronašla jednu laboratoriju koja je odredila rasnu pripadnost počinioca, uz dopuštenje policije. Analiza je pokazala da je belac. No, to nije bilo dovoljno.

Obratila se vodećem forenzičari za DNK u zemlji, dr Gregu Hampikijanu. On je osnivač „Projekta nevinosti u Ajdahu” za ispravljanje i sprečavanje nepravedno donetih sudskih presuda. Zajedno sa svojim timom pregledao je video kasete na kojima je Tapovo policijsko ispitivanje zabeleženo. Već tada je bilo jasno da je Kristofer nevin i da su mu isprali mozak. Hampikijan je naložio policiji Ajdaho Folsa da uporede srodnost DNK pronađenog u spavaćoj sobi Endži Dodž sa osuđivanim prestupnicima. Državni organi su ovaj zahtev odbili.

Hampikijan se zatim okrenuo javnoj bazi DNK podataka, kao što je veb-sajt Ancestry.com, gde ljudi mogu da saznaju o svom poreklu. Pronašli su jedno DNK poklapanje, i to a filmadžijom koji je te 1996. posetio Ajdaho Fols, ali DNK uzorak nije pripadao njemu. Uprkos tome što potraga još nije urodila plodom, policija je odlućila da nastavi sa ovom metodom pretrage.

Sumnje o optuženom

 

Za to vreme, Kerol Dodž je bila rastrzana između ideje da je Tap nevin i da je učestovao u ubistvu njene ćerke. Sve se promenilo kada je i sama odgledala snimak sa njegovog ispitivanja u stanici. Uvidela je da njegovo priznanje iznuđeno. Kristofer je bio izložen nemilosrdnom ispiranju mozga i manipulaciji, kako je to opisao jedan sudija u penziji koji se takođe bavio ovim slučajem. Tap je bio doslovno pothranjen detaljima jezivog zločina, tako da su ga ubedili da je potisnuo sopstveno zlodelo.

Kerol je jednom prilikom razgovarala s njim telefonom. Tada mu je poručila da prestane da laže i da, ako je zaista nevin, počne da viče to na sav glas. Bila je spremna da se bori za istinu o zločinu svoje ćerke, ali i za slobodu nedužnog iza rešetaka.

Žalba za Tapovo oslobađanje uručena je 2016. Njegovi advokati branili su se metodama koje je policija primenila tokom ispitivanja - iznuda, pretnje, ispitivanja poligrafom. Okružni tužilac je popustio pod pritiskom žrtvine majke, advokata i građana Ajdaho Folsa. Ponudio je nagodbu da se Tap oslobodi, ali da optužbe ostanu u njegovom dosijeu sve dok policija ne pronađe istinskog počinioca. Tap je pristao. Njegova majka Vera, glavni advokat Džon Tomas i sama Kerol Dodž su bili potreseni tog dana u sudnici kada je Kristofer pušten na slobodu. Prisutni u sudnici su ovu odluku pozdravili ovacijama.

DNK u doba geneološkog mapiranja

 

Iako je Tap bio na slobodi, i dalje se vodio kao osuđivani prestupnik. Kerol je znala da moraju da nastave svoju potragu za pravim ubicom. Krajem 2018, policija Ajdaho Folsa, predvođena novim načelnikom, obratil se Sisi Mur, stručnjaku iz oblasti geneološkog mapiranja. Mur je imala zadatak da uporedi DNK sa mesta zločina sa javnom bazom DNK podataka zvanom GEDmatch. Tu su ljudi ostavljali svoje podatke kako bi pronašli rođake i istražili svoje poreklo.

Mur je uspela da izgradi geneološku mrežu sa jednim zajedničkim pretkom, tačnije pradedom. Taj čovek je bio Klerens Aseri. Jedan od njegovih potomaka morao je da bude ubica Endži Dodž. Uspomoć rodnih listova i umrlica, Mur je pronašla sve njegove dokumentovane potomke koji su bili odgovarajućih godina te 1996. Ukupno šest muškaraca iz Ajdaha.

Policiji su dostavljena imena šestorice, pa su ih danima pratili iz potaje kako bi se domogli njihovih DNK uzoraka. Nažalost, testiranje je pokazalo da nikome od njih ne pripada DNK sa mesta zločina. Ni Mur ni Kerol Dodž nisu mogle da se pomire sa porazom. Mur se vratila porodičnom stablu Klerensa Aserija. Primetila je da je u mladosti bio u braku koji je propao, ali bez dece. Mur je pretpostavila da je njegova bivša supruga povela dete sa sobom, a da ga je odgajao drugi čovek.

Odgovor se nalazio u kući prekoputa žrtve

 

Kako se ispostavilo, njegova bivša supruga je promenila prezime, preselila se u drugu saveznu državu i rodila ćerku, čiji je otac bio Klarens Aseri. Pritom, ta ćerka je imala svog sina. Reč je o Brajanu Liju Dripsu. Na zaprepašćenje svih, ispostavilo da je živeo u Ajdaho Folsu 1996. Bio je sused Endži Dodž. Stanovao je prekoputa nje, a čak je bio i među mladićima ispitivanim tog leta zbog njenog ubistva. Maja 2019. policija odlazi u gradić u kom je u tom trenutku Drips živeo i prate ga.

Jednom prilikom je izbacio opušak cigarete kroz prozor kola. Policajci u civilu koji su ga pratili pokupili su opušak i odneli ga na ispitivanje. Konačno je došlo do poklapanja. Brajan Li Drips silovao je, a potom ubio Endži Dodž juna 1996. Kada su ga uhapsili i predstavili mu dokaze, vrlo brzo je priznao krivicu. Njegovo suđenje počeće 2021. Ako bude osuđen, preti mu smrtna kazna.

Kristofer Tap je sada oslobođen svih optužbi. Odlučio je da tuži grad Ajdaho Fols, tražeći novčanu nadoknadu za vreme provedeno u zatvoru. Kerol Dodž je opisao kao svoju drugu majku. Svestan je koliko je ona bila ključna za njegovo oslobađanje. Kerol je, u međuvremenu, osnovala dobrotvorni projekat posvećen razrešavanju zastarelih i nerešenih zločina. Samo između 1980. i 2008, u SAD je bilo 185.000 nerasvetljenih ubistava.

Video: Zatvorenik broj 46984 je jedini Srbin koji čeka smrtnu kaznu u Americi

(N. I.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Aca

    29. mart 2020 | 19:21

    Svaka cast tako i treba !!!Nadam se da ce tako jednog dana i pravog ubicu Marjanovicke naci!!!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA