≫ 

Ne postoji savršen zločin: Ovo je pravi CSI, ovako se jure ubice i lopovi

Nova policijska naučna jedinica u Francuskoj bavi se revolucionarnom forenzikom i naučnici veruju da će im DNK uskoro omogućiti da identifikuju osumnjičene za najstrašnije zločine

  • 0
forenzika, forenzičari, uviđaj, istraga, policija, hornika, rukavice Foto: Shutterstock

Zamislite mesto zločina. Telo čoveka u crvenoj majici i farmerkama koje leži nasred dnevne sobe, a pištolj je kraj njegove desne ruke. Na tepihu je krvava mrlja, a rupa od metka je u plafonu. Na stočiću je gotovo prazna boca viskija i dve čaše. Televizor je isključen... Da je ovo serija, misterija bi bila rešena pre odjavne špice. U realnosti, stvari mnogo drugačije funkcionišu...

- U serijama uvek isti policajci dolaze na mesto zločina, skupe dokaze i uhvate kriminalca za 45 minuta. U pravom životu to ne funkcioniše tako, već mnogo ljudi radi na slučaju, a policija može da traga nedeljama i mesecima, nekad čak i godinama za počiniocem. Nekada čak ni ne uspemo da pronađemo sve odgovore kako bismo priveli zločinca - priča policajac Ervin za Guardian.

Pre nego što bi neko i pokušao da objasni šta se dogodilo u slučaju koji je opisan na početku teksta, Ervin govori veoma važnu rečenicu: "Ne možeš da uđeš ovde sa predrasudama i siguran da znaš odgovor". I upravu je... U sledećoj sobi leži žena mrtva na krevetu, tu je još jedan leš... Treba otkriti šta se dogodilo.

Policija u Francuskoj prolazi kroz teško razdoblje. Optužuju ih za primenu sile, u usta ih uzima čak i predsednik Makron... U januaru, vlasti su donele odluku da spoje dva odeljenja forenzike u jedan. U ovom kompleksu, 1.200 forenzičkih agenata primenjuje revolucionarnu nauku i tehnologiju kako bi bili korak ispred kriminalaca. Međutim, svakodnevni rad ovde je mračan i neumoljiv repertoar nečovečnosti: ubistva, silovanja, napadi, pljačke.

Svakog dana obrade na stotine dokaza

Oko 500 dokaza ovde stiže svakog dana, u papirnoj braon kesi, ne u onim plastičnim kakve viđamo u serijama, u kojima DNK materijal trune. Ali to je možda nešto najosnovnije što ćete u ovom kompleksu videti. Dokazi su potom registrovani, označeni bar kodom i transportuju se nekoliko desetina metara dalje, u laboratorije. Virdžinija Dejz, portparolka francuske Nacionalne naučne policijske službe (SNPS), ovu ustanovu opisuje kao "set alata" policijske službe.

Danas, naučnici koriste novu tehniku zvanu "tragač sperme" da bi identifikovali i izolovali genetski materijal iz tragova sperme koji su pronađeni na jednoj jakni. U drugoj laboratoriji su mašine koje crtaju genetičke markere DNK uzorka.

- Ne radimo čitavu sekvencu genoma, već maksimum 23 poklapanja. Nijedan naučnik vam neće reći da je 100 odsto tačno, ali je dovoljno dobro, a ako nije, ponovo testiramo uzorak. Jedino bude problem sa identičnim blizancima čiji je DNK isti, tada se okrećemo otiscima prstiju - objašnjava Katarina Privat, biolog tehničar.

Ona kaže da se u laboratoriji mesečno obradi oko 20.000 ljudi. Napredak u DNK tehnologiji je neverovatan. Nekada sa opuška nisi mogao da izdvojiš DNK sve i da ga je neko grickao i balavio, sada, može da se izvuče taman onoliko koliko treba.

Francuski propisi o građanskim slobodama zahtevaju strog nadzor DNK baze podataka od strane nezavisnog organa, National Nationale Informatikue & Libertes (CNIL), koji čuva javne slobode. Predstavnici CNIL-a redovno posećuju SNPS u Lionu kako bi zatražili brisanje genetičkih zapisa, na primer kada je osumnjičeni oslobođen optužbi ili umre, i ako se njegov profil izbriše iz baze podataka.

Stroga pravila o korišćenju DNK uzoraka da bi se identifikovali živi, za razliku od mrtvih, zahteva odobrenje istražnog sudije ili magistrata. Tek nakon što se dobije odobrenje, DNK sme da se koristi da bi se dobili detalji o boji kose, kože ili očiju osumnjičenog. Ispitivanja su toliko detaljna da se čak može utvrditi da li osumnjičeni ima i pegice...

- Nekada su svedoci opisivali osumnjičenog, pa se pravio foto-robot, ali to sve zavisi od pamćenja i pouzdanosti svedoka. Pod stresom mogu da daju obmanjujuće informacije. Sve je subjektivno, za nekog osumnjičenog jedan može da kaže da je visok, dok druga osoba ne misli tako - objašnjava Dejz.

Ona kaže da danas razvijaju ono što se naziva "prediktivna genetika “.

- Razvijena je nedavno i za ovo trebao odobrenje i primenjuje se samo u slučaju određenih krivičnih dela ili za identifikaciju tela - dodaje.

DNK bi mogao da otkrije lik osumnjičenog?

Inspektor Erik Andželino, direktor SNPS-a, uveren je da će za deset godina DNK moći da pruži mnogo više podataka, uključujući i nečiju građu, a možda čak i lik osumnjičenog.

- Idemo u pravcu genetičkog foto-robota i za nekoliko godina ćemo moći da rekonstruišemo lice osumnjičenog na osnovu uzorka njegovog DNK, kao i njegovu visinu, i druge podatke koji će pomoći u identifikaciji. Još nije otkriveno koliko tajni DNK zaista čuva - objašnjava on.

U sledećoj laboratoriji u plastičnim vrećicama se čuvaju uzorci droge, koji čekaju na analizu.

- Možemo da otkrijemo odakle je neka droga došla i da li je već detektovana na ulicama. Međunarodna saradnja je ovde od izuzetne važnosti. Moramo da znamo da li je neka supstanca koja se pojavila na tržištu dostupna u još nekoj zemlji - priča Privat.

Policajac Ervan, koji nije otkrio prezime, zbog uključenosti u brojne osetljive slučajeve, 2015. godine bio je na odmoru u Parizu, kada su ga pozvali da pomogne u identifikaciji 130 žrtava terorističkih napada, uključujući i Bataklan.

- U Bataklanu je bio horor. Veliki broj mrtvih koje je trebalo identifikovati, a neki su imali teške povrede. Radili smo smene od po 12 sati - objašnjava on.

Nije znao imena onih koje je trebalo da identifikuje. Nije ni želeo da zna.

- Tako bih morao na leđima da nosim teret svih tih smrti. Odradio sam posao kao naučnik, svakoj žrtvi sam odao počast i svoj posao odradio profesionalno, ali nisam želeo da znam ko su ti ljudi - kaže on za Guardian.

Proces identifikacije ne samo da je pomogao da se u što kraćem roku obaveste porodice stradalih, već je pomoglo i u otkrivanju i pronalaženju ljudi koji su bili deo terorističkog lanca komande.

Ervan je radio i na terorističkom napadu u Nici, prvom 2016. godine, u kom je stradalo 86 ljudi kada je kamion uleteo među narod. Radio je i na napadu koji se dogodio prošlog oktobra, kada je muškarac u crkvi izbo troje ljudi.

Naučnici koji rade u policiji pomogli su i da se identifikuju žrtve cunamija koji je pogodio Tajland 2004. godine, kao i žrtve zemljotresa na Haitiju 2010. godine. Prošle godine su pomogli u istrazi eksplozije u Bejrutu, i ubistvu člana francuske nevladine organizacije u Nigeriji.

SNPS blisko sarađuje sa Međunarodnim sudom pravde, kao i sa policijom drugih država, uključujući i Veliku Britaniju. Andželino veruje da Bregzit neće narušiti dobre odnose koje imaju sa kolegama iz Britanije.

U pet laboratorija je prošle godine obrađeno 350.000 slučajeva, a budžet im je bio 16,5 miliona evra. Identifikovali su više od 50.000 ljudi. Nacionalna DNK baza sadrži informacije o 4,8 miliona ljudi, a baza otisaka prstiju sadrži podatke o 6,9 miliona, i to im je pomoglo da identifikuju 50.500 osumnjičenih.

Andželino kaže da je cilj nove forenzike da bolje radi u cilju zaštite građana. To znači da nisu fokusirani samo na velike slučajeve i ozbiljna krivična dela, već i na svakodnevna, sitna krivična dela, koja ugrožavaju bezbednost građana.

- Naš glavni zadatak jeste da služimo inspektorima, policiji i sudovima koji vode istrage tako što im obezbeđujemo dokaze. Posle toga, cilj je evolucija u Francuskoj. Ideja je da ne budemo rezervisani za izuzetne slučajeve već i za one, da kažemo, banalnije. Da budemo dostupni građanima, čak iako je reč o manjem kršenju prava. Tako se oni osećaju sigurno, jer se i njihovi slučajevi uzimaju u obzir - objašnjava direktor.

Korak ispred zločinaca

Andželino ističe da je veoma zahtevno i izazovno biti korak ispred kriminalca, čak i ako im nauka sve više otežava da izbegnu da budu otkriveni.

- U današnje vreme kriminalci ne smaju da ostave otisak, trag DNK, digitalan trag, da ih snimi kamera. Moraju da budu nevidljivi. Međutim, moramo da budemo skromni i da nikad ne pomislimo da smo pametniji od kriminalaca. Stalno moramo da učimo da bismo bili jedan korak ispred njih - kaže Andželino koji je i dalje iznenađen koliko je ljudi spremno da povredi drugog čoveka.

Na pitanje da li postoji savršen zločin, Dejzova se smeje i kaže da, iako postoji, oni do sada nisu čuli za njega.

Video: Forenzičari na mestu ubistva u Žarkovu

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA