JEZIVO: Srpkinje između 15. i 44. pre dožive silovanje nego što dobiju rak!

Žrtva silovanja mora sedam puta da ponovi iskaz da bi on bio relevantan na sudu, troškove pregleda na Institutu za sudsku medicinu sama plaća, a nije im obezbeđena ni hitna kontraceptivna zaštita, kao ni bilo kakva psihološka podrška

  • 13

Evropska istraživanja pokazuju da se samo 2 do 10 odsto svih slučaja silovanja prijavljuje policiji, a statistike Svetske Banke navode da žene između 15. i 44. godine imaju veće šanse da budu silovane ili pretrpe nasilje u porodici nego da dobiju rak, malariju, budu u povređene u saobraćajnoj nesreći, budu u ratu.

Na okruglom stolu o položaju žrtava silovanja i drugih seksualnih delikata u Srbiji kojem su prisustvovali predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva zdravlja, kao i Apelacionog tužilaštva, rečeno je da su prema sadašnjoj sudskoj praksi, ali i pozitivnom zakonodavstvu, više zaštićeni okrivljeni nego žrtve.

- Neophodno je da država Srbija osnuje Krizne centre za žrtve silovanja kao i da značajno promeni odredbe Krivičnog zakonika koje se odnose na krivična delo silovanja i drugih seksualnih delikata - poručeno je sa ovog skupa posvećenog položaju žrtava silovanja koji je organizovao Autonomni ženski centar u okviru regionalne kampanje "Potpisujem“.

Osnivanje Kriznih centara za žrtve silovanja i promene Krivičnog zakona su, ujedno, i obaveze države s obzirom na to da je Srbija ratifikovala Konvenciju Saveta Evrope o sprečavanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, tzv. Istanbulsku konvenciju.

- Krizni centri bi trebalo da budu mesto za objedinjeno pružanje različith vrsta podrške žrtvama silovanja. Žrtve bi bile u mogućnosti da na jednom mestu dobiju kvalitetan medicinski pregled, psihološku podršku i pravni savet. Strčnjaci kažu da su prva 72 sata nakon silovanja najvažniji za žrtvu ne samo u smislu prikupljanja dokaza za sudski postupak već i za njen psihološki oporavak - istakla je Tanja Ignjatović, psiholog Autonomnog ženskog centra.

Prema njenim rečima, najrelevantniji pregled žrtve je moguće obaviti na Institutu za sudsku medicinu, ali država taj pregled ne plaća već on ide na teret žrtvama nasilja. U Kriznim centrima žrtve bi mogle da dobiju pomoć i da pri tom ostanu anonimne. One ne bi morale odmah da odluče da li će pokrenuti sudski postupak protiv izvršioca.

Ona je podsetila da žrtvama silovanja "država ne obezbeđuje ni hitnu kontraceptivnu zaštitu, ni besplatno testiranje na HIV ili druge seksualno prenosive bolesti, niti im se obezbeđuje bilo kakva psihološka podrška".

Predstavnik Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave za kriminalističku policiju, Stefan Milijanović je istakao da je neophodno da postoji protokol o postupanju sa žrtvama seksualnog nasilja jer je reč o izuzetno teško dokazivom delu. Vrlo često, istakao je, da smo u situaciji da kada se radi o poznatom počioiocu, imamo samo reč žrtve protiv reči okrivljenog i da nema drugih dokaza. On je istakao da je praksa pokazala da u 90 odsto slučajeva silovatelj ponovi krivično delo.

Gordana Jekić Bradajić iz Apelacionog javnog tužilaštva podsetila je da država Srbija, prema Istanbulskoj konvenciji, ima obavezu da formira fond za naknadu štete žrtvama nasilnih krivičnih dela. Jedan od izvora za ovaj fond, prema njenim rečima, mogla bi biti i sredstva koja su prikupljena oduzimanjem nezakonito stečene imovine, a koja su već dostigla cifru od 350 miliona evra. Nažalost, država je već stavila rezervu na ovaj član Konvencije.

Vanja Macanović, advokat Autonomnog ženskog centra, istakla je da se ova organizacija već dve godine zalaže za promenu odredbi Krivičnog zakona koje definišu krivično delo silovanja i druge seksualne delikte.

- Najvažnije promene odnose se na definisanje krivičnih dela silovanja, obljube nad nemoćnim licem, obljube nad detetom i obljube uz zloupotrebu položaja. Mi danas, praktično, imamo situaciju da je za obljubu nad nemoćnim licem predviđena blaža sankcija umesto da to otežavajuća okolnost. Takođe se pod silovanjem smatra samo penetracija muškim polnim organom, a ne drugim predmetima. U praksi mi imamo slučajeve penetracije drugim predmetima, rukom, prstom, i to se smatra nedozvoljenom polnom radnjom za koje je predviđena novčana kazna - rekla je Macanović.

Istanbulska konvencija, takođe, izričito nalaže da seksualna prošlost žrtve ne treba da bude predmet razmatranja sudskog postupka. Gordana Jekić Bradajić iz Apelacionog tužilaštva je podsetila da žrtva mora sedam puta da ponovi svoj iskaz u različitim fazama postupka i da se na taj način svaki put izlaže dodatnoj viktimizaciji.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Mikiveliki

    9. decembar 2013 | 19:08

    Weber s,,,, ti to polazis od sebe??

  • Snezana

    9. decembar 2013 | 21:42

    Kad procitam komentar kao od Marrine,nije ni cudo da zene u Srbiji nisu zasticene!Kakve veze ima kako su devojke obucene!???Niko nema pravo,da im pridje bez njihove dozvole!Zaostalog naroda,boze!!!

  • Port

    9. decembar 2013 | 20:48

    ...i u Srbiji treba uvesti hemijsku kastraciju...

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA