≫ 

Kada vas neko na ulici pita gde je KAJABURMA, on tačno zna šta mu treba: Evo koji deo Beograda se nekada tako zvao i zašto (FOTO)

Tako je jedan deo grada bio prepun bašta, vinograda i zelenila, a slavuji su se čuli nadaleko, pa su još Turci nadenuli ime ovom predgrađu, po reči "bulbul", što znači slavuj

  • 1

Naziv Karaburma potiče još od turskih vremena, kada je ovde bila pusta padina, a keltsko pleme Skordisci tri veka pre nove ere izabralo ovaj deo današnjeg Beograda za svoje prve naseobine.

Čuli ste za braću Jerković, ali SIGURNO NE ZNATE KAKO SU MEDAKOVIĆ I DUŠANOVAC DOBILI IME!

Deo grada koji danas zovemo Karaburma stari Beograđani nisu zvali tako, već Kajaburma. Dabome, koren reči je turski, baš kao i kod imena mnogih drugih delova grada, a stari hroničari će nastanak ovog naziva izvesti iz reči "kaja" i "burun", što bi trebalo da znači "stenoviti rt".

U "Godišnjici Nikole Čupića" iz 1903. godine Milan Đ. Milićević, u tekstu "Crtice za raniju sliku srpske prestonice", izdvaja "topografske beleške", prenoseći priče o različitim delovima grada.

Tako u odrednici "Kajaburma" ili Karaburma piše da se "tako zove onaj nos, ili vrh od brda vračarskog što se spušta u Dunav ispod Beograda, a više sela Višnjice".

Printskrin: Youtube/Advertiser Serbia Printskrin: Youtube/Advertiser Serbia

GUBILIŠTE

- Tu se obično pogubljavaju oni koje sudovi osude na streljanje - piše Milićević.  Više Kajaburme je klanica, a ispod fabrika za platno: sve nove zgrade i nove radnje.

Dabome, ova odrednica "novo" odnosila se na Milićevićevo okruženje početkom 20. veka, a priča da su tu bile izvršavane smrtne kazne ostala je zabeležena i u drugim izvorima.

Navodno je još knez Miloš odredio da ovde bude mesto za pogubljenja najvećih zločinaca onog vremena, i to u oblasti koja se nalazila u blizini današnjeg Pančevačkog mosta.

Pominjanje klanice je veoma bitno u istoriji ondašnjeg grada. Još 1895. godine osnovano je Srpsko akcionarsko društvo za klanje i preradu stoke. Njihov zadatak bio je da se na savremeni način bave ovim poslom, da višak proizvoda prvenstveno namene izvozu, ali da viškove plasiraju na domaće tržište.

Zaista, zamisao je realizovana 1899. godine, a posle uspešne organizacije klanice u Nišu, otvorena je beogradska. U ono vreme bila je odlično opremljena, od pogona za proizvodnju leda, do parnih mašina i svih tehnoloških olakšica koje su pomagale u obavljanju ovog delikatnog posla.

Za lokaciju izabrana je ondašnja daleka periferija grada, bliže Vilinim vodama. U Beogradu koji je na samom kraju 19. veka imao tek nešto manje od 70.000 stanovnika, to mesto bilo je dovoljno daleko i blizu varoši. Daleko, da težak posao koji se tamo odvijao ne bi uznemiravao stanovništvo, a blizu, jer je ipak bio dostupan radnicima i trgovcima koji bi bili angažovani oko klaničkih poslova.

Foto: Arhivska fotografija Foto: Arhivska fotografija

Klanica se nalazila u današnjem centralnom delu Ulice despota Stefana, koju stariji Beograđani pamte i po nazivu 29. novembra. Istina, ova gradska ulica "pamti" vreme tokom kojeg je nosila i ime Miletina, kao i Kneza Pavla.

U predratno vreme, 1938. godine, jedan drugi hroničar, Dimitrije Đorđević, tumači rušenje straćara i klaničnih obora kraj Dunava, "kako bi se tuda mogao provesti bulevar koji će da izbije na Pančevački most".

- U vremenu građenja mnogih novih objekata, preuređenja i ulepšavanja naše prestonice, dosad su pale, a padaće i ubuduće, kao žrtve ne samo straćare i rugla staroga Beograda, već i čitavi blokovi solidnih zgrada. Za mnoge takve zgrade vezani su izvesni događaji koji već pripadaju istoriji - beleži Đorđević tri godine pre početka Drugog svetskog rata.

Sudbina mnogih pripovedača i onih koji su beležili priče o prošlosti grada bila je takva da im je bilo suđeno da oplakuju prošlost, kao i doba svoje mladosti i lepih sećanja. Međutim, nestrpljivost novopridošlih vremena, naslednika i nekih novih Beograđana tražila je da se umesti u gradsko tkivo i izbori mesto za svoje postojanje, trajanje, opstanak i, na kraju - prestanak.

Karaburma doživljava značajnu ekspanziju u doba takozvane industrijalizacije, kada na ovoj padini niču bezbrojne nove građevine i stambene zgrade za radnike koji će biti zaposleni u gradskim fabrikama.

Foto: Arhivska fotografija Foto: Arhivska fotografija

VILINE VODE

Dunav, koji je zapljuskivao obale Dorćola i odlazio nizvodno ka svom konačnom odredištu, ostavio je na tom putu za sobom Adu Huju i Viline vode.

Romantičan naziv posvećen vilama nastao je stoga što je ovaj deo grada često bio podvodan. Mnogi vodotokovi su se slivali ka Dunavu, poput Bulbuderskog, odnosno Slavujevog potoka, dok su se, sa druge strane, na proleće vode nabujalog Dunava izlivale iz rečnog korita.

Tako je ovaj deo grada bio prepun bašta, vinograda i zelenila, a slavuji su se čuli nadaleko, pa su još Turci nadenuli ime ovom predgrađu, po reči "bulbul", što znači slavuj.

Vile su, govori stara gradska legenda, nastanjivale ovaj močvarni deo, pa su i vode po njima dobile ime. Tako da Slavujev potok doseže do Vilinih voda, koje su još Turcima bile mesto za "teferiče", da bi potonji Beograđani ovde imali prelepo izletište.

KELTI

Prastanovnici Beograda, keltsko pleme Skordisci izabrali su za svoje naselje upravo oblast Karaburme i blizinu današnje Ade Huje.

Na Karaburmi i Rospi ćupriji arheolozi su pronalazili ostatke iz tog doba, kada su Kelti vladali "gradom Singa", a potonjim Singidunumom.

ROSPI ĆUPRIJA

Na granici Karaburme nalazi se Rospi ćuprija, čije ime je takođe turska zaostavština.

Različiti izvori će reći kako je koren ovog naziva vezan za "rospiju" ili bludnicu, jer su sa mosta (ili ćuprije) odatle Turci bacali neverne žene, dok će drugi nagovestiti da je neka pokajnica, koja se bavila "najstarijim zanatom" odužila tako što je napravila most.

Gradska predanja, pogotovo ona koja nemaju dovoljno uporišta u pisanim dokumentima, ostaju na poverenje onima koji su ih čuli, pa im poverovali ili, možda - ne.

Foto: novosti.rs Foto: novosti.rs

BOGOSLOVIJA

Bogoslovski fakultet nalazi se na mestu koje je poznato i kao Stara Karaburma, a prepoznatljiva je po kružnom toku kraj Omladinskog stadiona i puta za Mirijevo, odnosno Ulice Dragoslava Srejovića. Stariji sugrađani su navikli na ime Partizanski put.

Pun naziv ove verske škole je Bogoslovija Svetog Save, a pored ostalog, poznata je i po biblioteci koja poseduje više od 18.000 knjiga.

Daljinac baner

(Telegraf.rs/Večernje novosti)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA