• 0
 ≫ 

Najlepši konj na svetu: Skupa i prestižna “Izabelina košulja”

 ≫ 

Ako neko biće od postanka svoje vrste zauzima tron na kome je i dan-danas, živeći “brzim skokovima” kojima svakodnevno dodiruje nebo, dovoljno je da znate da se zove ahal-teke

  • 0
Konj ahal teke

Foto: Shutterstock

On pripada jednoj od najstarijih rasa konja: postoji duže od tri milenijuma i poreklom je iz Turkmenistana, gde predstavlja nacionalni simbol.

Rečju “akhal” (u značenju čist, čistokrvan) nazivan je pojas oaza u blizini severnih padina planinskog lanca Kopet-Dag, a naseljavalo ga je turkmenistansko pleme Teke koje je rodonačelnik rase.

Uzgoj i čuvanje rase

Iako nežnog izgleda, ahalteke je veoma brz i izdržljiv. Učesnik je ratova koje su Turkmenistanci vodili protiv ruskih osvajača, gde je morao savladavati opasne terene, preživljavao je u teškim klimatskim uslovima, gotovo bez vode i hrane. Postoje zapisi da su ovi konji pomagali jahačima u bitkama i tukli se sa drugim konjima.

Konj ahal teke

Foto: Shutterstock

 

Drevni Turkmenistanci čuvali su i gajili ove konje s posebnom poštovanjem, ukrašavali su ih dragim kamenjem i smatrali ih članovima porodice. Na početku formiranja rase, izvesna pravila odgajanja poštovali su svi turkmenistanski uzgajivači. Zahvaljujući tome, rasa je postala jedinstvena, prepoznatljiva i bez tuđih primesa. Konji su gajeni u dvorištima, a porodice koji su ih uzgajale imale su samo po dva grla. Dobijali su male porcije visokoenergetske hrane. Vlasnici su ih pokrivali da se ne bi razboleli zbog promenjive pustinjske klime, kupali ih vrelim peščanim kupkama i trenirali tek u odraslom dobu. Ahaltekince su imali Aleksandar Veliki i Džingis-kan.

U jednom trenutku, rasa je bila gotovo na ivici opstanka, ali je preživela zahvaljujući nomadskim plemenima koja su usmeno prenosila rodovnike ovih konja sa kolena na koleno. Kada je Turkmenistan pripojen Ruskom carstvu, Rusi su napisali prvu matičnu knjigu ahaltekinske rase i upisali više od 700 konja. Ne zna se tačan broj ahaltekinaca današnjice, ali njihova populacija ima između 3.500 i 7.000 grla. Ovaj konj je statusni simbol vlasnika, jer je veoma skup: njegova cena odgovara njegovom poreklu i savršenom izgledu.

Osobine i najređi varijetet

Ahaltekinac je visok između 147 i 163 cm, težine od 420 do 500 kilograma. Njegova prelepa glava konveksnog profila ukrašena je duguljastim ušima u obliku kapljica i blago iskošenim očima. Grudni koš je dubok, stomak uvučen, vitak je i pomalo neskladne građe, ali ekstremno snažan, živahan, temperamentan i jedinstven po tankoj i sjajnoj koži i svilenkastoj dlaci. Griva mu nije mnogo gusta, a pojedina grla je nemaju.

Konj ahal teke

Foto: Shutterstock

Najcenjenija i najređa boja ahaltekinca je izabela, zlatasta sa metalik odsjajem. I ostale boje imaju metalaste prelive, pa konji izgledaju kao da su uronjeni u srebrnasti, čokoladni, crni i zlatni istopljeni metal. Ovo savršenstvo prirode upotpunjuju nebesko plave oči. Postoji legenda o nazivu ovog izuzetno retkog varijeteta koje potiče od boje svilene spavaćice španske kraljice Izabele. Zato se ponegde i naiđe na njihov naziv “Izabeline košulje”.

Izabela ahaltekinci imaju visok greben, mala i suva kopita i nizak kratak rep, zelene ili plave oči i svetlu dlaku metalik odsjaja, meku kožu žućkaste, krem i ružičaste nijanse, veoma prijatnu na dodir. Izabela ždrebad na svet dolazi u roze boji, ali s vremenom koža poprima kremastu boju. Koža im je toliko glatka i tanka da se kroz nju osete svi mišići, vene i kosti. Grla crvene i crne boje su takođe veoma popularna, ali se boja njihove kože s godinama menja i postaje tamnija i zasićenija.

Buran temperament

Ahalteke neće tolerisati bes niti pasivnost. Nije miran, ali ume da bude veoma poslušan. Nema lošu narav, ali je temperamentan i osvetiće se teneru ako nad njim primeni fizičko nasilje. Zato mu treba prići metodom “šargarepe” i pružiti poslastice, a izbegavati štap i batine. Strpljivost, tolerancija i ljubav su najvažnije za njegovu obuku. Poznat je po hrabrosti i temperamentu: vezuje se samo za jednog čoveka prema kome je izuzetno zaštitnički nastrojen. Veran je poput psa: ako promeni vlasnika, ahaltekinac će postati depresivan, a nije neuobičajeno i da ga ne prihvati.

Genetska oboljenja

Ahaltekinac je predisponiran za neke genetske bolesti (letalna recesivna bolest (Hairless Foal Syndrome), nasledni kriptorhizam (nespušteni testis) i Voblerov sindrom (oboljenje nervnog sistema). Nažalost, ne postoje komercijalni DNK testovi za ova oboljenja.

Učešće u trkama

U Turkmenistanu se organizuju takmičenja za ahaltekince, a pripadnici drugih rasa ne učestvuju. Njega mogu da jašu isključivo iskusni jahači, jer je izuzetno temperamentan. Rasa se koristi u takmičenjima daljinskog jahanja, ređe za dresurno jahanje i preskakanje prepona. Ipak, ahaltekinac Absent osvojio je zlatnu medalju u dresurnom jahanju, na Olimpijskim igrama 1960. godine.

Nega, ishrana i razmnožavanje

Briga o ovakvim konjima je izbor vlasnika, ali rasa ne zahteva mnogo truda. Potrebno je svakodnevno timarenje, redovan pregled kopita i zuba i treninzi. Posebna pažnja se posvećuje njihovoj ishrani. Hrana se deli u nekoliko kategorija: gruba (slama, seno), zelena (trava), koncentrovana (zob, kukuruz, raž itd.) i sočna (šargarepa, krompir, voće). Važna je redovna ishrana i nutricionistička razmera različitih krmiva, u zavisnosti od fizičkog napora. Počinje se sa davanjem sena, a potom dodaju suve ili sočne namirnice. Sirova hrana deli se na četiri obroka: dva noćna, a ostala dva ujutro i popodne. Važno je davati i dovoljno sveže vode: konj može popiti do 45 litara vode dnevno, a leti čak i 70 litara! Posle pojačanih treninga konju se ne sme dati ledena voda. Vitamini se dodaju po potrebi. Konj ne sme trenirati pola sata pre obroka i isto toliko nakon njega.

Konj ahal teke

Foto: Shutterstock

Redovno kupanje i nega su veoma bitni. Ovi konji često se kupaju u pesku, ali i bazenu ili ribnjaku, oko pola sata, ako je temperatura vode preko 20 stepeni Celzijusa.

Polnu zrelost ahaltekinci dostižu u dobu posle dve godine, ali se razmnožavaju kasnije. Osemenjivanje se najčešće odvija veštački. Ždrebad stiže na svet nakon 11 meseci trudnoće. Blizanci su izuzetno retka pojava. Kad se oždrebe, mladunci su potpuno bespomoćni i sisaju šest meseci. Svako ždrebe upisuje se u registar.

Rasa je zvanično priznata 1941. godine. Danas, u Turkmenistanu, ahalteke ima status nacionalnog blaga i dobio je status mesto na zastavi i novcu.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Ljubimci Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari