"Dvije srpske kraljevine - Crna Gora i Srbija": Reči kralja Nikole koje su danas izuzetno zanimljive za čitanje (FOTO)
Nakon okončanja neprijateljstava u Drugom balkanskom ratu, Srbija i Crna Gora su pristupile pregovorima u Beogradu a oko konačnog razgraničenja. Pregovori su vođeni bez tenzija i sporenja, u bratskoj atmosferi, i rezultovali su sporazumom koji je narodu svom obznanio kralj Nikola sa balkona dvorca na Cetinju
Nakon okončanja kratkotrajnog Drugog balkanskog rata — u osnovi produžetka Prvog, a izazvanog time što su Velike sile oduzele Srbiji izlaz na Jadransko more u oblastima uglavnom naseljenim albanskim plemenima, što je ovu primorala da gubitak kompenzuje u Makedoniji koja je po predratnom srpsko-bugarskom sporazumu trebalo da pripadne Bugarskoj — pristupilo se pregovorima o razgraničenju na novim, bivšim otomanskim teritorijama.
Kraljevina Srbija je skoro udvostručila svoje zemljište, a broj stanovnika uvećala za oko trećinu. Kraljevina Crna Gora, koja nije imala takav manevarski prostor a ni mogućnosti, da učini bilo šta slično, računala je na dobru volju Srbije u pogledu raspodele oblasti bivšeg Novopazarskog sandžaka i Metohije.
Dobro je računala. Pregovori u Beogradu vođeni su bez tenzija, bez sporenja, u bratskoj i prijateljskoj atmosferi, i rezultovali su sporazumom: Srbija je Crnoj Gori dala ono što je Crna Gora htela pa su tako u njen sastav ušli Pljevlje, Bijelo Polje, Rožaje, Gusinje, Plav, Đakovica, Istok, Peć i — a to je bilo jako važno kralju Nikoli — manastir Visoki Dečani.
Novembra meseca 1913. godine kralj Nikola I od Crne Gore na Cetinju se sa balkona svog Palaca (kako su ondašnji Crnogorci zvali kraljevski dvorac) obraća okupljenom narodu i donosi sledeću proklamaciju:
"Hvala Bogu i pregalaštvu savezničkih vojska, na Balkanu je stvoreno novo bolje i srećnije stanje. Balkanski narodi oslobođeni su ropstva i našli su se u kolu svoje braće i plemenika. Hrabre vojske dvije Srpske Kraljevine — Crne Gore i Srbije — u junačkom poletu srušile su pregradu, koja nas vjekovima razdvajaše, i bratskim zagrljajem na Pljevljima, kod Sjenice i na Đakovici objavile celom svijetu, da je Srpstvo na jugoistoku Balkana oslobođeno.
Tako zagrljene srpske vojske branile su i odbranile srpske tekovine u Maćedoniji od nelojalnih prohtjeva našeg četvrtog saveznika — Bugarske, kao i naše stare pune slave i veličine spomenike u Staroj Srbiji od najezde zavedenih Arnauta.
Poslije svega toga — poslije pune godine borbe i junačkih podviga srpskih — pristupilo se je razgraničenju među dvjema Srpskim Kraljevinama, koje je sada bratskim sporazumom dovršeno, te ovim proglašavam prisajedinjenje Kraljevini Crnoj Gori svih osvojenih oblasti u granicama koje su određene:
Prema Kraljevini Srbiji ugovorom od razgraničenju, zaključenom u Biogradu;
Prema Arbaniji riješenjem Ambasadorske Konferencije u Londonu do konačnog razgraničenja, koje će izvršiti naročita komisija;
Prema Bosni i Hercegovini dosadašnjom granicom.
Objavljujući ovaj radosni čin Mome dragom Narodu, dužnost nam je, da se na prvom mjestu s pijetetom poklonimo grobovima naših vitezova, koji krv svoju proliše i život svoj dadoše za braću svoju, i da odamo hvalu i priznanje preteklim našim herojima koji će, uvjereni smo, sa isto onoliko pregalaštva i požrtvovanja čuvati naše tekovine. Te tekovine i ako nijesu srazmjerne našim žrtvama, i ako smo morali napuštati naš starodrevni Skadar i zauzeto Primorje u interesu jevropskog mira, a pod pritiskom jevropskih sila, opet su znatne, da možemo s pouzdanjem vjerovati u sjajnu budućnost.
Budućnost naša od nas zavisi.
Potreban nam je složan rad i red.
Ja sam uvjeren, da će Moji novi podanici biti elemenat mira i rada i da će, prelazeći preko sviju zabluda i razdora, koje strana vladavina među njih unese, ruku pod ruku sa braćom iz starih granica Crne Gore biti nadahnuti jednom istom idejom — idejom sreće i veličine mile nam domovine Crne Gore.
Ja i Moja Vlada uložićemo sve svoje staranje, da im osiguramo ličnu i imovnu bezbjednost, dobro sudstvo, savremeno školstvo i stvorimo uslove bolje budućnosti po svim granama privrede.
Sloboda vjere i savjesti biće svakome najstrožije poštovana i čuvana. To im garantuju Moji lični osjećaji i tradicionalno načelo Mojega doma: 'Brat je mio koje vjere bio'.
Mojim podanicima rimokatolicima, pored duha široke vjerske snošljivosti, kojim je Crna Gora vazda prožeta, i Konkordat sa Sv. Rimskom Stolicom jamči potpunu slobodu savjesti. Oni će uz braću pravoslavnu i muslimane biti jak član narodne nam zajednice i osnov snage naše države.
Pripadnici Islama imaće u Meni i Mojim vlastima stalnu zaštitu. Oni će isto tako biti vjerni sinovi otadžbine kao i branitelji svoje vjere.
Dok se zakonim putem uprava novih prisajedinjenih oblasti ne utvrdi, njima će se upravljati prema Mojim uredbama i riješenjima Moje Vlade o primjenjivanju pojedinih postojećih zakona.
Šaljući Moj Vladarski pozdrav svima Mojim milim podanicima, molim Svemogućega, da ih zakrili Svojom neizmjernom milošću.
Živjeli Moji dragi i vjerni podanici!
Na Cetinju, 8. novembra 1913. god.
Nikola s. r.
Predsjednik Ministarskog Savjeta, Ministar Vojni General-ađutant, brigadir J. Vukotić s. r. — Ministar Unutrašnjih Djela Labud Gojnić s. r. — Ministar Finansija i Građevina R. Popović s. r. — Ministar Prosvjete i Crkvenih Poslova M. Mijušković s. r. — Ministar Pravde Ljub. A. Bakić s. r. — Ministar Inostranih Djela P. Plamenac s. r."
(Napomena: Skraćenica "s. r." znači "svojom rukom", odnosno, da se pomenuti svojom rukom potpisao.)
Dakle, šta je najkrupniji zaključak koji iz ovoga može da se iznese? Mislimo da je to sledeće: Crna Gora može biti nezavisna i bez negacije svog srpstva, srpskog identiteta i karaktera. Crna Gora treba da bude nezavisna kao što i jeste, ako Crna Gora to želi, a očito je da želi, ali to ne mora nužno da povuče ono što je trend poslednjih dvadesetak godina, da se poništava celokupna istorija i gradi nova, da se bude netrpeljiv prema srpskom predznaku prošlosti.
(O. Š.)
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Marko
Svi se prevrcu u grobu kad vide ove danasnje Milogorce! 😩
Podelite komentar
Andrija Berane
Naravno da bi Crna Gora mogla biti nezavisna država i bez negiranja srpstva, ali Milo je dobio od Klintona milione da se okrene protiv Miloševića i odrekne Srpstva. A od Kauboja kad uzmeš pare moraš da ideš do kraja. . .
Podelite komentar
Lazar
I Milo je bio najveci Srbin poput Kralja Nikole ali pare vrte gde burgija nece
Podelite komentar