≫ 

Kako je stari engleski slikar nekada davno zamišljao srpskog junaka Miloša Vojinovića

„Pogleda ga Miloš poprijeko, udari ga rukom uz obraze: koliko ga lako udario, tri mu zuba u grlo sasuo. Moli mu se mladi mehandžija: Ne udri me više, Bugarine! Biće tebe vina izobila, ako caru neće ni dostati“

  • 0
„Miloš Vojinović i tri devojke“, Vilijam Sjul, 1914. godine. Foto: Wikimedia Commons/"Hero Tales and Legends of the Serbians" Vojislav Maximus PETROVIĆ, Gilbert JAMES, Čedomilj MIJATOVIĆ (Count.), William SEWELL (Artist.) Publisher G. G. Harrap & Company, 1914

Miloš Vojinović je jedan od najvećih junaka naše epske poezije. U tom kontekstu pripada pretkosovskom ciklusu i glavni je protagonista „Ženidbe Dušanove“: u narodnom je predanju oličenje čojstva i junaštva, reč mu je svetinja za koju je spreman da umre, i slobodno se može kazati da je na izvestan način — kao oličenje hrabre i samopouzdane mladosti, kao „soko sivi“ — najsrpskiji od svih naših heroja, jer je u njega „narod ugradio sve ono najbolje što je imao, moralno i fizički“.

Istorijska je ličnost, bio je najstariji sin vojvode Vojina, kneza Huma i gospodara Gacka, ali ne znamo kada je rođen. Potpisnik je dokumenta iz 1325. godine kojim je kralj Stefan Dečanski prodao Ston i Pelješac Dubrovačkoj republici, i bio je prisutan 1333. godine kada je izvršena konačna primopredaja tog zemljišta. Iste godine se pominje kao stavilac na dvoru novog kralja Stefana Dušana, pa je izvesno sa ocem Vojinom bio učesnik Dušanove bune protiv oca i starije vlastele koja ga je podržavala. Umro je mlad, ali se ne zna ni tačna godina smrti. Iza sebe nije ostavio potomstvo pa su njegove posede podelila mlađa braća Vojislav i Altoman, otac Nikole Altomanovića koji će kasnije kao gospodar Užica biti u sukobu sa knezom Lazarom.

Sve u svemu, to ne deluje kao impresivna biografija zbog koje bi on zaslužio pažnju koju mu je narod pridao svojom usmenom književnošću. Što znači — narod je tada znao nešto što mi danas ne znamo pa je baš njega izabrao da posluži svrsi, pored toliko drugih plemića koje je mogao da izabere.

„Ženidba Dušanova“ nije stvarna istorija u smislu da govori o događaju iz Dušanovog i Miloševog života, premda može biti da je anahrona, odnosno da su mnogo stariji likovi (koji su vremenom izgubili na značaju i aktuelnosti) zamenjeni novijim; izvorno, pesma je mogla da bude o nekim potpuno drugim, davnijim srpskim vladarima, jer se pojam „Leđane“ najverovatnije odnosi na Poljsku („Leh“). Ali toliko je ta pesma impresivna, toliko je lik Miloša Vojinovića u njoj i drugim pesmama snažan, da niko nije u stanju da ostane ravnodušan.

Tako je tokom devetnaestog i početkom dvadesetog veka, naša epska poezija bila je hit u svetu i mnogocenjena, hvaljena od braće Grim i Getea i drugih velikana evropske književnosti. Stoga ne bi trebalo da čudi što je jedan engleski umetnik, Vilijam Sjul, 1914. godine izradio sliku „Miloš Vojinović i tri devojke“ za potrebe knjige „Herojske priče i legende Srba“ u izdanju tada eminentne londonske kuće „Džordž Dž. Harap i Ko.“ Ovaj opskurni rad je prirodno gotovo nepoznat u našoj javnosti, iako je zanimljiv, ali možda će posle ovoga teksta postati nešto poznatiji.

VIDEO: Aleksandar Prijović prešao u guslare

(P. L.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Više sa weba

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA