≫ 

Nepotopljivi Sem: Crno-beli mačor kao stric Albert iz „Mućki“, preživeo potapanje tri ratna broda, a služio obema zaraćenim stranama

Rodio se na tlu Trećeg rajha, neznano gde. Ne zna se ni kako su ga njegovi nemački saborci zvali, ali zna se da je u „Krigsmarineu“ služio kao brodska mačka slavnog „Bizmarka“. Bitkom za Danski tesnac 24. maja 1941. godine, kom prilikom je potopljen bojni krstaš HMS „Hud“, dika i ponos Kraljevske mornarice, počinje njegova velika avantura

  • 0

Britanski premijer Vinston Čerčil avgusta 1941. godine mazi Blekija, brodskog mačora bojnog broda HMS „Princ od Velsa“. Foto: Wikimedia Commons/Imperial War Museums

Brodska mačka, čiji je zadatak da lovi glodare koji ugrožavaju skladišta hrane i prenose zarazne bolesti, postoji još od antičkih vremena. Sada, baš kao i tada, mačke predstavljaju logičan izbor za tu dužnost jer, ne samo što su dobri lovci i što su prirodno prilagodljive novim okruženjima, već ljudskoj posadi dostavljaju tu neponovljivu kućnu atmosferu i pružaju osećaj sigurnosti; pritom, dokazano razvijaju saborstvo i drugarstvo među mornarima, koji sa brodskom mačkom pored sebe postaju jedna velika porodica.

Kao što rekosmo, mačke na brodovima žive hiljadama godina. Stari Egipćani — kod kojih su bili uzdignuti na čin božanstva — držali su ih na svojim lađama koje su plovile Nilom, a ispitivanja mačje DNK pokazuju da su se upravo trgovačkim brodovima i proširile po čitavom svetu. Čak su i vikinzi imali mačke na svojim brodovima, i veruje se da je norveška šumska mačka zapravo nastala upravo od tih mišolovaca. Razvoj civilizacije i globalizacija trgovine tokom proteklih pet do šest vekova, od doba velikih geografskih otkrića do danas, odneli su mačke u svaki kutak sveta.

Tokom dvadesetog veka, mnoštvo brodskih mačaka postalo je poznato, pre svega onih sa engleskog brodovlja (jer Englezi o takvim stvarima više vode računa od drugih naroda); pomenimo Dženi koja je sa svojim mačićima potonula na „Titaniku“, te Blekija koji je plovio na HMS „Princ od Velsa“ pa bio prebačen u Singapur nakon što su Japanci krajem 1941. potopili ovaj bojni brod, gde mu se gubi svaki trag (prilikom evakuacije grada godinu dana kasnije nije mogao biti pronađen, ali njegovo potomstvo verovatno danas luta ulicama ove metropole; inače, nakon posete Vinstona Čerčila „Princu od Velsa“, Bleki je preimenovan u Čerčila, ali je ostao poznat po starom imenu).

Kolorizovana fotografija nemačkog bojnog broda „Bizmark“ usnimljena 15. septembra 1940. godine. Foto: Wikimedia Commons/Bundesarchiv, Bild 193-03-5-18 / CC-BY-SA 3.0/Ruffneck88

Ipak, verovatno je najpoznatija brodska mačka u istoriji — Nepotopljivi Sem. Niko ne zna kako se ovaj crni mačor sa belim šarama prvobitno zvao, ali se pouzdano zna da se rodio negde na tlu Nemačke, izvesno nakon što je 1933. Adolf Hitler došao na vlast, a verovatno krajem tridesetih godina. Njegovo prvo „radno mesto“ bilo je od najveće moguće važnosti za Treći rajh, pošto je bio član posade bojnog broda „Bizmark, dici i ponosu „Krigsmarinea“, nemačke ratne mornarice.

27. maja 1941. godine „Bizmark“ je u Atlantskom okeanu potopljen u akciji razarača HMS „Rodni“ i bojnog broda HMS „Kralj Džordž V“, kao i nekolicine drugih, uključujući i jedan nosač aviona. To je bila kulminacija osvetničke potere za „Bizmarkom“ koji je tri dana ranije, tokom Bitke za Danski tesnac, skupa sa teškom krstaricom „Princom Eugenom“ potopio zastavni brod Kraljevske mornarice, bojni krstaš HMS „Hud“, tada najčuveniji ratni brod na svetu, toliko slavan da su ga zvali „Moćni Hud“ (u toj bici teško je bio oštećen i već pomenuti „Princ od Velsa“, sa Blekijem na palubi), nakon čega je Čerčil izdao svoje čuveno naređenje: „Potopite ’Bizmark’!“.

„Bizmark“ je potopljen, ali ne i Sem, ili kako su ga već njegovi nemački saborci nazivali. Od dve hiljade stotinu članova posade ovog najslavnijeg nemačkog bojnog broda iz vremena Drugog svetskog rata, samo je stotinu petnaest preživelo; nekoliko sati kasnije, posada britanskog razarača HMS „Kozak“ primetila je mačora koji pluta morem držeći se očajnički za dasku, i naravno spasila ga, pa mu nadenula ime Oskar, po lozinci za pomorsku signalnu zastavu kojom se označava čovek u moru (a koja se, je li, skraćeno naziva „Oskar“ po početnom slovu druge reči engleske fraze „Man Overboard“).

Posada britanske teške krstarice HMS „Dorsetšir“ dana 27. maja 1941. godine spasava iz mora preživele nemačke mornare sa potopljenog bojnog broda „Bizmark“. Foto: Wikimedia Commons/Imperial War Museums

Izvesno je da je Oskar isplovio na „Bizmarku“ sa ostatkom posade i bio prisutan tokom pomenute Bitke u Danskom tesnacu kada je potopljen „Hud“ a teško oštećen „Princ od Velsa“, ali su Britanci ovog nemačkog mačora usvojili i prisvojili kao da je čistokrvni gordoalbionski mačak.

Narednih nekoliko meseci služio je na „Kozaku“, tokom kojih je ovaj razarač pratio civilne i trgovačke konvoje u Mediteranu i na severnom Atlantiku. 24. oktobra 1941. godine, dok je čuvao konvoj koji se kretao od Gibraltara ka Ujedinjenom Kraljevstvu, nemačka podmornica „U-563“ torpedovala je „Kozak“ i teško ga oštetila; posada je prebačena na razarač HMS „Lidžn“ i pokušano je da se brod odvuče natrag do Gibraltara, ali su sve gori vremenski uslovi to onemogućili i on je potonuo 27. oktobra.

Ona prvobitna eksplozija uzrokovana torpedom uništila je trećinu pramca i odnela u smrt stotinu pedeset devet mornara, ali ne i Oskara, koji je preživeo i nedugo nakon toga sa „Lidžna“ prebačen na nosač aviona HMS „Ark Rojal“, koji je igrom slučaja, skupa sa „Kozakom“, imao važnu ulogu u potapanju „Bizmarka“, pružajući vazdušnu podršku operaciji. Oskar je tada dobio i novo ime: Nepotopljivi Sem (eng. Unsinkable Sam; mi bismo ga verovatno, zbog prikladnog sloga, nazvali „Nepotopljivi Pera“).

Ali Sem ni na ovom plovilu nije imao više sreće nego na prethodnim jer je „Ark Rojal“ već 14. novembra te godine, dok se vraćao sa Malte, torpedovala podmornica „U-81“ na oko tridesetak nautičkih milja od Gibraltara, nakon čega se prevrnuo i sporo potonuo. Pokušano je spasavanje broda, ali nije bilo nade jer je voda prodirala ogromnom brzinom. Ipak, svi osim jednog člana posade su spaseni.

Komandant-poručnik R. H. Palmer sa britanskog komandnog broda HMS „Vestern Ajls“, igra se sa Piblsom, ljubimcem čitave posade i jednom od najpoznatijih brodskih mačaka Drugog svetskog rata. Pibls je bio čuven po svojoj inteligenciji i po tome što se rukovanjem upoznavao sa strancima, a fotografija je nastala 1944. godine. Foto: Wikimedia Commons/Imperial War Museums

Taj jedan član posade koji nije bio spasen i koji je poginuo tom prilikom, nije bio Nepotopljivi Sem. Sema je pronašla i spasila posada jedne motorne barke; mučenik se ponovo držao za neku plutajuću dasku i, po rečima posade, bio „veoma ljut ali prilično neozleđen“. Naravno da je bio ljut! To je bio već treći put da mu se to dešava u pola godine, ko ne bi bio ljut! Možemo samo da zamislimo koliko mu je bilo prekipelo i koliko mu je svega bilo dosta!

Ali izgleda su to shvatili i zvaničnici Kraljevske mornarice, jer su odlučili da je vreme da ovaj mačor ode u zasluženu penziju. Možda su uvideli i da je, poput strica Alberta iz „Mućki“ (koje će biti snimljene tek četrdesetak godina docnije), „potopio svaki brod na kojem je ikada plovio“, da se poslužimo Rodnijevim rečima (i da podsetimo da je „Rodni“ bio jedan od brodova koji je potopio „Bizmark“).

Nakon što je spasen, prvo je prebačen na razarač HMS „Lajtning“ pa natrag na „Lidžn“, koji ga je već bio spasio sa „Kozaka“; ali to što su ga penzionisali ne znači da nije obeležio svoju teritoriju: „Lidžn“ je potopljen već 26. marta 1942. tokom vazdušnog napada, dok je „Lajtning“ istu sudbinu doživeo 12. marta naredne godine prilikom napada torpednih čamaca nedaleko od alžirske obale. (Naravno, mi se malo šalimo, nesrećna životinja nije ništa kriva i nadamo se da su ljudi koji veruju da su mačke baksuzne, izumrla vrsta koje više nema.)

Nepotopljivi Sem je dakle „Lajtningom“ dopremljen do „Lidžna“ pa „Lidžnom“ do Gibraltara, i nakon što se kratko vreme izležavao u rezidenciji tamošnjeg guvernera, poslat je u Ujedinjeno Kraljevstvo. Nikada, međutim, nije kročio na tlo same Engleske, jer je ostatak svog života proveo u belfastskom „Domu za mornare“. Živeo je u miru i spokoju, okružen bivšim pomorcima i saborcima, mažen i pažen. Preminuo je 1955. godine. Danas postoje ljudi koji smatraju da je izmišljen, ali na njih se ne treba obazirati. To su ljudi koji mrze svet i svaku dobru priču žele da pokvare.

Konvoj je bio brodska mačka britanske lake krstarice HMS „Hermajoni“, a ime je zavredio time što je bezbroj puta bio u pratnji pomorskih konvoja. Na slici nastaloj 26. novembra 1941. vidi se koliko ga je posada volela, budući da mu je napravila „hamek“ za spavanje. Takođe se vidi i važnost brodske mačke za psihičko zdravlje mornara. Nažalost, Konvoj je sa 87 drugih članova posade stradao 16. juna 1942. kada je nemačka podmornica „U-205“ torpedovala „Hermajoni“ u Mediteranu. Foto: Wikimedia Commons/Imperial War Museums

VIDEO: Misteriozni posetilac sedišta britanske vlade, i novinari su morali da se nasmeju

(P. L.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Više sa weba

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA