≫ 

Ustaše lancima ruše spomenik kralja Aleksandra u Varaždinu dan nakon uspostave NDH: Jedan detalj otkriva kakav je to društveni talog bio

Dve nedelje nakon što su bugaraši i ustaše izvršili atentat na viteškog kralja Aleksandra I Ujedinitelja u Marselju, Gradsko poglavarstvo Varaždina donelo je odluku da podigne spomenik. Rad slavnog Antuna Augustinčića svečano je na Trgu kralja Tomislava otkriven 6. septembra 1935. godine, na rođendan Petra II, ali sudbina nije htela da potraje

  • 11
Viteški kralj Aleksandar I Ujedinitelj i kraljica Marija. Foto: Wikimedia/Bain News Service

Od Ljubljane do Skoplja, od Drave do Jadrana, gradovi Kraljevine Jugoslavije utrkivali su se ko će Karađorđevićima podići lepši spomenik, pa su kralju Petru podigli šezdeset osam, a Aleksandru skoro dvostruko više: stotinu petnaest. Jedan od gradova koji su počastili ovog potonjeg bio je Varaždin, na krajnjem severozapadu današnje Hrvatske.

Samo petnaest dana nakon Marseljskog atentata, koji su izvele ustaše predvođene Vladom Černozemskim, pripadnikom VMRO koji je i usmrtio Njegovo Veličanstvo, varaždinsko Gradsko poglavarstvo donelo je odluku o dizanju spomeniku, da bi potom 26. novembra zvanično obrazovalo „Odbor za podignuće spomenika Viteškom Kralju Aleksandru I. Ujedinitelju u gradu Varaždinu. Postojalo je nekoliko ideja, ali je prevagnula ona gradonačelnika Stjepana Novakovića: statua na trgu sa gradskim sirotištem i obdaništem kraljevog imena.

Bez konkursa izabran je Antun Augustinčić, jedan od najvažnijih jugoslovenskih vajara i onoga i kasnijeg doba. Njegovo rešenje je bilo vrlo lepo i ukusno: kralj u generalskoj uniformi, odlučnog stava i u stojećem položaju, u desnoj je ruci, „blagog ali napetog gesta“, držao ustav. Kip je bio visok 2,8 metara, i načinjen od bronze, a nalazio se na postamentu od tamnog kastavskog mermera visokom skoro četiri metra, pa je čitav spomenik visio oko 6,5 metara.

Spomenik je na prepunom Trgu kralja Tomislava svečano otkriven 6. septembra 1935. godine, na dan rođenja novog kralja Petra II. Ulice su bile posebno za tu priliku ulickane, očišćene, fasade zgrada ukrašene cvećem i državnim zastavama. Služena je sveta misa na trgu, spomenik je otkriven, Stjepan Novaković je održao govor, položeni su venci, odsvirana je himna, bila je vojna parada te na kraju banket u „Grand Hotelu Novak“.

Tokom otkrivanja spomenika dogodio se i skandal: navodno je neko kralju u ruku stavio košaru smeća, što je primećeno tek kada je velika zastava skinuta a spomenik otkriven. Augustinčić se zbog toga žalio Miroslavu Krleži i onda posvađao s njim, po rečima samog Krleže. „To je skandal! Zamislite Vi, okačiti košaru sa smećem“, rekao je navodno autor, na šta je Krleža, opet navodno, odgovorio: „To nije skandal, to je dobro, jer okačiti košaru sa smećem kralju o ruku kojom drži povelju o diktaturi, to je napredan čin, a osim toga, sam spomenik ne vrijedi naročite pažnje.“

Njih dvojica nakon toga nisu pričali do rata, kada je Augustinčić došao da ga zove u partizane a ovaj odbio jer mu nije verovao, zbog tog i drugih spomenika. Ali veliko je pitanje može se li Krleži ovde verovati na reč, imajući u vidu očajničku potrebu da se moralno opravda zbog svog boravka u Zagrebu tokom ustaške vlasti i nemačke okupacije.

Ustaše lancima ruše spomenik kralju Aleksandru u Varaždinu (autora Antuna Augustinčića) dana 11. aprila 1941, manje od šest godina nakon što je svečano otkriven. Originalni posleratni natpis pogrešno navodi da se radi o spomeniku kralja Petra srušenom od strane Nemaca. Foto: Znaci.net/Muzej revolucije naroda Jugoslavije

Inače, odbor je odmah nakon otkrivanja spomenika imao čitav niz primedbi autoru: postament nije precizno postavljen; reljef na istočnoj strani prikazuje doček kralja Aleksandra ispred Starog grada a ne pred Gradskom većnicom (misli se na treću i poslednju posetu kralja Varaždinu); reljef na zapadnoj strani na kojem ban Jelačić prelazi Dravu nije dobro izveden, banova kapa suviše liči na mađarsku, likovi serežana i ustanika s dugim kosama nisu istaknuti; treći reljef prikazuje komemoraciju u Varaždinu održanu posle kraljeve pogibije, a tražen je prikaz smrti Krste Frankopana pred Starim gradom, i tako dalje.

Stoga je zatraženo da se poboljša izgled Jelačićeve vojske, da kralj Aleksandar pred većnicom prima hleb i so iz ruku gradskog načelnika, da se na severnu stranu umesto komemoracije stavi natpis: „Čuvati jedinstvo narodno i cjelinu državnu, to je najviši cilj Moje vladavine, a to mora biti najviši zakon za Mene i svakoga“.

A upravo su to ustaše pogazile već 11. aprila 1941. godine, dan nakon proglašenja tzv. NDH. Skupili se tog dana na trgu najekstremniji hrvatski nacionalisti, društveni talog poluobrazovanih i neobrazovanih ljudi kakvi samo u ratnom haosu mogu isplivati na površinu, da lancima sruše kip i da do kraja dana ne ostave traga od spomenika. I da na glavu srušenog kralja stave šajkaču zbog slikanja. Valjda iz sprdnje na račun „srpskih gedža“, ne shvatajući i ne poštujući tuđi simbol borbe za slobodu.

(P. L.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA