≫ 

Nikad nije nosio oružje: Najsuroviji mafijaš i kralj heroina imao je mozak 14-godišnjeg deteta

Ultimativno okrutan, Karmine Galante najpoznatiji je "veliki um" trgovine drogom koja je na kraju rezultirala krvavim smaknućem

  • 1
Carmine Galante Foto: Gavin Wieszala/Media Drum World/Profimedia

U maloj i siromašnoj sobici istočnog Harlema 21. februara 1910. rodio se jedan od najozloglašenijih gangstera 20. veka. Kamilo Karmine Galante bio je sin sicilijanskih doseljenika iz idiličnog sela uz more Kastelamare del Golfo, a čini se kako je već od rođenja bio predodređen da postane mafijaški legenda. Već od vrlo rane dobi Galante je pokazivao kriminalne sklonosti zbog kojih je sa 10 godina završio u popravnoj školi. Kao tinejdžer radio je na više mesta, uključujući cvećaru, kamionsku firmu, a u luci je radio na sortiranju ribe. Sve to su zapravo bili paravani za njegov istinski poziv - mafijaški.

Neuropatska i psihopatska ličnost

Optuživali su ga za krađe, napade, iznuđivanje, kockanje i ubistva. Prvo njegovo poznato ubistvo bilo je 15. marta 1930. kad je ubio policajca tokom pljačke, a nije osuđen zbog nedostatka dokaza. Te godine na Badnji dan on i nekoliko drugih članova iste bande pokušali su da otmu kamion i našli su se u pucnjavi s policijom, a tad je Galante navodno slučajno ranio šestogodišnju devojčicu. Zbog toga je i osuđen, a u zatvoru ga je pregledao psihijatar koji ga je analizirao 1931. Prema njegovom kasnijem FBI dosijeu, zaključio je: Imao je mentalnu dob 14-godišnjaka i koeficijent inteligencije tek 90. Nije imao nikakvih znanja o tekućim događajima, trenutnoj vlasti, praznicima ili bilo kojim pojmovima iz domene opšte kulture i znanja. Ima neuropatsku i psihopatičnu ličnost, emocionalno je tup i indiferentan spram bilo kakvih prognoza i budućnosti.

Lekar koji ga je pregledao takođe je dodao kako se na njegovom telu manifestuju rani znaci gonoreje.

Plaćeni ubica za Musolinija

Karmine Galante iz zatvora je pušten uslovno 1933. godine. Otprilike u to vreme, počeo je da radi za zločinačku porodicu Bonano čija je glava, Džozef "Bananas" Bonano, takođe rodom iz Kastelamare del Golfoa. Galante je ostao veran Bonanu tokom cele "karijere". Galante je 1943. učinio nešto što ga je uzdiglo od statusa običnog gangstera do mafijaške zvezde. Otprilike u to vreme mafijaš Vito Đenoveze pobegao je u Italiju kako bi izbegao optužbe za ubistvo. Dok je bio tamo, Đenoveze je pokušao da se dodvori fašističkom premijeru Italije Benitu Musoliniju naredivši pogubljenje Karla Treska, koji je u Njujorku objavio anarhističke novine koje su bile kritične prema diktatoru.

Galante je 11. januara 1943. izvršio to smaknuće, verovatno po naredbi Bonanovog zamenika, Franka Garafola, kojeg je Tresko takođe uvredio. Galante nikada nije optužen zbog nedostatka dokaza - sve što je policija mogla da učini bilo je da ga poveže s napuštenim automobilom pronađenim u blizini mesta ubistva, ali taj je zločin proslavio njegovu reputaciju okorelog zločinca. Godine 1945. Galante se oženio sa Helen Maruli. Kasnije su se razdvojili, ali nikada se nisu razveli, što je Galante objašnjavao činjenicom da je "dobar katolik". Ipak, 20 je godina živeo s ljubavnicom En Akvavela koja mu je rodila dvoje od njegovih ukupno petoro dece.

Šef ispod Bonanoa

Do 1953. je napredovao u mafijaškim krugovima i postao je pomoćnik porodice Bonano. U to vreme je dobio nadimak  "the Cigar" ili "Lilo", što je sicilijanski sleng za cigaru, budući da se retko mogao videti bez upaljene cigare. Galanteova vrednost za Bonanea je bila njegova uloga u trgovini drogom, koja ga je učinila i legendom. Galante je odlično govorio razne italijanske dijalekte, a uprkos svojim ograničenim mentalnim mogućnostima odlično je govorio španski i francuski. Zbog toga je nadgledao porodični biznis s drogom u Montrealu, gde je krijumčario heroin iz Francuske u SAD.

Carmine Galante Foto: Wikipedia/Police

U Kanadi je proveo tri godine svog života organizujući trgovinu narkotika. Sumnjalo se da stoji iza nekoliko ubistava, uključujući i dilera droge koji su po njegovim kriterijumima bili "prespori". Kanada je na kraju deportovala Galantea u Sjedinjene Države. Godine 1957., Džozef Bonano i Karmine Galante održali su sastanak različitih vođa mafije i gangstera, uključujući i stvarnog "kuma" Lakija Lučanoa u Grand hotelu des Palmes u Palermu na Siciliji.

Postignut je dogovor gde će sicilijanska mafija prokrijumčariti heroin u SAD, a Bonanos će ga distribuirati. Galante je regrutovao Sicilijance iz svog rodnog grada, takozvane "Zipse", koji su delovali kao njegovi telohranitelji i plaćene ubice. Galante je "Zipsima" verovao više gangsterima rođenim u Americi, što ga je na kraju i osudilo. Godine 1958. i ponovo 1960. godine Galante je optužen za trgovinu opojnim drogama. Njegov prvi sudski postupak 1960. godine završio je raspuštanjem suda, jer je predvodnik porote misteriozno umro padom u napuštenoj zgradi, piše ATI.

- Nije bilo sumnje da je gurnut  - rekao je Vilijam Tendi, tadašnji pomoćnik glavnog državnog tužioca.

Veliki povratak

Nakon drugog suđenja 1962. godine, Galante je osuđen na izdržavanje 20 godina kazne u saveznom zatvoru. U vreme izricanja kazne imao je 52 godine i delovao je istrošeno, ali već je planirao svoj "veliki povratak". Dok je Galante bio u zatvoru, Džoe Bonano bio je prisiljen da se povuče iz Komisije, mračnog tela koje je upravljalo pravilima američke mafije, radi zavere protiv ostalih porodica zločinaca.  Nakon odsluženja 10 godina, Galante je uslovno pušten i našao se na mestu privremenog šefa organizacije Bonano. Uspešno je ubrzao trgovinu narkoticima dok je planirao rat sa svojim suparnicima. Posebno je prezirao Gambinose zbog njihovog dugogodišnjeg rivalstva s Bonanosima te zato što su ušli u njihov teren sa svojom drogom.

Galanto je svakodnevno obrtao milione, ali narav mu je bila previše nagla da bi u tome dugo uživao. Šepurio se po ulicama Male Italije kao kakav aristokrata i navodno je ubio osam članova Gambino porodice kako bi učvrstio svoju moć u trgovini drogom.

- Još od vremena Vita Đenovezea nije postojao nemilosrdniji čovek. Ostali su od bakra, on je čisti čelik - rekao je poručnik Remo Frančesčini, šef odeljenja za obaveštavanje organizovanog kriminala pri policijskoj upravi Njujorka. Druge su ga se porodice plašile, a postalo je jasno kako je njegov krajnji cilj da postane "šef šefova", čime je i pretio Komisiji. Čak i nakon velikog članka u Njujork Tajmsu u kom je detaljno opisan njegov uspon na mesto mafijaškog dona i krajnje mete FBI-a.

Galante je bio toliko uveren u svoju moć da se nije trudio da nosi pištolj. Novinaru je napomenuo: "Niko me nikada neće ubiti - ne bi se usudio. Ako me žele nazvati šefom šefova, to je u redu. Između tebe i mene, sve što ja radim je uzgoj paradajza".

Komisija je odlučila da Galante mora da ode i naredila je njegovo smaknuće. Čak se navodi da je Džo Bonano pristao.

Surova likvidacija za vreme ručka

U četvrtak, 12. jula 1979., Karmine Galante je posetio italijanski restoran Džoe i Meri u Bruklinu, u vlasništvu njegovog prijatelja Đizepea Turana. Večerao je s Turanom u osunčanom vrtu bez ikakvih oružja. Ubrzo su im se pridružili prijatelji, 40-godišnji Leonard Kopola i dva Zipsa -  Baldasare Amato i Cezare Bonventre. U 14:45 sati trojica muškaraca u skijaškim maskama ušla su u prostorije.

U trenutku pucnjave, Galante je odbijen natrag silom metaka sačmarice koja ga je pogodila u gornji deo grudi, dok su mu meci probili i levo oko. Imao je 69 godina. Turano i Kopola su oboje dobili metak u glavu i stradali su na licu mesta. Amato i Bonventre bili su nepovređeni - sumnjalo se da su izvršili atentat. Njujork Post objavio je fotografiju na naslovnoj strani groznog prizora: Galante je umro s poslednjom cigarom obešenom iz usta.

(Telegraf.rs/Express.hr)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA