Poslednju hrvatsku vešticu Marija Terezija spasla lomače: Ko je bila Magda, čuvena Križevčanka

Magda Logomer Herucina rođena je pre tačno 314 godina, a tok samog procesa istoričar umetnosti Zdenko Balog će rekonstruisati iz izveštaja carskog lekara, Holanđanina Gerarda Van Svietena, zbog čijeg će mišljenja Magda biti oslobođena

  • 0
veštica vešstičarenje

Foto: Shutterstock

Poslednja hrvatska veštica bila je Križevčanka Magda Logomer Herucina, a njena sudbina dospela je i na stranice Zagorkine “Gričke veštice”.

Kustos Gradskog muzeja Križevci Ozren Blagec kaže da Herucina zapravo nije bila veštica, za šta je nesretnica uspela da iskamči i oslobađajuću presudu koju joj je potpisala carica Marija Terezija, ali je zato bila okrivljena u poslednjem sudskom procesu za zločin veštičarenja i magije koji se sprovodio u Hrvatskoj, prenosi Jutarnji.hr.

Bio je to splet okolnosti kakvih se ne bi postideli ni u najboljim američkim advokatskim serijama, jedino što su ove bile autentične, a Magda stvarna kao i svaka kap krvi koja joj je potekla dok su je mučili španskim čizmama.

U muzeju se Herucine ovih dana prisećaju s obzirom na to što je u ponedeljak bila 314. godišnjica njenog rođenja, a posebno nakon što je od 2016., zahvaljujući istoričaru umetnosti Zdenku Balogu, dostupan i njegov naučni rad na temu Magdinog života i sudskog procesa koji nekadašnju križevačku legendu u potpunosti razotkriva kao stvarnu i autentičnu istorijsku figuru.

Balog se na proučavanje slučaja poslednje veštice u Hrvata odlučio još u vreme dok je bio kustos u Muzeju Trakošćan, a u kojem su se posetioci redovno raspitivali o procesima protiv veštica.

To ga je, priča, inspirisalo da u poznim godinama konačno pročita Zagorkin roman “Grička veštica”, a nakon što će u jednim dnevnim novinama pogrešno biti objavljeno da je Herucina bila Zagrepčanka - krenuće u istraživanje njenog života, a posebno križevačkog porekla.

Neočekivani rasplet

 

Ostala je zabeležena kao poslednja Hrvatica koja je u neočekivanom sudskom raspletu uspela da izbegne lomaču i da se u rodni grad vrati kao nevina žena, a baš njen slučaj je, upozorava Balog, bio razlog zašto će se sudski procesi za veštičarenje, na nalog same carice Marije Terezije, u budućnosti mnogobrojnim lokalnim vlastima - praktično učiniti nemogućima.

No, krenimo ispočetka, ponajviše od matičnih knjiga u kojima je Balog uspeo da rekonstruiše i tačan datum Magdinog rođenja.

Bilo je to 18. maja 1706. godine kad je na području Podgajca rođena Magdalena Logomer, a 1727. godine, udavši se za Franju Heruca, dobiće nadimak Herucina.

Okolnosti u kojima je Logomer živela, pojašnjava Balog, najbolje bi bilo opisati kroz sintagmu “mala apokalipsa”: bilo je to vreme požara, seljačkih buna i pošasti, a period tokom 1740. i 1741. godine obeležio je i slučaj veštičjeg procesa u kom je život izgubilo 13 žena.

I sama Magda Logomer u to se vreme bavi zanatom usko povezanim s veštičarenjem - bila je travarka - ali pre nego što će joj to postati otežavajuća okolnost, zapisi navode da je ova Križevčanka bila vešta i cenjena lekarka, a njeno se ime prenosilo među pacijentima.

U to doba Heruci su imali šestoro dece od kojih dokumenti potvrđuju da je zasigurno preživela najstarija ćerka Barbara, i sama najverovatnije travarka koja će majku pratiti u svim koracima mukotrpnog sudskog procesa.

Za sudbinu koja će joj biti namenjena, treba biti iskren, nešto će krivice nositi i sama Magda Lugomer.

Balog tako piše da je po prirodi bila nagla i svadljiva žena koja nije prezala od fizičkog obračuna, a zbog činjenice da je udarila jednu sugrađanku Logomer će završiti i u zatvoru.

Sećaju se Križevčani i kako je ljudima pretila, a oni se potom razbolevali - a sve to će, na kraju, postati neki od krunskih dokaza na temelju kojih će križevačka gradska vlast Magdu Logomer osuditi kao vešticu.

Ispitivanje će početi 1757. godine, u trenutku kad će Herucina napuniti 51 godinu, a tok samog procesa Balog će rekonstruisati iz izveštaja carskog lekara, Holanđanina Gerarda Van Svietena, na temelju čijeg će mišljenja Magda na kraju biti oslobođena.

Iz Van Svietenovih zapisa tako saznajemo da je protiv Magde Logomer na sudu govorilo sedmoro svedoka, među prvima njen kum Matija Sunsić kojeg je, nakon što se razboleo, Logomer uspešno izlečila.

Pa ipak, na sudu je ispripovedao kako se razboleo nedugo nakon što mu je Herucina, nezadovoljna što nije hteo da joj proda neku drvenu bačvu, pretila da će uskoro sigurno morati da je preda, nakon čega je počeo da trpi strašne bolove. Travarka ga izlečila, a on joj, baš kako je bila prorekla, u znak zahvale poklonio to drveno bure.

Svedočile su potom i Križevčanke Uršula Pintarić i njena sluškinja Terezija Kollin, ispričavši kako je Herucina bezuspešno pokušavala da izleči Uršulinog supruga Andriju Hoosa, hvaleći se navodno da zna da vrača s ugljenom i da slovi za vešticu.

Još su potom dva sumnjiva slučaja iskopana iz Herucine prošlosti.

O jednom je svedočila stanovita plemkinja Perus koja je Logomerku u dva navrata zatekla u krađi bresaka te završila u groznici nakon što je suprugu prepričala neobičan slučaj.

Krunski svedok

 

Krunski svedoci optužbe na kraju će ipak biti Eva Oblačić i Margareta Koos, bivše radnice bračnoga para Stjepana Švagela i njegove supruge koje će, dve ili tri godine pre procesa, kući dovesti Herucine krave koje su zalutale na imanje Švagelovih.

Nakon što će ih odbiti vratiti Magdinom suprugu Franji Herucu, po njih će stići sama Magda Logomer, a kad će biti jasno da se familije međusobno ne mogu dogovoriti, izbiće žestoka svađa u kojoj će Logomer Evu Oblačić udariti u glavu, i to toliko snažno da će sirota žena izgubiti svest i pasti na pod.

Sud će tom prilikom moći da čuje i kako su se Magda Logomer i kći Barbara Oblačić potom pretvorile u crne muve, a spominjala se tu i neka rana nastala nožem koja nije dokazana niti je od nje ostao ikakav ožiljak.

Ako sve to već neće biti dovoljno, svedokinje će ispričati kako će Stjepan Švagelj i supruga neposredno nakon te svađe preminuti, a verodostojnost svedoka neće uspeti da opovrgne ni Logomerkin branilac, insistirajući da je Oblačić prostitutka, kao i da je, kao lična prijateljica Stjepana Švagelja, bila pristrana.

Najslabija karika tokom svedočenje bila je Margareta Koos s čijim šturim izjavama optužba nikako nije bila zadovoljna pa je celu stvar rešila time što je njene izjave izmenila i tako osigurala potvrđivanje optužnice.

A to je značilo da će sirota žena biti izvrgnuta teškom mučenju koje je otpočelo 19. septembra 1757. godine kad su Logomer stisnuli palce vijcima kako bi priznala na kojem joj se delu tela nalazi đavolji pečat.

Preživela teške muke

 

Herucina je, piše Balog, ipak izdržala ovaj deo nakon čega je krvnik sam pronašao ožiljak na njenom telu te ga izrezao nožem, a nakon toga sledile su znatno teže patnje, takve kakve retko koja optuženica izdrži.

Bia je to španska čizma, sprava koja se šrafi na potkolenicu sve dok ne polomi kosti, a u Magdinom slučaju išlo se do krajnje okrutnosti s obzirom na to što je okrivljena špansku čizmu morala da nosi dok je istovremeno bila obešena na rukama.

Iako Van Svieten navodi da se osumnjičena za veštičarenje mučenju sme podvrgnuti maksimalno tri puta, iz spisa proizlazi da je tvrdokorna Herucina izdržala čak 20 krugova mučenja pre nego što je klonula i priznala da je veštica.

Sve je priznala - da je postala veštica u zatvoru, sa svojim pratiocima na jednoj zabavi pojela tri praseta i sedam pilića, a onda i seksualno opštila s vragom koji joj se ukazao u poderanoj zelenoj odori, iako je ovaj deo pristojni Van Svieten izbacio iz službenih zapisa.

Pre nego što će u aprilu 1758. godine nesretnica konačno biti i osuđena na lomaču, Logomer će provesti sedam meseci u tamnici bez svetla i grejanja, a na putu do njenog smaknuća preostaće da obavi samo još jednu formalnost: njen predmet na potvrdu da dostavi Dvorskoj kancelariji u Beč, za što će se ispostaviti da će joj na kraju spasiti život.

Sama carica Marija Terezija tražiće da se slučajem pozabavi njen lični lekar i savetnik Van Svieten, a osim dokumentacije, zahtevaće da se na dvor dopremi i sama optuženica koja će vreme u Beču provesti u bolnici.

Balog piše da je upravo Van Svieten, bio najbolje što se moglo dogoditi Magdi Lugomer: bio je osoba od najvećeg poverenja dvora, zalagao se za istrebljenje praznoverja, alhemije i šarlatanstva, a vodio je i reformu celokupnog univerziteta.

Verovao je, doduše, u postojanje veštica, ali je takođe smatrao da je đavo duhovno biće s kojim nije moguće uspostaviti telesni kontakt.

Sve u svemu, s Magdom Logomer uspostavio je odnos velikog poverenja, a dvor uverio kako se slučaj križevačke veštice gradi na konstruisanoj optužbi zbog čega je Mariju Tereziju savetovao da optuženicu oslobodi svake sumnje.

- Ona je to i učinila, ali ne zato što sama ne bi verovala u veštičji delikt, već zato što po tadašnjim odredbama pravosuđa proces nije bio ispravan, svedoci su bili neverodostojni, a sama optuženica podvrgnuta 20 ciklusa mučenja, iako su propisi podrazumevali samo tri. Sigurno, nakon toga Marija Terezija odlučila je da pooštri ceo sistem i uvela je odredbu prema kojoj se niti jedan proces protiv veštica više ne sme započeti bez prethodnog odobrenja dvorske kancelarije - ispričao je Balog.

Gradski mural

 

Herucina će se tako u Križevce vratiti kao oslobođena žena, no Balog napominje kako će o njenom daljnjem životu nedostajati konkretnih podataka.

Ipak, s obzirom na to da će nedugo nakon njenog povratka preminuti i Andrija Hus kao i Matija Sunsić, za pretpostaviti je da njen povratak u grad neće biti prihvaćen samo tako, kao i da će ostati sumnja nije li Magda lomaču izbegla isključivo zato - što je premoćna veštica.

Glavnog krivca što je uopšte bila osuđena, Balog vidi u tadašnjem gradonačelniku Johanesu Kešeru, a iako službeni dostupni gradski dokumenti više nigde ne spominju slučaj Logomerke, ovaj istoričar umetnosti nada se kako će ga daljnje istraživanje ipak odvesti do nekih novih spoznaja o Logomer.

Bilo kako bilo, ona je 2019. godina ovekovečena na križevačkom gradskom muralu autora Ivana Ivanovića kao jedna od pet znamenitih Križevčana (u društvu je glumice Nine Vavre, umetnika Marijana Detonija, izumitelja Marcela pl. Kiepacha te prvog hrvatskog pilota Dragutina Novaka), a u gradskom muzeju Križevci nadaju se i da će ime Magde Logomer moći da iskoriste za poboljšanje kulturne i turističke gradske ponude.

- Postojala je ideja realizacije muzeja posvećenog vešticama koja, nažalost, nije zaživela. Naučnog materijala ima dovoljno da se kroz njega ispriča jedna autentična priča, a mi danas znamo i otprilike lokacije na kojima su se odvijali procesi protiv veštica, kao i da su u to vreme na području Gornjeg grada navodno bila vešala. Ko zna, jednog dana možda cela ta ideja i zaživi - zaključio je kustos Blagec.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Više sa weba

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA