Crkva, muzej ili džamija: Aja Sofija građevina koja deli i spaja civilizacije i nacije

Pretvaranjem Svete Sofije iz muzeja u džamiju Erdogan udario "otomanski šamar" ne samo hrišćanstvu nego i spopstvenoj naciji

  • 20

Za Istanbul/Konstantinopolj/Carigrad kažu da je taj grad "pupak sveta". Nalazi se na geografskom, civilizacijskom i političkom trusnom mestu između Evrope i Azije. Već 1483. godine to mesto krasi jedna velelepna građevina, koja je sama simbol svih sličnosti i razlika - Aja Sofija.

Da bi razumeli šta ova građevina znači svima koji na nju polažu prava, bitna su 3 momenta istorije celokupnog prostora koji je gledao ka njenim kupolama.

Temelji zaliveni krvlju

 

Ako se u 60 godina skupe neprestane invazije krvoločnih naroda, masovne migracije, uništenje čitavih gradova, pad jedne polovine nekada moćne imperije, neprekidni verski ratovi i sukobi sekti, teško siromaštvo, glad, pandemija kuga, erupcija super vulkana, momentalne klimatske promene, strah od Apokalipse, politika koja se vodi noževima, divljanje huligana po ulicama gradova: dobija se vreme u kome Justinijan I postaje rimski car sa prestonicom u Konstantinopolju.

Mladić rođen na teritoriji današnje Severne Makedonije postaje vladar preostale (istočne) polovine carstva. Ali on ne želi da se prilagođava katastrofama, već vlada u želji da obnovi celovito Rimsko carstvo. Ženi se cirkuskom igračicom poklonicom hrišćanske sekte koju Crkva ne priznaje. Justinijan uz Teodorinu pomoć se bavi osvajanjima teritorija i ograničavanjem moći plemstva u Konstantinopolju.

Romejsko carstvo, Istočno rimsko carstvo, Vizantija, Justinijan

Istočno rimsko carstvo oko 550. godine za vreme vladavine cara Justinijana. Foto: Wikimedia Commons/Jniemenmaa/ARTE

Tada nisu postojale političke partije ali su postojale navijačke grupe. Sport zbog koga su se lomile glave su trke dvokolica. Car Justinijan bio je navijač "Plavih" i veliki neprijatelj "Zelenih", dok nije došao na vlast, tada je obespravio i jedne i druge. Vođe navijačkih grupa su bili ugledni senatori, bogati trgovci, kriminalci i vojnici koji rešavaju da se ujedine i da iskoriste trke kako bi ubili cara i caricu. Januara 532. svetina tokom trka počinje da viče "nika" što na grčkom znači pobeda, ovo je bio signal za opšti ustanak na hipodromu i juriš na carsku palatu.

Justinijan je uspeo da posle nekoliko dana vojskom smiri nemire. Ubijeno je 30 hiljada ljudi. Ipak tokom trajanja nemira centar tadašnjeg Konstantinopolja je potpuno uništen, kao i jedna manja crkva koju je koristio car. Justinijan odlučuje da obnovi tu crkvicu, ali tako što će na njenom mestu izgraditi najveći i najveličanstveniju građevinu u dotadašnjoj istoriji sveta.

Posao poverava arhitektama i matematičarima Isidoru Miletskom i Antemiju Tralskom. Oni su caru za samo 5 godina sagradili građevinu koja i danas zbog svojih rešenja i proporcija zbunjuje arhitekte, naučnike, istoričare umetnosti, matematičare i teoretičare zavera. Justinijan I određuje ovu crkvu za sedište Vaseljenskog patrijarha, tada jednog od petorice ravnopravnih poglavara jednistvene hrišćanske crkve.

Otomanski šamar

 

Murat I je osnovao janjičarsku vojsku regrutovanjem 1/5 robova sa osvojenih područja. Prvi veliki sukob ova formacija imala je 1389. na Kosovu polju. Kasnije će se popunjavati "dankom u krvi". Pored fanatizma u ono doba janjičare su pamtili kao uvežbane profesionalne borce. Pored toga što su odlično baratali svim oružjem, i lako prihvatali novostvoreno (vatreno oružje), janjičari su imali i sistem borbe bez oružja. Oni su uvežbavali takozvani "otomanski šamar" čiji je cilj bio udarcem šake onesposobiti protivnika.

Muratov potomak, sultan Mehemed II, ošamario je 29. maja 1453. hrišćanski svet kada je osvojio Carigrad i uništio poslednji ostatak Rimskog carstva. Carigrad u to doba nije bio jedina civilizacija na svetu. Zapadne Evropa je već polako grabila ka renesansi i humanizmu. Njegov narod je bio osiromašen, a gradski blokovi su bili mešavina straćara, zapuštenih palata i njiva na kojima su se malobrojni građani prehranjivali.

Dolazak silne turske vojske pod zidine primorao je poslednjeg cara Konstantina Dragaša da moli Papu za pomoć i da nudi prelazak sa pravoslavlja na katoličanstvo. Podeljena Evropa nije ni mogla ni htela da pomogne, osim ljudi koji su samoinicijativno išli da brane grad. Nevolja se tumačila Božijim gnevom i kaznom za vekove greha. Atmosferu straha i beznađa pojačalo je pomračenje meseca, grom koji je udario u litiju organizovanu kako bi se digao moral. Jutro poslednje bitke na zidinama grad je obavila gusta magla, koju sunce nije moglo da probije, osim crvenog zraka što se presijavao na krstu poviše kupole Aja Sofije. Ovo je protumačeno kao znak da će krst pasti u krvi.

Turski juriš je bio nemilosrdan, branici bivaju satrveni na zidinama, a građani počinju da se kriju, najveći deo njih upravo u Svetoj Mudrosti. Mehmed II je svojim trupama obećao 3 dana pljačke i nasilja. Turci upadaju u crkvu i počinje strahovit pokolj i silovanje svih koji su se tu sklonili. Sultan tada krši reč datu trupama i u grad stupa već narednog dana. Aja Sofija je prva građevina u koju ulazi, i mesto gde je pokazao milost prema pobeđenima. Zapuštenu crkvu posvećuje Alahu i od nje pravi džamiju.

Osmansko carstvo, Otomansko carstvo, Osmanlijsko carstvo, Osmanska carevina, Otomanska imperija, Turska, Turci, Istorija Turske, Turska istorija

„Mehmed II ulazi u Carigrad“, Fausto Zonaro (1854—1929). Foto: Wikimedia Commons/worldvisitguide.com

Mehmed sebe proglašava za rimskog cara, što je bila jedna od njegovih mnogobrojnih titula. U to doba ovakvo ponašanje osvajača je bilo legalno i legitimno, kao i konverzija bogomolje iz jedne religije u drugu.  Mehmed je svoje krvavo osvajanje video kao pobedu civilizacije i lečenje jednog bolesnog carstva ogrezlog u korupciju i verske podele. Osmanski arhitekta Sinan, nadgledao je radove tokom kojih su premalterisani hrišćanski mozaici, uništeni ikonostasi i dozidana 4 minareta.

U dažmiji Aja Sofija klanjao se i Mehmedov naslednik Selim I, čovek koji je svim titulama nasleđenim od porodice pridodao i onu- kalifa. Vrhovnog verskog i političkog vođe svih muslimana.

Otac Turaka spasava svoju naciju

 

Poslednju veliku pobedu i osvajanje Turci su imali u 16. veku, narednih skoro 400 godina oni se polako povlače. Početkom 19. veka u Evropi se o Osmanskom carstvu govori kao o "bolesniku na Bosforu". Sultani trpe pobune, krize, gladi, epidemije a na kraju im udarce zadaju i bivši potčinjeni. Hrišćani na Balkanu spremni su da se svete za vekove patnji.

Posle neuspelih reformi Turska ulazi u seriju ratova prvo sa Italijom, a potom sa Srbijom, Grčkom, Bugarskom i Crnom Gorom. Verni savezu sa Nemačkom Turska ulazi u Prvi svetski rat na strani kajzera. Na njihovu teritoriju nasrću velike sile: Rusija, Britanija i Francuska. "Bolesnik sa Bosfora" je tada viđen kao tamnica naroda.

Već 1916. britanske i francuske diplomate prave plan za Bliski istok koji se tiče Turske. Planira se podela interesnih zona u regionu. Na teritoriji Turske se predviđa osnivanje Jermenije, proširenje Rusije, proširenje Bugarske, davanje poseda Italiji, i povratak teritorija uz Egejsko more Grčkoj. Zbog strateške važnosti Konstantinopolj je predviđen da bude grad pod međunarodnim mandatom.

Sajks Pikoov sporazum iz 1916. o podeli Turske

Sajks- Pikoov plan o podeli Turske iz 1916. godine - Wikimedia Commons

Američki predsednik Vudro Vilson sa svoje strane donosi 14 tačaka svoje spoljne politike od kojih većina ide u korist narodima koje su Turci podjarmili. Sakjs-Pikoov plan i 14 Vilsonovih tačaka trebalo je da isteraju Turke iz Evrope, da ih svedu u centar Male Azije, a svo muslimansko stanovništvo iz oslobođenih područja je trebalo da se iseli.

U takvoj situaciji Mustafa Kemal-paša počinje svoju revoluciju. Ideja grupe koju predvodi je moderna država zasnovana na jakom nacionalnom mentalitetu, te ukidanje svih srednjovekovnih i verskih zakona i običaja. Kraj Prvog svetskog rata ne znači mir za Tursku. Međunarodna okupacija je uspostavljena u Carigradu, a ostatak zemlje je u ratu. Grčka se svim silama trudi da vojno osigura što više teritorije u Maloj Aziji. Ipak reforme Mustafe Kemala daju rezultate i Grci bivaju savladani. Međunarodna situacija se menja, pa Saveznici predaju Carigrad novoj Republici Turskoj.

Predsednik Mustafa Kemal ipak prestonicu seli u Ankaru za koji veruje da je čisto turski grad. Početkom Prvog svetskog rata u dotadašnjoj prestonici Carigradu  živi i dalje više od 200 hiljada Grka, a tu su i brojni drugi nemuslimanski i neturski narodi. Želeći da pomiri muslimane i hrišćane, želeći da zaustavi sukob Turaka i Grka, a pre svega odan ideji o sekularnoj državi, Mustafa Kemal Aja Sofiju pretvara u muzej.

Turisti u Aja Sofiji

Turisti u Aja Sofiji

Ovim činom on simbolično obeležava spasenje Turskog naroda od neminovne propasti. Zahvalni Turci ga nazivaju Ataturk i odbrana njegovog nasleđa od islamista je decenijama bila glavna briga turske vojske.

Aja Sofija se polako rekonstruiše i obnavlja da bi u moderno doba postala velika turistička atrakcija, koja u sebi čak krije i vikinške grafite koje su urezali unajmljeni gardisti rimskih careva poreklom iz Skandinavije.

(Đorđe Radivojević)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Aca

    14. jul 2020 | 22:39

    Aja Sofija je hriscanska crkva i osvajaci su je pretvorili u dzamiju, verovatno zato sto nisu aposobni da naprave tako nesto vec moraju da otimaju i prisvajaju. I pretvaranje u muzej nije bilo u redu ali sada ponovno otimanje i pravljenje dzamije je uzas. Uostalom nece se dugo radovati jer ako oni imaju pravo da otimaju imamo i mi pravo da oslobadjamo. Ziveo slobodan Kostantinopolj, zivela slobodna Aja Sofija

  • Sveta Mudrost

    14. jul 2020 | 21:59

    408 - Rimsko carstvo(Papa) za svoj Istočni deo gradi Aju Sofiju(Sveta Mudrost). 532 - Uništena u požaru u pobuni Nika pa obnovljena za samo 5g. 1054 - Raskol Crkve i Istočno Carstvo(Vizantija) odvaja se od Pape i stvara Pravoslavlje pa Aja Sofija postaje pravoslavna Crkva. 1203 - Papini Krstaški vitezovi pokolju pravoslavce i pljačkaju Aju Sofiju i grad. 1204 - Papa je vraća i opet postaje pod njegovom upravom katolička Crkva! 1261 - Grci je otimaju i opet postaje pravoslavna Crkva! 1453 - Posle pregaženog i porobljenog pravoslavlja na celom Jugu Evrope od strane Osmanlija postaje džamija i prima 4 minareta. 1935 - Mustafa Kemal Atatürk džamiju Aju Sofiju radi religijskog mira pretvara u muzej religija. 2020 - Recep Tayyip Erdoğan dekretom opet pretvara-vraća Aju Sofiju u džamiju. -Tu i jeste jedna "sveta mudrost" a zove se: PODELI PA VLADAJ!

  • vuk

    14. jul 2020 | 22:48

    oni nama ukrali oteli crkvu a mi gledamo suljeman sultana na tv..od nas nista nema..

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA