≫ 

Otvorili grobnicu kralja i krenuli neobjašnjivo da umiru: Ovo je 5 najpoznatijih prokletstava

Ovo je 5 najpoznatijih prokletstava za koje smo sigurno bar jednom čuli

  • 0
Tutankamonovo blago

Foto: AP/Tanjug

Tokom istorije ljudi su iz različitih razloga širili priče o prokletstvima. Ljubitelji sporta koriste ove priče kako bi objasnili zašto je njihov tim izgubio. Za jednu imperijalnu naciju kletve mogu da izazovu strepnju zbog uzimanja čuvenih artefakata, a ponekad prokletstva nastanu samo zato što je neko želeo da izmisli priču.

Ovo su neke od najpoznatijih prokletstava za koje smo sigurno bar jednom čuli.

Tutankamonova kletva

 

U februaru 1923. godine britanski tim arheologa otvorio je grobnicu čuvenog Tutankamona, egipatskog faraona iz 14. veka pre nove ere. Dva meseca kasnije, kada je sponzor ovog tima umro od bakterijske infekcije, britanski mediji tvrdili su, bez ikakvog dokaza, da je umro zbog "Tutankamonove kletve". Svaki put kada je drugi član tima umro, mediji su iznova govorili o ovome.

Kletvu Tutankamona i drugih mumija izmislili su Evropljani i Amerikanci dok su njihove zemlje uzimale vredne artefakte iz Egipta.

Nakon što je potonuo Titanik 1912. godine, neki listovi su čak objavili teoriju da je brod potonuo zbog "mumijske kletve".

Iako nije poznato koliko ljudi zapravo uzima ove "kletve" za ozbiljno, priče su postale izuzetno primamljive za horor filmove kao što su "Mumija" iu 1932, ali i komedije "Mamini dečaci" (1936) i "Abot i Kosteljo upoznaju mumiju" (1955).

Tutankamonovo blago

Foto: AP/Tanjug

Prokletstvo poljske kraljeve grobnice

 

Grupa arheologa je 1973. godine u Krakovu otvorila grobnicu poljskog kralja Kasimira IV Jagelona iz 15. veka. Kao što je bio slučaj sa grobnicom Tutankamona 50 godina ranije, evropski mediji su brujali o ovom događaju, a istraživači uključeni u sve ovo šalili su se da rizikuju od kletve.

Ipak, kada su neki članovi tima počeli da umiru nedugo posle toga, neki mediji su opet govorili o prokletstvu, piše History.com.

Stručnjaci su, međutim, kasnije pronašli tragove smrtnosnosne pečurke unutar grobnice koja je izazivala bolest pluća kada se udiše. To je bio uzrok njihove smrti.

Prokletstvo dijamanta

 

Francuski trgovan draguljima Žan Baptist Taverne je 1660-ih kupio veliki dijamant nepoznatog porekla na putovanju u Indiji. Ipak, do 20. veka se u SAD i Evropi proširio mit da je Taverne ukrao dijamant sa statue jedne Hindu boginje.

Mediji i juveliri tvrdili su da je dijamant proklet i da donosi lošu sreću onome ko ga poseduje.

Do 1839. godine, dijamant je završio kod Henrija Filipa Houpa, holandskog kolektora u Londonu, te je dijamant nazvan "Hope" (nada). Međutim, priča o prokletstvu je i dalje postojala.

Francuski juvelir Pjer Karije navodno je iskoristio ovu priču da poveća vrednost dijamanta kada ga je prodao američkoj naslednici Evelin Volš Meklin početkom 1910-ih.

Nakon što je ona umrla, dijamant je pripao američkoj firmi koja ga je prikazala pre nego što ga je 1958. dinirala "Smitosnijanu" gde se i danas nalazi.

Evalyn Walsh McLean,  Hope Diamond

Foto: Wikipedia/ Library of Congress's

Prokletstvo Tipekanua

 

Sredinom 20. veka, američki mediji počeli su da primećuju određen obrazac kada je reč o umiranju tamošnjih predsednika. Počevši od Vilijama Henrija Harisona do Džona F. Kenedija, svakih 20 godina izabrani predsednik bi umro tokom mandata.

Harison je prvi predsednik koji je umro dok je bio na vlasti, izabran je 1840. Usledili su Abraham Linkoln, izabran 1860 (kasnije i 1864.), Džejms Garfild, izabran 1880, Vilijam Mekinli, izabran 1900, Voren Harding, izabran 1920, Frenklin D. Ruzvelt, izabran 1940 (kao i 1932, 1936, 1944), i JFK, izabran 1960. godine.

Samo je jedan predsednik između Harisona i JFK ispao iz ovog obrasca i to Zakari Tejlor, koji je izabran 1848 i umro 1850.

U knjizi "Riply's Believe It or Not" iz tridesetih godina tvrdi se da je "obrazac" zapravo kletva Tekumsega, nakon što su Harisonove trupe porazile njegove u bici kod Tipekanua 1811. godine.

Makbetova kletva

 

Postoje brojna sujeverja u svetu pozorišta. Loša je sreća poželeti glumcima sreću i umesto toga im često govore da "polome nogu". Takođe, loša je sreća izgovoriti reč "Magbet" osim u slučaju kada se izvodi čuveno Šekspirovo delo.

Navodno je to zato što je tragedija zadesila produkciju predstave. U stvarnosti su ove priče kombinacija izmišljotina i selektivnog prikupljanja dokaza.

Legenda je navodno započela sa Maksom Birboom, britanskim karikaturistom i kritičarom rođenim 1870-ih, skoro tri veka posle prvog Magbetovog izvođenja. Iznerviran što je Makbet toliko popularan izmislio je priču da je prva glumica koji je glumila Ledi Makbet umrla neposredno pre predstave.

Od tada je ova priča postala deo mita da je predstava prokleta i da je donela peh onima koji su u nju uključeni.

Video: Jutjuber se popeo na vrh piramide, pa završio u zatvoru

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Više sa weba

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA