≫ 

Fabulozna vizantijska vojska: Njih su stari Srbi imali naspram sebe na bojnom polju (FOTO-GALERIJA)

Na svom srednjovekovnom vrhuncu, romejska vojska je bila sila bez premca na tlu Evrope i Prednje Azije, ali podjednako impresivan bio je i njen vizuelni izgled

  • 2

Imajući u vidu da je vizantijska država bila direktna kontinuacija rimske, da je čak sebe nazivala „Rimska carevina” (tj. kako smo mi govorili u srednjem veku: Romejska), i vizantijska vojska je bila direktna kontinuacija rimske, i jedna od dve grane vizantijskih oružanih snaga, zajedno s mornaricom.

Zadržavši tradicije, organizaciju, disciplinu i stratešku veštinu rimske vojske, ne čudi što je tokom značajnog dela svog postojanja bila sila kakva je bila. Razumljivo, vremenom se menjala i reformisala, nije ostajala učaurena; u tom smislu je najznačajnije ono što se odigralo početkom 7. veka, kada je car Iraklije ukinuo legije a uveo tematski sistem.

Teme su bile vojno-civilne oblasti u kojima su vojnici koristili državna obradiva zemljišta s obavezom služenja vojnog roka; na čelu tema bili su stratezi; no pošto to nije predmet ovog članka, nećemo u to dublje zalaziti.

Ukazaćemo samo na genezu: posle Teodosija Velikog, gro istočnorimskih trupa činili su strani plaćenici, ali je uvođenjem tema ponovo postala istinski romejska, pa je blagodareći tome Vizantija uspela da se održi, da očuva teritorijalno jezgro i da na kraju trijumfuje nad svojim neprijateljima, pre svega Kalifatom.

Tematski sistem je u 10. veku polako počeo da se urušava usled korupcije, gramzivosti i javašluka, čime je ponovo otpočelo propadanje vojske, i stoga same države. Već u 11. veku su plaćenici, naročito strani, igrali ključnu ulogu; u vreme Komnina u 12. veku praktično je već cela vizantijska vojska bila plaćenička, s ogromnim brojem stranaca u svojim redovima.

Svi pokušaji da se trend preokrene propali su; posle uspostave Nikejskog carstva u Maloj Aziji 1204. godine, situacija se tamo popravila, ali nakon oslobađanja Carigrada 1261. iz ruku krstaša sve opet kreće nizbrdo, jer Vizantija više nije bila kadra igrati ulogu svetske sile koju je posedovanje tog grada nametalo.

Tako ona postaje senka same sebe, zajedno sa „svojom” malobrojnom vojskom (tada već kompletno oslonjenom na strane plaćenike). Ali na svom vrhuncu — kakva je sila bila romejska armija!

Pa čak i neposredno pred ubrzanje procesa propadanja, za vreme Vasilija II Bugaroubice (958—1025), koji je povratio tolike izgubljene teritorije i ojačao državu iznutra, za vreme kog je Istočnorimska carevina doživela svoj srednjovekovni vrhunac i poslednji veliki blesak — kakva je to sila bila!

Na priloženim ilustracijama prikazana je ona u različitim periodima svog postojanja (mada ovde nećete naći isključivo vojvode i vojnike; potkrao se i pokoji poslanik i crkveni velikodostojnik, čisto da se upotpuni prikaz vizuelnih svojstava Vizantije).

Gledajući ih, može se naslutiti utisak koji je ostavljala na svoje protivnike, među kojima su se nalazili i naši preci. Naravno, zadivljenost nikoga nije sprečavala da se protiv nje uporno bori vekovima; ali s obzirom da je vojska i izgledom i veštinom bitno doprinosila „imidžu” carevine, mogla je igrati neku ulogu u našem definitivnom ulasku u vizantijski kulturni krug.

(P. L.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Zeljko

    24. januar 2022 | 19:17

    Odlican tekst o vizantijskoj vojsci i vizantijskoj kulturi. Ne smemo da dozvolimo da ova stara civilizacija, prva hriscanska drzava, na cijoj teritoriji smo, prakticno, potekli kao narod, bude zaboravljena. Vizantija je odigrala nemerljivo veliku ulogu u istoriji srpskog naroda i srbi su sa grcima bili povezani kulturoloski, verski i obicajno vekovima deleci zivotni prostor, teskoce, patnje, ali i plodonosne godine. Od njih smo primili Hriscanstvo, prvu pismenost i prve azbuke, kulturno su nas osnazili i usmerili ekspanziju nase drzave i kulture u dobrom smeru. Po ugledu na vizantijski dvor, stari Nemanjici organizovali su svoju drzavnu upravu, a car Dusan je svoj Zakonik obnarodovao po ugledu na vizanrijski pravni sistem toga vremena. Ne trebamo da izgubimo iz vida slavnu vizantijsku umetnost, daleko stariju i originalniju od umetnosti zapadne evrope koja je odigrala kljucnu i nemerljivu ulogu kao arhitektonski i slikarski uzor u nasim srednjovekovnim manastirima. Ne smemo da zaboravimo slavne vizantijske zografe koji su stvarali i ovekovecili srpsku istoriju i identitet naseg naroda. Oni su radili po celoj tadasnjoj Srbiji, poducavali nase slikare i ukrasavali nase crkve i manastire doprinoseci ocuvanju nase slavne proslosti. Najzad, Vizantija je u dva navrata spasila Evropu od najezde islama i najzasluznija je sto je Evropa danas zadrzala svoj hriscanski duh i hriscansko nasledje. Niko kao Vizantija nije odigrao toliko bitnu ulogu u toliko sudbonosnom momentu za Evropu.

  • Jelena

    25. januar 2022 | 07:30

    Hvala na odličnom tekstu!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA