MISTERIJA IZ SRPSKE ISTORIJE: Kralj Aleksandar streljao Apisa da mu ne smeta u tajnim pregovorima sa Austrijom, Rusima iza leđa?! (FOTO)

Solunski proces je najsramija srpska epizoda iz perioda Prvog svetskog rata koja nikada nije do kraja razjašnjena. Misterija je sledeća: zbog čega je regent Aleksandar očigledno lažno optužio Apisa, i zbog čega je Apis streljan?

  • 15

Sve je počelo par godina pre Majskog prevrata, kada je krenula da se kuva oficirska zavera protiv kraljevskog para Aleksandra i Drage te čitave dinastije Obrenović.

Provrelo je 29. maja 1903. godine po starom kalendaru, kada su Njihova Kraljevska Veličanstva brutalno ubijena, iskasapljena sabljama i bačena kroz balkon palate na ulicu.

Poklopac lonca je odleteo u vazduh 28. juna 1914. godine kada su pripadnici revolucionarne organizacije "Mlada Bosna" izvršili atentat na austrougarskog prestolonaslednika nadvojvodu Franca Ferdinanda, čime su pokrenuli točkove Velikog rata.

Prekipelo je krajem 1916. godine, kada je otkrivena zavera da se izvrši atentat na regenta Aleksandra Karađorđevića, naslednika prestola, 29. avgusta 1916. godine dok se svojim automobilom vozio iz Ostrova u logor kod Soluna. To je, barem, zvanična verzija poslednjeg poglavlja jedne priče čiji će epilog biti takozvani Solunski proces i streljanje umešanih oficira.

Glavni akter svih navedenih događaja bio je Dragutin Dimitrijević Apis, generalštabni pukovnik srpske vojske, zamenik načelnika Treće armije, šef naše obaveštajne službe i osnivač tajnog udruženja "Ujedinjenje ili smrt" poznatog i kao "Crna ruka".

Kralj Aleksandar Obrenović, Draga Mašin Majski prevrat 1903. godine kojom je likvidirana i svrgnuta dinastija Obrenović. Foto: Wikipedia

Neke stvari u vezi sa njegovom likvidacijom su vremenom ipak isplivale na površinu, mada ništa nije pouzdano i sve je i dalje u domenu nagađanja.

Krajem 1916. godine i početkom naredne, navodno su između Francuske i Austrougarske otpočeli tajni pregovori o separatnom miru, a postoje sporedni dokazi da je sa Bečom pregovarala i Kraljevina Srbija. Premijer Nikola Pašić je poslao svoga čoveka od poverenja Stojana Protića u Ženevu, baš kao što je i regent Aleksandar poslao pukovnika Petra Živkovića.

Novi austrougarski car i kralj Karl I izneo je navodno preko svojih izaslanika osnovni uslov da Srbiju vrati pod kontrolu srpske kraljevske vlade u egzilu: Beograd je morao da garantuje da se iz Srbije više neće agitovati po teritoriji Austrougarske, da je svaka priča o oslobađanju srpskog življa preko Drine gotova, da se više neće snivati o ujedinjenju.

Regent Aleksandar je već neko vreme planirao da se ratosilja čitave zavereničke klike oko Apisa koja je imala ogromnu vaninstitucionalnu moć i koja je predstavljala opasnost po Aleksandra jer je potencijalno mogla da sputa njegove apsolutističke težnje (uostalom, znao je vrlo dobro šta je ta klika uradila njegovom imenjaku i apsolutisti Aleksandru Obrenoviću one krvave majske noći 1903. godine).

Epilog antisrpskih nereda u Sarajevu nakon atentata na nadvojvodu Franca Ferdinanda 28. juna 1914. Fotografija je nastala dan kasnije. Foto: Wikimedia Commons/Historijski Arhiv Sarajevo Epilog antisrpskih nereda u Sarajevu nakon atentata na nadvojvodu Franca Ferdinanda 28. juna 1914. Fotografija je nastala dan kasnije. Foto: Wikimedia Commons/Historijski Arhiv Sarajevo

Pored toga, Apis je stajao iza Sarajevskog atentata koji je celu tu svetsku komociju koju nazivamo Prvim svetskim ratom i pokrenuo. Njegova likvidacija bi dobro došla u pregovorima sa Bečom, kao izraz dobre volje. Naravno, to je nagađanje, ne zna se ništa pouzdano, ali postoji osnovana sumnja jer je gotovo savršeno jasno da nikakvog pokušaja atentata na Aleksandra nije bilo.

Da ironija bude veća (ako je ova verzija događaja tačna), Aleksandar je upravo Apisa optužio da šuruje sa Austrougarskom, da želi da sklopi separatni mir, da je vodio tajne pregovore sa njima, da je dobio uverenje da će Beč odmah zaključiti primirje sa Srbijom ako regent bude uklonjen, i tako dalje.

To nema nikakvog smisla jer je upravo Apis ceo svoj život posvetio rušenju Austrougarske, oslobađanju svojih zemljaka i njihovom ujedinjenju sa Kraljevinom Srbijom. Zašto bi se onda, kada mu je cilj bio nadohvat ruke, svega toga odrekao? Sa druge strane je bio Aleksandar, čovek potpuno drugačiji od svog beskompromisnog patriotski gorljivog starijeg brata Đorđa koji je tokom Aneksione krize javno na Pozorišnom trgu spaljivao zastavu Habzburške monarhije.

Dragutin Dimitrijević Apis. Foto: Wikipedia/Свифт Dragutin Dimitrijević Apis. Foto: Wikipedia/Свифт

Bilo kako bilo, suđenje koje je dobilo pomenuti naziv Solunski proces trajalo je između 28. maja i 5. juna 1917. godine. Apis i njegovih osam saradnika su osuđeni, mahom na smrt streljanjem, uz dve 15-godišnje zatvorske kazne. Vrhovni sud je ukinuo jednu smrtnu presudu. Regent Aleksandar je pomilovao još četiri čoveka.

Apis je osuđen na smrt i novčanu kaznu od 70 dinara za troškove suđenja. Streljan je 26. juna 1917. godine.

Ljuba Vulović je osuđen na smrt i novčanu kaznu od 70 dinara za troškove suđenja. Streljan je 26. juna 1917. godine.

Rade Malobabić je osuđen na smrt i novčanu kaznu od 70 dinara za troškove suđenja. Streljan je 26. juna 1917. godine.

Grobnica Dragutina Dimitrijevića Apisa na Zejtinliku u Solunu. Foto: Wikimedia Commons/Boris Dimitrov Grobnica Dragutina Dimitrijevića Apisa na Zejtinliku u Solunu. Foto: Wikimedia Commons/Boris Dimitrov

Muhamed Mehmedbašić je osuđen na 15 godina robije i novčanu kaznu od 60 dinara za troškove suđenja. Pomilovan je i pušten na slobodu 1919. godine. Preminuo je 29. maja 1943. godine, od posledica stravične torture nakon što su ga ustaše uhapsile u Sarajevu; tokom boravka na Solunskom frontu preuzeo je na sebe zadatak poveren od strane Apisa da izvrši atentat na grčkog kralja Konstantina, prijatelja Nemaca (druga meta je bio bugarski kralj Ferdinand), ali nije uspeo.

Sva četvorica su priznala umešanost u Sarajevski atentat. Svu četvoricu Vrhovni sud Srbije rehabilitovao je na ponovljenom suđenju 1953. godine.

Dok su ga vodili na streljanje, Apis je navodno rekao vozaču: "Sada je i meni jasno a jasno je i tebi, da ću danas biti ubijen srpskom puškom samo zato što sam organizovao onu sarajevsku sramotu".

Petnaest dana pre pogubljenja a nakon donešene presude, napisao je testament. U njemu piše: "Umirem nevin, ali sa saznanjem da je moja smrt potrebna Srbiji za neke više razloge. Možda sam, a ne želeći to, grešio u svome radu kao patriota. Možda nisam znao za srpske interese. Ali, čak i da sam za to kriv, znam da sam jedino radio za dobrobit Srbije". Počiva, kao i ostali, na Zejtinliku.

(O. Š.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Nenad Đorić

    15. januar 2017 | 12:32

    U vreme Obrenovića Srbija je napredovala, dolaskom Karađorđevića utopljena je u nekakvu Jugoslaviju i od tada pa do pre neku godinu nijedan Srbin rođen u Srbiji nije ni učestvovao u vlasti Srbije niti u donošenju odluka o Srbiji. Srbija je bila kontrolisana od strane hrvata i slovenaca a još uvek od "braće" iz Crne gore.

  • Mako

    15. januar 2017 | 12:25

    Karađorđevići su bili masoni i ništa dobro za Srbe misu uradili,hrvatska nikada nebi postojala da nije Karadjordjevića,Italija i Madjarska bi je progutali.Krv Srpskih ratnika su jeftino prodali radi osnivanja Jugoslavije i spasavanja hrvata i slovenaca.Karađorđevići su Srpski zlotvori.

  • pirke

    15. januar 2017 | 10:19

    U srpskoj istoriji ima mnogo misterija !

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA