Ispovest koja je rasplakala Srbiju, a mnogi će se pronaći u njoj: "Svesni smo da im ističe vreme"

Svi koji imaju starije roditelje će se pronaći u ovome

  • 8
Baba, baka, starica, starački dom

Foto: Pixabay.com

Status žene pod pesudonimom @seoskodete u kojoj govori ono što mnogi proživljavaju sa starim roditeljima, rasplakao je Srbiju. Mi vam ga prenosimo u celosti:

- Moja majka već 13 godina živi sama. Ima 81 godinu, ostarila je, služi je razum, noge, a sluh baš i ne. Brati i ja idemo svaki dan, nekad zajedno, nekad ne. Imamo naviku da je često zovemo. Kad se desi da se ne javlja kao danas krećemo zajedno.

Tih 10-ak minuta vožnje pričamo kao opušteno, a u stvari i jedno i drugio ne izgovaramo ono što će se jednog dana neminovno desiti. Od ulaznih vrata zgrade, do prvog sprata, koraci su sve kraći, ćutimo dok stavljamo ključ u bravu, brat uvek prvi jer iako je mlađi, mene bi da zaštiti, kao da se to može.

Onda uđemo unutra i sretne nas mamin pogled pun sreće što smo došli i što smo zajedno. Nastupi olakšanje, obuzdaš se da ne zaplačeš pred njom, da ne pokažeš da si se zabrinuo što nije čula telefon koji je uvek negde tamo u drugoj sobi.

Mnogi od vas znaju o čemu pričam, nekad su nam ti roditelji dosadni pričama o svom pritisku, o tome da ih sve boli, da ih žulja proteza, da ne znaju šta će sami sa sobom. Onda se napravimo na veselo, krijemo svoje probleme jer smo bolno svesni da im ističe vreme.

Svi ćemo da ostarimo, pružimo im punu pažnju. Mojoj mami je danas šištao ekspres lonac, nije čula da je zovemo, znam da će doći dan kada će nastupiti potpuna tišima, ali danas sam srećna što nije tako bilo. Isplakala sam se kad sam došla svojoj kući, i što je živa, i što ne znam koliko će još biti tako, i što mi nedostaje otac, i što je bilo lakše kad su bili zajedno, i ne znam zbog čega još.

Od ovog života treba ugrabiti što više, ne gubiti vreme na nebitne stvari i ljudi. Da smo živi i zdravi. Čuvamo roditelje dok ih imamo.

 

Da li i vi imate slične strahove na dnevnoj bazi?

 

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • TužniUnuk

    21. septembar 2020 | 14:34

    Nije bilo dana da nisam otišao ili pozvao moju baku. Ona mi je bila sve - otac, majka, baka, deka. Sve. Vodio sam je na more, u banju, na izlete. Vodio sam je i kod lekara, kao i tog dana, nije se osećala najbolje . Mislio sam da je to još jedna epizoda u njenom nestabilnom stanju sa pritiskom. Bio je to rak. Podmukli, zli, pokvareni rak debelog creva koji je pukao. Sve se desilo brzo, operisana je odmah sutra dan. Od šoka nisam znao gde sam. Nakon 7 dana su je pustili iz bolnice sa ugrađenom kolostomom na stomaku. Doktor je bio iskren, mesec do dva je prognoza. Metastazirao je po celom stomaku. Moja baka, moje sve, moj jedini živi blizak rod umire za mesec do dva. Preselio sam se kod nje u stan, radio sam od kuće sve vreme. Menjao sam joj sam stomu, vremenom je postajala sve manje sposobna. Ja sam je kupao, ja sam je presvlačio, ja sam joj menjao pelene. U normalnoj situaciji to ne bi dozvolila ni po cenu života. Umrla je nakon 50 dana od operacije, dok sam joj davao vodu. Bez glasa, bez bola, samo je utihnula. Svi su mi rekli, pa dobro, imala je 82 godine. 82 godine meni ne predstavljaju ništa, ona je bila moja najdraža osoba, od krvi i mesa. Sada kad imam ženu i decu, niko nikada ne može ispuniti to mesto koje je ona zauzimala i dalje zauzima u mom srcu. Čuvajte i volite svoje najstarije, svaki dan sa njima je poklon.

  • Tanjamr

    21. septembar 2020 | 14:05

    Divno,divno ispričano, i toliko sam se rastužila. I moja mama ima 81 godinu i sama je već 14 godina, a ja sam jedinica, nemam sa kim da podelim strepnje i strahove vezne za nju.Decu i supruga ne želim mnogo da opterećujem, tako da sama nosim. I stvarno, kad je pozovem i čujem veseo glas sa druge strane, srce mi poskoči od sreće, i trudim se da ne mislim da će jednom da dodje dan kad se niko neće da javi sa druge strane žice.

  • Mirjana

    21. septembar 2020 | 14:53

    Bas me raplakala ova prica. Cuvajte roditelje dok ih imate. Nemojte da vam bude tesko nista za njh. Ja sam oba roditelja izgubila za pola godine. Tesko je bilo gledati njihove patnje, bolove sve , a svestan si i znas da od karcinoma ne mozes da ih spases tesko strasno tesko

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA