≫ 

Šta bih radio da imam ADHD? Prof. Dr Nenad Dikić vas upoznaje sa novom bolešću 21. veka!

Pormećaj deficita pažnje i hiperaktivnost do početka 21. veka nije smatrano za bolest, ali sada se sve promenilo

  • 10
Stres, Hiperaktivnost, nervoza

Foto: Profimedia/Alamy

Iako nemam ni jedan od tipičnih simptoma poremećaja pažnje: probleme sa fokusiranjem i završavanjem zadataka, izraženu pričljivost, neorganizovanost, poteškoće u obavljanju više zadataka, osećaj nemira ili uznemirenosti, od malena sam hiperaktivan i verovatno tome mogu da zahvalim što sam završio više stvari nego drugi.

Eto u godini korone sam završio i četvrtu specijalizaciju, možda upravo zbog viška vremena koje u redovnim uslovima nisam imao.

Učenje kliničke farmakologije me je vratilo ponovo u krilo medicine, jer činjenica je da se u medicini ili leči lekovima ili skalpelom. Ponovno, izučavanje lekova na specijalističkom nivou vratilo me je ne samo u vreme studiranja, nego na osnove fiziologije i na nivo ćelijskog delovanja. Toliko toga se promenilo nakon 30 godina od završetka fakulteta. Činilo mi se da bi bilo dobro da svako ima mogućnost da rekapitulira znanje.

Prof. Dr Nenad Dikić, Univerzitet Singidunum, predsednik odbora za Doping kontrolu ADAS-a Foto: Privatna arhiva

Tako sam morao da izučavam određena stanja i bolesti koja nisam učio na studijama medicine. Bilo ih zaista dosta, ali ADHD (eng. Attention Deficit Hyperactivity Disorder) ili poremećaj deficita pažnje i hiperaktivnosti mi je posebno privukao pažnju. Da li zbog toga što sam kao stručnjak u dopingu morao da se suočim sa tim stanjem ili zbog neverovatnih uspeha Simon Bajls (za nepoznavaoce, najbolja gimnastičarka ikad) ili dijagnoze kod dobrog prijatelja. Bilo kako bilo, početno negiranje da ADHD uopšte postoji završilo se poznavanjem terapijskih modaliteta i dubokim razumevanjem stanja.

Kao što sam već napisao ADHD je mentalno stanje koje može prouzrokovati razne simptome, u rasponu od poteškoća u obraćanju pažnje i izvršavanja zadataka do impulsivnog ponašanja i osećaja hiperaktivnosti. Iako je to uglavnom prepoznato kao bolest dece, oko 10 miliona odraslih u SAD-u ima ADHD i mnogi zbog toga imaju lične, poslovne i porodične probleme.

ADHD za odrasle može biti teško stanje za život, ali postoji niz različitih opcija lečenja. Simptomi ADHD kod odraslih se često dele na 3 kategorije:

nepažljivi tip

hiperaktivni / impulsivni tip

kombinovani tip

U simptome nepažljivosti spadaju: problemi sa fokusiranjem i izvršavanjem zadataka, loše planiranje i upravljanje vremenom, teškoća u obavljanju više zadataka, neorganizovanost, neoprezne greške, zaboravljanje sastanaka ili svakodnevnih aktivnosti. Dok kod hiperaktivnog / impulsivnog tipa dominra: impulsivnost, osećaj nemira ili uznemirenost i logereja, dotle ljudi sa kombinovanim tipom ADHD-a imaju kombinaciju simptoma.

Dijagnoza ADHD kod odraslih počinje sa upitnicima, zatim analiziranjem anamneze, lične i porodične medicinske istorije, faktora stresa i ostalih događaje koji bi mogli biti potencijalni uzrok simptoma. Konačnu dijagnozu lekar donosi preispitujući različite simptome koji su povezani sa ADHD-om, jer simptomi mogu izgledati slično drugim stanjima, poput anksioznosti ili poremećaja raspoloženja. Takođe, mnogi odrasli sa ADHD-om imaju još neko mentalno stanje poput bipolarnog poremećaja ili depresije.

Video: Amerikanka sa ADHD sindromom je bila na Igrama u Riju čak četiri puta pozitivna a nije kažnjena, jer je imala urednu dokumentaciju za lečenje

Iako ADHD za odrasle i ADHD za decu dele neke osnovne simptome, postoje važne razlike. Osoba sa ADHD-om ima tendenciju da pokazuje hiperaktivnost / impulsivnost kao dete, ali može imati tendenciju da svoje simptome sakrije. Na primer, deca mogu imati problema da mirno sede ili da budu tiha tokom nastave, dok se odrasli mogu osećati nemirno iznutra, bez pokazivanja očiglednih simptoma. Zbog tih i sličnih razloga je teže dijagnostikivati ADHD kod odraslih, a to je verovatno i razlog što kod nas ta dijagnoza nije prepoznata.

I konačno dolazimo do lečenja odnosno naslova kojim sam želeo da kažem da nije strašno imati ADHD jer to stanje zahteva da uradite sve ono što se smatra poželjnim životnim stilom:

1. Napravite promene u načinu života

2. Isplanirajte dan uz detaljan raspored

3. Pronađite mirno okruženja za obavljanje posla

4. Redovno vežbajte ujutro

5. Poštujte zdravu ishranu

6. Da ne bi zaboravili napravite spisak ili podsetnik za upravljanje radnim i svakodnevnim zadacima

7. Ako sve to ne pomogne pokušajte sa psihoterapijom. Jedna vrsta terapije koja se koristi za ADHD kod odraslih je kognitivna bihejvioralna terapija, koja vas uči veštinama da promenite svoje načine razmišljanja i ponašanje.

8. ADHD postoji i grupa za podršku čime se pruža prilika za razmenu informacija i strategije suočavanja.

Video: Prof. Dr Nenad Dikić: U vrhunskom sportu ima dopinga, zato se i borimo protiv toga

Kod odraslih se koriste isti lekovi kao i kod dece koji se uglavnom dele u dve kategorije:

Stimulanse poput Aderala i Concerte koji balansirajući određene transmitere u našem mozgu poput dopamina i noradrenalina, mogu izazvati neželjene efekte poput vrtoglavice, nesanice, tahikardije i slično.

Nesttimulanse poput Stratere i Bupropiona koji deluju sporije od stimulativnih lekova, ali mogu biti bolji za osobe koje imaju neke negativne neželjene efekte stimulansa.

Za kraj bih se vratio na naslov, jer je suština da kod nas odrasli koji imaju neke simptome ADHD nemaju kome da se obrate, a ta bolest postoji, nije laka za prepoznavanje, ali postoji mnoge mogućnosti lečenja. Trenutno kod nas nije moguće medikamentozno lečenje (iz nepoznatih razloga), ali bar zato mislim da treba da imamo svest o postojanju ADHD-a kod odraslih i neinvazivnim pristupima koji nisu ništa drugo nego zdravi postulati života.

Prof.dr Nenad Dikić, Fakultet za fizičku kulturu i menadžment u sportu, jedini fakultet za sport na Univerzitetu Singidunum

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Carli

    8. septembar 2020 | 19:04

    Boze pa ja od ovoga patim ceo zivot! A zasto se ovo ne prepoznaje kod nas?

  • Vesna

    6. novembar 2020 | 18:33

    Izneli ste dosta toga sto je tacno, ali vrlo, vrlo retko je slucaj da neko moze da tretira ADHD simptome bez psihoterapije, a kamoli bez kombinacije lekova i psihoterapije. Tako da sve ove preporuke mogu samo da vode zdravom nacinu zivota, sto realno nema veze sa ADHD-om (jer zdrav nacin zivota moze da pomogne generalno dobrom zdravlju, ali ne necemu sto je posledica fiziologije i genetike, tj. manjkavosti pojedinih hemikalija u mozgu).

  • Elena

    12. decembar 2021 | 20:19

    Da li možda znate neke adhd specijaliste u Srbiji koji su upoznati sa adhd-om u odrasloj dobi/ imaju iskustva sa odraslima koji imaju adhd

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA