Srpski doktor koji od gojaznih pravi top modele: "Jedan pacijent se sa 300 spustio na 100 kilograma"

Prof. dr Miroslav Ilić, najveći srpski stručnjak iz oblasti barijatrijske hirurgije, za Telegraf otkriva detalje intervencije smanjenja želuca kojoj su se podvrgle mnoge javne ličnosti

  • 16
Mršavljenje Foto: Pixabay

Poslednjih meseci sve je više estradnih zvezda koje su dovele liniju do savršenstva. Iako većina njih tvrdi da su za novi odraz u ogledalu zaslužni „probušena kašika“ i naporno vežbanje u teretani, ima i onih koji priznaju da su na putu do vitkosti potražili pomoć hirurga.

Folk pevač Darko Lazić „istopio“ je više od 70 kilograma, dok Ana Nikolić i Indi ne govore o brojkama, ali se po njihovim figurama vidi da su se i te kako stesale. „Prepolovio“ se i fotograf i reditelj Dejan Milićević kome je, kako sam tvrdi, odlazak na barijatrijsku hirurgiju spasio život, jer je ovog proleća imao kovid, a poznato je da su kod gojaznih osoba koje se inficiraju korona virusom prognoze daleko lošije nego kod onih koji imaju optimalnu kilažu.

Prof. dr Miroslav Ilić sa Instituta u Sremskoj Kamenici, slovi za našeg najvećeg stručnjaka iz oblasti barijatrijske hirurgije, a o njegovom radu svedoči više od 1.000 prezadovoljnih pacijenata, među kojima ima i ljudi iz javnog života. Sa profesorom Ilićem razgovarali smo o barijatrijskoj hirurgiji, njenim prednostima u lečenju gojaznosti, kao i rizicima koji mogu da je prate.

prof. dr Miroslav Ilić prof. dr Miroslav Ilić

- Dijete, i to one koje se sprovode pod nadzorom lekara, u medicinskim uslovima, neuspešne su u lečenju gojaznosti u više od 90% slučajeva – kaže prof. dr Ilić za Telegraf.rs. - Svim pacijentima dobro je poznat efekat ponovnog dobijanja viška telesne težine nakon inicijalnog smanjenja, i to i više nego što je bilo pre dijete. Zbog toga je medicina došla do hirurgije kao trajnog rešenja za bolest gojaznosti i opasnih komorbiditeta koji prate gojaznost: početak ili prisustvo šećerne bolesti, povišen krvni pritisak, povišene masnoće u krvi i nagomilavanja masnoća u krvnim sudovima, hormonski poremećaji, oštećenje zglobova, hormonski poremećaji praćeni izostankom menstruacija kod žena i erektilnom disfunkcijom kod muškaraca. Hirurgija je indikovana kada je indeks telesne mase jednak ili veći od 35kg/m2, a može da se izvede i kod pacijenata koji imaju niži indeks telesne mase, a već imaju manifestnu šećernu bolest ili potreba profesije zahteva normalnu telesnu težinu.

Dijeta kao priprema za hirurški zahvat

Iako se čini da je „odlazak pod nož“ najjednostavniji način za gubitak kilograma, i ova intervencija zahteva angažman pacijenta, kao i tesnu saradnju između hirurga i pacijenta. Kako objašnjava prof. Ilić, pre operacije neophodno je da pacijent dobro razume ponašanje nakon operacije da bi se prevenirale moguće rane komplikacije operacije, kao i da je spreman da promeni navike.

Operacija, kaže naš uvaženi stručnjak, može mnogo da pomogne, ali su i veoma bitne i preoperativne psihološke pripreme. Ipak, hirurg se suočava sa pacijentima koji su “rešeni” da se podvrgnu operativnom zahvatu, jer su svesni da im je dalji život onemogućen zbog velike telesne težine.

- U odnosu na tehnički deo zahtevam od svih pacijenata da oslabe od pet do deset odsto aktuelne telesne težine, jer to umnogome pomaže izvođenju laparoskopske operacije, s obzirom na to da se jetra, koja je obično masna, “odmasti” i na taj način smanji, ostavljajući prostor nad želucem za slobodan hirurški zahvat – ističe prof. Ilić.

Kako izgleda operacija?

Zahvat koji podrazumeva „smanjenje želuca“ traje oko sat vremena i izvodi se laparoskopski, u opštoj anesteziji.

- Uklanjanje ili “smanjenje” želuca, kao najčešća operacija u barijatrijskoj hirurgiji danas (više od 80% svih operacija je “rukavna resekcija želuca”) radi se tako što se malom kamerom kroz otvor od jednog centimetra uđe u trbušnu šupljinu i sa dodatna dva instrumenta (koji prolaze kroz dva otvora od pet mililetara) izvrši odvajanje velike krivine želuca, i to od jednjaka do dvanaestopalačnog creva, a onda se 75% želuca odstrani upotrebljavajući specijalne samošivače (“steplere”) koji istovremeno odsecaju i ušivaju tkivo želuca. Na taj način novoformirani želudac postaje oblika banane i ima kapacitet od oko 150 mililitara. To znači da u budućnosti pacijent može da pojede u jednom obroku oko pet-šest zalogaja hrane, što je sasvim dosta i za mršavljenje i za normalno funkcionisanje organizma – objašnjava prof. Ilić.

Posle operacije trebalo bi jestu laganu i blagu hranu u malim količinamaaga hrana u malim količinama Foto: Shutterstock

Postoperativni tok podrazumeva dijetalnu ishranu od mesec dana; prve dve nedelje uzima se tečna ishrana, a druge dve nedelje kašasta hrana, slična hrani za bebe. Hrana mora biti kuvana i mora se konzumirati u malim količinama i malim zalogajima.

Svaki “višak” hrane ili tečnosti nagoni pacijenta sa smanjenim želucem da povrati. Najvažnije je, ističe prof. Ilić, da se pacijenti odreknu velike količine slatkiša, odnosno slatkih sokova i šećera u bilo kom obliku. Takođe, prvih mesec dana ne treba uzimati alkohol. Ovo je bitno olakšano činjenicom da pacijenti nisu gladni.

- Odstranjenjem želuca odstranjuje se i stvaranje hormona gladi, grelina, tako da pacijenti ne samo da ne osećaju glad, nego veoma često “promene” ukus, menjajući i navike i ishrani. Na primer, mnogi prestanu da “vole” meso – otkriva sagovornik Telegrafa.

Intervencija koja leči

Barijatrijska hirurgija nije od velike pomoći samo osobama koje žele da izgube veliki broj kilograma. Kako objašnjava prof. Ilić, iste operacije koje se izvode za smanjenje kilaže, odnosno lečenje gojaznosti, bitno utiču i na šećernu bolest.

- Operacija smanjenja želuca i dodavanje “bajpasa”, odnosno premoštenja dvanaestopalačnog creva utiče na prestanak uzimanja lekova i insulina kod pacijenata koji su na ovakvoj terapiji, a imaju šećernu bolest. Ova “remisija” traje oko sedam do deset godina, odnosno operacija odlaže komplikacije (nekad i fatalne) na deset godina. Samo smanjenje telesne težine dovodi do potpunog izlečenja visokog krvnog pritiska, opstruktivne “slip apneje” (zaustavljanje disanja prilikom noćnog hrkanja), kao što potpuno normalizuje masnoće u krvi i hormone. Gotovo svi pacijenti potpuno prestanu da uzimaju lekove koje su uzimali pre operacije. Iako ovo zvuči gotovo nestvarno, istina je o kojoj se malo zna, a pacijenti jedni drugima to prepričavaju, dok je lekarska struka, nažalost, van ovih informacija – konstatuje sagovornik Telegrafa.

Nema „čarobnog štapića“, promene navika su neophodne

Kada pacijent jednom ode na „smanjenje“ želuca, očekuje da će imati vitku figuru do kraja života, bez promene navika za trpezom. To je, ističe prof. Ilić, velika zabluda:

- I pored velikog uspeha ove hirurgije, oko četvrtina pacijenata ne uspe da promeni svoje navike, nastavlja sa “ležećim” stilom života i počinje da uzima slatkiše. Toj grupi pacijenata može da se pomogne novom operacijom, kojom se dodaje “malapsorbtivna” komponenta, najčešće izvođenjem “bajpasa”. Tih operacija ima nekoliko. Ponovljenu hirurgiju mogu da izvedu hirurzi koji imaju veliko iskustvo u barijatrijskoj hirurgiji i u centrima sa višegodišnjim iskustvom. Ja se bavim 12 godina ovom hirurgijom i imam iskustvo i sa reoperacijama. Prošle godine pozvao sam u crnogorsku kliniku eminentnog hirurga iz Izraela, dr Nasera Sakrana da zajedno izvedemo dva operativna zahvata kod pacijenata koji su operisani u Srbiji i SAD, a ponovo su dobili višak kilograma. Obe operacije izvedene su uspešno i oba pacijenta su za dva dana otišla svojim kućama.

Gojazni muškarac, gojaznost, lenjost, pica Foto: Shutterstock

Komplikacije

Poput svih drugih operativnih zahvata, i rukavna resekcija želuca može da bude rizična i opasna. Ali, objašnjava prof. Ilić, barijatrijske operacije izvode dobro trenirani hirurzi pomoću vrhunske tehnologije, tako da su komplikacije retke. Međutim, kada se dogode, a dogode se kod oko jedan do dva odsto svih operisanih, pacijenti mogu biti u velikoj opasnosti. Najopasnija je, kaže, komplikacija razilaženje steplerske linije, odnosno pojava izlaska tečnosti iz smanjenog želuca u trbušnu šupljinu.

- Tada su potrebni ne samo ogromno hirurško iskustvo, nego i najviši standardi u intenzivnom lečenju ovakvih pacijenata. Zato je neophodno da pacijent praktično celog života bude u kontaktu sa hirurgom koji ga je operisao. Ja sa svim mojim pacijentima komuniciram redovno i pratim njihovo zdravstveno stanje, tako da je za razliku od svih drugih hirurgija ovde spoj hirurga i pacijenta doživotan – naglašava naš sagovornik.

Skupo, ali vredi

Naravno, nameće se i pitanje koliko put do figure bez „šlaufa“ i „salčića na sve strane“ košta i da li je on pristupačan „običnim smrtnicima“. Profesor Ilić navodi da su barijatrijske laparoskopske operacije za naše prilike skupe i objašnjava zašto je to tako:

- Skupe su, jer se koristi najsavremenija hirurška tehnologija koja je skupa: video stub, specijalni produženi laparoskopski instrumenti, specijalni trokari i mnogo “steplera”. U našoj sredini materijal za laparoskopsku operaciju, a pre svega onaj koji je za jednokratnu upotrebu (jer ostaje u pacijentu, kao što su to delovi steplera) iznosi par hiljada evra. Visoko rezolutivni laparoskopski stubovi koštaju enormno mnogo novca i kada se sve to sabere, operacija ne može biti jeftina. U SAD laparoskopsko smanjenje želuca košta oko 50.000 dolara, dok u zapadnoj Evropi košta oko 15.000 evra. U našoj sredini, kao i u regionu, operacija košta manje od 10.000 evra.

Pre i posle: Jedna od pacijentkinja prof. dr Ilića koja je izgubila veliki broj kilograma Pre i posle: Jedna od pacijentkinja prof. dr Ilića koja je izgubila veliki broj kilograma

Pacijent rekorder smršao 200 kilograma

Za  prethodnih 12 godina prof. Ilić uradio je više od 1.000 barijatrijskih operacija kod pacijenata koji su imali veoma visok indeks telesne mase. Na njegovom stolu našli su se pacijenti sa svim oblicima šećerne bolesti, kao i oni koji su dolazili zbog reoperacija. Ali, jedan pacijent će mu, kaže, ostati u posebnom sećanju:

- Pacijent kojeg sam pripremao mesec dana za operaciju je sa 300 kilograma do danas skinuo oko 200 kilograma. Srećan sam jer do sada nisam imao smrtnih slučajeva, iako je bilo nekoliko pacijenata sa veoma ozbiljnim postoperativnim tokom u kome je ceo tim dao svoju ogromnu žrtvu za živote i zdravlje ovih pacijenata, na čemu sam im veoma zahvalan i navodim ih kao najbitniju podršku mom radu u barijatrijskoj hirurgiji.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Leo

    15. septembar 2020 | 15:59

    Ako ste pažljivo citali, post operativni tok zahteva izbacivanje svih sećera i slatkiša. U suprotnom operacija nema efekta. A da ih izbacimo bez operacije.?? Ja probao, neverovatna promena u organizmu. O, nalazile su krize, ali sve je u glavi i samodisciplini.

  • SS D

    15. septembar 2020 | 15:48

    To je poremećaj koji može i bez lekara da se drži pod kontrolom.

  • SRBin bre

    15. septembar 2020 | 20:15

    Vidim pisete u komentarima da treba volje, posle operacije vam ne treba nista, svakako ne mozete nista da pojedete, sta god da pojedete imate osecaj kao da ste kamen pojeli, 5-6 zalogaja nije tacno u mom slucaju pre bi rekao 2-3 manja zalogaja, bilo sta slatko da pojedete isto kao kamen, imate godinu dana da se naviknete bez slatkog, a obroke neke normalne tek posle 2-3 godine, tako da svako moze da smrsa a posle je do njega samog da li ce ponovo jesti neke velike kolicine hrane, ja sam svu kilazu vratio zato sto sam mentol 😁

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA