≫ 

Tragična priča koja je potresla Beograd pokrenula važne polemike: Šta je sa komšijskim odnosima?

Demencija je bolest koja utiče ne samo na obolelog nego i na čitavu njegovu porodicu, naročito na neposrednog negovatelja

  • 2
Negovatelj - jedno od najtraženijih zanimanja Foto: Shutterstock

U vezi sa smrću bračnog para Petrović u beogradskoj opštini Voždovac, Srpsko udruženje za Alchajmerovu bolest ‐ SUAB želi da skrene pažnju javnosti na nekoliko aspekata ove tragične priče koji se tiču svih građana Srbije.

Bračni par Petrović nije živeo izolovan, van naselja. Živeli su u glavnom gradu, u višespratnici koja "vrvi od ljudi“, kako je istaknuto u medijima. Komšije i dobri komšijski odnosi jesu važni. Oni, međutim, nisu ključni.

Prebacivanje fokusa na komšijske odnose skreće pažnju sa suštine problema – osobama obolelim od demencije i njihovim negovateljima potrebna je pomoć države. U Srbiji, usluge socijalne zaštite u lokalnim zajednicama za obolele od demencije i za njihove neformalne negovatelje ne postoje. A neophodne su za život dostojan čoveka.

Demencija je bolest koja utiče ne samo na obolelog nego i na čitavu njegovu porodicu, naročito na neposrednog negovatelja. Da bi se pomoglo ovim ljudima, kojih je sve više, potrebna je organizovana pomoć društva. Otvaranje dnevnih centara za dementne osobe, kao i predah smeštaja i savetovališta za negovatelje omogućilo bi mnogo bolju brigu o obolelom, ali i očuvanje ili sprečavanje daljeg urušavanja zdravlja negovatelja.

U svetu je prepoznato da za lečenje obolelih od demencije nije dovoljna samo terapija lekovima. Pomoć neformalnim negovateljima je od presudnog značaja. Osnažen i podržan negovatelj lakše i duže može da brine o svom obolelom bližnjem. Jer briga o osobi oboleloj od demencije crpi sve resurse čoveka: ne samo materijalne, već i zdravstvene. Takvom čoveku je pomoć više nego potrebna.

Dementna osoba, npr, ako je pokretna, u kasnijim fazama bolesti može početi da „beži“ iz doma, da luta. Neformalni negovatelj je prinuđen da bdije nad svakim pokretom obolelog. NJegovo vreme postaje vreme dementne osobe. Pokretnoj dementnoj osobi komisija ne odobrava pravo na naknadu za tuđu negu i pomoć baš zato što je pokretna. Ako je, pak, nepokretna, dementna osoba mora da bude dodatno negovana. Pelene za obolele od demencije Fond zdravstvenog osiguranja plaća samo u izuzetnim slučajevima i to samo po jedan paket mesečno.

Ovo je samo jedan od niza aspekata o kojima se mora voditi računa kada je u pitanju briga o dementnoj osobi i njena nega. Samo jedan od problema sa kojima se suočavaju neformalni negovatelji.

Ni dementne osobe, ni njihovi neformalni negovatelji ne smeju biti prepušteni sami sebi. Demencija je bolest koja zahvata sve veći procenat stanovništva. Moramo se sa njom suočiti zajedno. Moramo pružiti pomoć – kroz organizovanu socijalnu zaštitu – i obolelom i njegovom negovatelju.

Prebacivanje pažnje na komšijske odnose u velikom gradu u ovakvim slučajevima ne pomaže. Hajde da pretpostavimo da su komšije bračnog para Danice i Jovana Petrović dobri ljudi i brižne komšije. Zar je toliko neshvatljivo da nisu odmah shvatili da Petroviće ne viđaju? Koliko nas viđa, češće od dve nedelje, u užurbanom gradu kao što je Beograd, i najbliže prijatelje?

Tragedija kao što je ova ne treba da nas usmeri ka izražavanju uopštenih opservacija o otuđenosti ljudi u velikom gradu, već da nas podstakne da se zajednički izborimo za adekvatno pružanje socijalne zaštite građanima ove zemlje, navodi se u saopštenju Srpskog društva za Alchajmerovu bolest koje su napisale predsednica udruženja mr Nadežda Satarić i doc. dr Smiljana Kostić.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Margit

    21. oktobar 2020 | 14:27

    Sta reci neznam kome je teze ljudima koji nazalost obole od demencije ili porodica koja brine o njima. Moja mama je dementna, pa sta da kazem, spakuje stvari i krene negde, ona hoće negde, ma nezna ni sama gde. Ili ufiksira da nema dovoljno lekove i stalno ih prebrojava, ili sad ce sneg i ako je avgust trazi drva do plafona u sobi. Ili cim izadjete iz sobe krene za vama i zove iz sveg glasa a morate u kuhinju, prodavnicu. Ma treba strpljenje i svaka cast ljudima koji brinu o njima. A kad krenu opticke halucinacije, prava tuga.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA