Svi su govorili da je najgori Porsche, a baš taj model je spasao marku od propasti
Danas ga mnogi bez razmišljanja svrstavaju među najlošije Porsche modele ikada, ali istorija govori nešto sasvim drugo. Porsche 924 nije bio greška, već potez iz nužde koji je u presudnom trenutku održao kompaniju u životu. Bez tog automobila, Porsche kakav danas poznajemo možda uopšte ne bi postojao.
Sredinom sedamdesetih Porsche se našao u ozbiljnom problemu. Prodaja modela 911 bila je ograničena, razvoj skup, a paralelno se radio i 928, zamišljen kao dugoročna zamena za 911 jer se tada verovalo da je koncept sportskog automobila sa motorom pozadi pri kraju. U isto vreme, Porsche je za Volkswagen razvijao naslednika modela 914, projekat sa internom oznakom EA425.
Kada se Volkswagen 1974. povukao iz priče, Porsche je ostao sa gotovo gotovim automobilom i bez pravog izbora. Umesto da ceo projekat baci u kantu, odlučeno je da se model lansira pod sopstvenim imenom. Tako je nastao Porsche 924, ulazni model koji je marki očajnički bio potreban.
Iako su ga mnogi kasnije prozivali zbog "Volkswagen porekla", 924 je od početka razvijan u Porscheu. Ključna odluka bila je transaxle koncepcija, sa motorom napred i menjačem pozadi, što je donelo gotovo savršenu raspodelu mase i izuzetno neutralno ponašanje u vožnji. Dizajn je potpisao Anatol Lapin, a serijska verzija bila je spremna krajem 1975, sa tržišnim debijem 1976. godine.
Najveći šok za publiku bio je motor. Četvorocilindarski, vodom hlađeni agregat zapremine 2,0 litra sa 125 KS bio je potpuni odmak od Porsche tradicije vazdušno hlađenih boksera. Zbog toga je 924 brzo dobio pogrdan nadimak "Hausfrauen Porsche". Ipak, prvi testovi su pokazali da automobil ima ono što je najvažnije. Odlično upravljanje, stabilnost i upotrebljivost u svakodnevnoj vožnji.
Prodaja je brzo utišala kritičare. Već 1977. prodato je skoro 24.000 primeraka, a do 1981. Porsche je prešao granicu od 100.000 prodatih 924-ki. Za kompaniju koja je tada zavisila od svakog dinara, to je bila prelomna tačka.
Tehnički, 924 je bio ispred svog vremena. Delimično pocinkovana karoserija donela mu je čak šest godina garancije protiv korozije, velika staklena peta vrata omogućila su praktičan prtljažnik, a preklopna svetla postala su njegov zaštitni znak. Zanimljivo je i da se proizvodio u Neckarsulmu, u fabrici u kojoj se danas sklapaju Audiji.
Tokom godina, model je dobijao ozbiljnije verzije. Turbo iz 1979. sa 177 KS doneo je prave sportske performanse, dok je 924 S sa Porscheovim 2,5-litarskim motorom od 160 KS popravio imidž modela. Vrh ponude činile su verzije Carrera GT i Carrera GTS, danas izuzetno cenjene među kolekcionarima.
Najveća vrednost modela 924, međutim, nije u snazi ni dizajnu. Njegov pravi značaj je u tome što je finansijski stabilizovao Porsche i otvorio vrata celoj transaxle porodici, modelima 944 i 968, ali i povratku samopouzdanja cele marke. Automobil koji su mnogi godinama nipodaštavali zapravo je bio temelj na kome je Porsche preživeo najteži period u svojoj istoriji.
(Telegraf.rs)