Veselin Jevrosimović: Nova vrsta fabrika
Ljudi zamišljaju fabrike kao industrijska postrojenja u kojima nastaju fizički proizvodi različitih vrsta. Oni koji u njima rade, znaju da moderne fabrike po pravilu nisu prljave i bučne kako se to predstavlja u umetničkim delima na temu industrijalizacije.
Naprotiv, mnogi pogoni su potpuno ili delimično robotizovani, a koriste se i brojne pogodnosti i automatizacije koje omogućuje razvoj informacionih tehnologija. U svakom slučaju, malo ko razmišlja o data centima i superkompjuterima kao o fabrikama.
Upravo ovim imenom mnogi stručnjaci nazivaju računarsku infrastrukturu za upravljanje kompletnim procesom veštačke inteligencije – od pohranjivanja i obrade velikih količina podataka, preko treniranja algoritama i finog podešavanja modela, do izlaznog proizvoda.
A izlazni proizvod fabrika veštačke inteligencije (eng. AI factory) su informacije, znanje, predviđanja, uvid u suštinu podataka, ali i nova AI rešenja. Zbog svega toga, u informatičkom dobu zaista možemo ovakve računarske centre da zovemo fabrikama.
U pomenutoj analogiji, sirovine su ulazni (sirovi) podaci, magacini su uređaji za skladištenje podataka, a sredstva za proizvodnju računarski čipovi i drugi delovi infrastrukture. Radna snaga su eksperti iz različitih oblasti koji kreiraju algoritme, treniraju i podešavaju modele, analiziraju rezultate i pronalaze praktične primene.
O tome do koje mere su ovakvi timovi multidisciplinarni, pisao sam već na ovim stranama. Kao i svaka druga fabrika, i ova zahteva velike količine energije za nesmetano funkcionisanje. Zbog toga su snabdevanje električnom energijom, kao i sistemi za hlađenje, jedan od osnovnih izazova sa kojima se susreće svako ko želi da izgradi AI fabriku.
AI fabrike imaju ogroman značaj u globalnoj trci za primat na polju veštačke inteligencije. Pored SAD i Kine, Evropska Unija takođe pokušava da zauzme što bolju startnu poziciju.
Sa tim ciljem je nedavno napravljen plan za izgradnju nekoliko velikih postrojenja na teritoriji Evrope, u šta će biti uloženo 20 milijardi dolara. Postoji i plan za transformaciju postojećih superkompjutera u centre za veštačku inteligenciju, sve sa idejom uspostavljanja javno-privatnih incijativa za inovacije i maksimalno korišćenje kapaciteta.
Šta ova vest znači iz perspektive nabavke odgovarajućih čipova i druge opreme, zakonskih regulativa koje su strože nego u ostatku sveta i prilika za lokalne kompanije, posebna je tema o kojoj ću više govoriti u nekom od narednih tekstova.
(Telegraf.rs/Veselin Jevrosimović)