Umro Li Tamahori
Poznati novozelandski filmski reditelj Li Tamahori, u Srbiji najpoznatiji po filmu "Bili smo ponosni ratnici", preminuo je posle duge borbe sa Parkinsonovom bolešću, preneo je 1news.co.nz.
Tamahori, koji je imao 75 godina, preminuo je mirno u svom domu, okružen najbližom porodicom.
U saopštenju Tamahorijeve porodice navedeno je da je umro okružen svojom dugogodišnjom partnerkom Džastin, voljenom decom Semom, Maksom, Mekom i Taneom, snajama Kejsi (koja je trudna) i Meri, svojom dragom unukom Korom Li i porodicom.
„Njegovo nasleđe živi kroz njegovu porodicu, njegove unuke, svakog filmskog stvaraoca kojeg je inspirisao, svaku granicu koju je pomerio i svaku priču koju je ispričao svojim genijalnim okom i iskrenim srcem“, navodi se u saopštenju porodice.
„Harizmatičan vođa i snažan umetnički duh, Li je bio šampion maorske umetnosti, i na ekranu i iza kamere.“
U aprilu je reditelj govorio o svom zdravstvenom stanju za Whakaata Māori, rekavši: „Mentalno, još uvek imam sve u glavi.“
Tamahori (Ngāti Porou) ostvario je uspešnu karijeru u Holivudu i Evropi, uglavnom zahvaljujući ogromnom uspehu svog prvog dugometražnog filma Once Were Warriors („Jednom su bili ratnici“), koji je objavljen 1994. godine.
Ovaj snažan i potresan film, zasnovan na knjizi Alana Dafa, pokrenuo je nacionalnu debatu zbog prikaza porodičnog nasilja u jednoj urbanoj maorskoj porodici u Ouklendu.
Globalni uspeh projekta lansirao je i karijere glumaca Temuere Morisona (Džejk „The Muss“), Rene Oven (Džejkove supruge Bet) i Klifa Kurtisa (ujak Buli).
Tamahori je kasnije režirao niz blokbastera, uključujući Džejms Bond film Die Another Day (2002), The Edge (1997) sa Entonijem Hopkinsom i Next (2007) sa Nikolasom Kejdžom.
Novozelanđanin je takođe režirao i epizodu kultne serije The Sopranos.
Tamahori je rođen u Velingtonu 1950. godine i započeo je karijeru kao komercijalni umetnik i fotograf, pre nego što se krajem 1970-ih pridružio filmskoj industriji kao tonski asistent.
Kasnije je deceniju proveo režirajući međunarodno nagrađivane reklame, pre nego što je debitovao dugometražnim filmom Once Were Warriors.
Film je stekao svetsku slavu i dugi niz godina ostao najgledaniji novozelandski film svih vremena. Do danas se nalazi na četvrtom mestu najuspešnijih novozelandskih filmova, sa zaradom od 6,8 miliona dolara (iza filmova Hunt for the Wilderpeople, Boy i The World’s Fastest Indian).
Once Were Warriors osvojio je nagradu za najbolji film na međunarodnim festivalima u Durbanu, Montrealu, na Novozelandskim filmskim i televizijskim nagradama i u Roterdamu. Časopis Time uvrstio ga je među deset najboljih filmova godine.
Tamahori je ponovo sarađivao sa Morisonom 2016. na filmu Mahana, o dve porodice koje se bore za prevlast u industriji šišanja ovaca.
Reditelj je nakratko dospeo u centar skandala 2006. godine, kada je uhapšen u Los Anđelesu jer je navodno ponudio seksualne usluge policajcu u civilu, dok je bio obučen u žensku odeću. Na kraju je osuđen na tri godine uslovne kazne i 15 dana društveno korisnog rada, uključujući čišćenje ulica Holivuda.
Govoreći ranije ove godine za Whakaata Māori, Tamahori je rekao da je incident bio velika vest na Novom Zelandu, ali da nije imao većeg uticaja na njegovu karijeru.
„Tamo nikoga nije bilo briga, samo ovde. To je bilo rano doba internet divljaštva. Ali, znaš, kako prostreš – tako ležiš.“
Njegov poslednji dugometražni film bio je The Convert, koji je objavljen u martu prošle godine.
Porodica, prijatelji i kolege mogli su da mu odaju počast u nedelju, 9. novembra, u Te Mahurehure Marae u Pojnt Ševalijeu, Ouklend, od 10.30 časova i tokom celog dana.
Posle sahrane (tangihanga), Tamahori će biti odvezen u Te Tairaviti, gde će mu bliska porodica i prijatelji prirediti poslednji, privatni oproštaj.
(Telegraf.rs/1news.co.nz)