"Nešto što ljudi nisu znali“: Otkriven prvobitni naslov serije "Tvrđava"

V. Đ.
Vreme čitanja: oko 3 min.
Foto: Služba za pres i odnose sa javnošću RTS/Aleksandar Letić

Serija „Tvrđava“, koja se ponovo emituje na RTS-u, izazvala je snažne reakcije javnosti govoreći o jednom od najtežih perioda naše istorije. Iako je publika zna pod ovim imenom, malo je poznato da je scenario prvobitno nosio potpuno drugačiji, simboličan naziv koji vuče korene iz uličnog govora i sudbine naroda sa tih prostora.

Gostujući u „Beogradskoj hronici“, koscenarista serije Goran Starčević otkrio je voditeljki Sanji Belović dugo čuvanu tajnu o radnom naslovu projekta:

„Radni naslov 'Tvrđave' je bio 'Kopne nedri' što je na šatrovačkom značilo 'Preko Drine', tako da eto malo... to je nešto što ljudi nisu znali“, otkrio je Starčević.

Porodica kao neosvojivi bedem

Ipak, na kraju je prevagnulo ime koje nosi duboku arhitektonsku i emotivnu simboliku. Prema rečima scenariste, ideja o nazivu „Tvrđava“ potekla je od profesora Mirka Stojkovića, a Starčević je objasnio šta taj pojam za njega predstavlja:

„'Tvrđava' apsolutno predstavlja, kao i u tom arhitektonskom smislu, nešto što je čvrsto, tvrdo, što je bedem, i to apsolutno jeste porodica kao osnovna zajednica“, istakao je Goran.

Scenario je nastao još tokom njegovih studentskih dana, pod mentorstvom profesora Đorđa Milosavljevića i Mirka Stojkovića. Za Starčevića, ovo nije samo profesionalni zadatak, već i lična priča – on je imao svega osam meseci kada je sa svojom porodicom u koloni krenuo put Beograda.

„Mislim da je manje-više svačija priča i različita, ali na neki način i univerzalna. Ljudi su bili prepušteni sami sebi i jedino što su mogli da se snalaze u tim okolnostima. Tako i moji roditelji, to jest moja porodica, prošli smo jedan krizni period, ali brzo smo se uspeli da se uspostavimo, a i na kraju krajeva došli smo u maticu gde smo dočekani, gde su nas ljudi iz Srbije prihvatili“, prisetio se scenarista.

Scene koje su slomile i samog autora

Iako je bio beba tokom „Oluje“, pisanje o tim događajima bilo je katarzično i bolno iskustvo. Goran je izdvojio trenutke koji su mu najteže pali:

„Taj katarzičan momenat koji sam ja osećao dok sam pisao seriju, najviše u trenutku kada je 'Oluja' i kada Nikica strada, kada Momčilo strada, kada se gađa Petrovačka cesta... Meni su to u glavi sve... ja sam imao slike da se to dešava samo jedna za drugom stvar i onda je bukvalno ono kao da ne možeš da izvučeš iz tog bola, jedna za drugom samo te pogađa.“

Jovo Maksić: „Tvrđava“ kao spomenik i zaveštanje

Glumac Jovo Maksić, koji u seriji tumači jednu od glavnih uloga, javio se iz Budve i poručio da uspeh serije leži u njenoj iskrenosti i izbegavanju politizacije.

„Uspeh serije mislim da leži u tome što smo uspeli da ne upadnemo u zamku dnevno-političke propagande. Inače, da ne bude neki politički pamflet i propagandni pamflet, to smo izbegli i jako mi je drago zbog toga. 'Tvrđava' je jedan svojevrsni spomenik i sećanja i zaveštanje i nešto što stvarno zaslužuje da stoji kao kulturni spomenik i neko nasleđe za buduće generacije, čisto da se ne zaboravi“, izjavio je Maksić, uz posebne pohvale Starčeviću kao „mladom i perfektnom dramaturgu“.

Uprkos bolnim temama, serija u svojoj završnici šalje poruku opstanka. Kako je zaključeno u razgovoru, cilj je bio poslati „jednu zdravu i čistu poruku“ – poruku da se posle svih loših događaja život ipak nastavlja.

(Telegraf.rs/izvor: RTS)