"On je veći od svega": Katarina Radivojević o filmu "Zlatni rez '42: DJeca Kozare", Lordanu Zafranoviću
Novi film Lordana Zafranović "Zlatni rez '42: Djeca Kozare" imao je svoju svetku premijeru u Sava Centru na otvaranju 53. Međunarodnog filmskog festivala FEST. A u ovom ostvarenju glumila je i Katarina Radivojević.
Poznata glumica je govorila o filmu "Zlatni rez '42: Djeca Kozare", saradnji sa Lordanom Zafranovićem.
- Kakva su vaša očekivanja kada je u pitanju prijem ovog filma kod publike? Toliko se čekalo da ga vidimo i u našem gradu.
Katarina Radivojević: Iskreno da vam kažem, ne mogu da govorim o sopstvenim očekivanjima. Mogu da se bavim samo svojim radom i onim što sam uradila za ovaj film. Moja uloga je mala, epizodna, ali zato sam i želela da budem deo ovoga - ovo jeste na neki način i moj film, a Beograd je moj grad.
- Kako je izgledala saradnja sa Lordanom Zafranovićem?
Katarina Radivojević: Sjajno. Želela bih da napomenem da se Lordan izborio da ja budem deo ovog projekta. Bio je hrabriji od mnogih koji u to vreme, a i kasnije, nisu imali hrabrosti da me angažuju. Zbog toga sam mu izuzetno zahvalna. Imamo sličan temperament, brzo smo „kliknuli“ i odlično se razumeli. Sve što je tražio od mene - a videćete da to nimalo nije bilo lako - nadam se da sam uspešno iznela i da sam bila na visini zadatka.
- Koliko je važno to što ovakav film postoji?
Katarina Radivojević: Izuzetno je važno. Kao što sam već rekla, da se ne ponavljam, ovaj film je veći od svega: veći od naših trenutnih podela koje su ogromne i svakodnevno rastu, veći od nas samih, od ovog FEST-a, od grada - veći od svega.
- Kako teku pripreme za uloge u filmovima sa ovakvom tematikom? Da li se taj proces razlikuje u odnosu na druge žanrove?
Katarina Radivojević: Apsolutno. Pripremam se tako što se na neki način osamim. Kada snimam tako teške scene, kakve sam imala u ovom filmu, trudim se da ne komuniciram mnogo sa drugima. Pokušavam da budem u svom svetu i da proživim situacije kroz koje su te žrtve prolazile, kroz ceo taj ambijent logora koji je prikazan.
- Šta bi bila najvažnija poruka ovog filma za društvo?
Katarina Radivojević: Da nikada ne zaboravimo ono što se desilo. Hvala vam.
(Telegraf.rs)