Zašto su Stari Rimljani prestali da čitaju knjige?

M. B.
Vreme čitanja: oko 2 min.
Vergilije na mozaiku iz III veka, otkrivenom u Hadrumetumu kod Susa u Tunisu. Foto: Wikipedia

Niko više ne čita knjige. Bez obzira da li vam se ta tvrdnja čini istinitom, verovatno ste je čuli dosta često izraženu poslednjih decenija — baš kao što biste je možda čuli i da ste živeli u Starom Rimu tokom pozne antike.

U to vreme, kako objašnjava Garet Rajan, jutjuber koji se bavi antičkom istorijom, u videu na svom kanalu „Told in Stone“ (priloženom ispod), „tržište knjiga je opadalo zajedno sa obrazovanom elitom koja ga je podržavala. Kopiranje svetovnih tekstova se usporilo, i na kraju potpuno prestalo. Knjige u rimskim bibliotekama, javnim i privatnim, raspadale su se na policama. Samo mali broj preživelih našao je put do manastira.“

Put kojim je išla čitalačka kultura imperije, išla i sama imperija. Neki bi mogli biti u iskušenju da povuku paralelu s određenim današnjim državama. Ali ono što je možda iznenađujuće jeste koliko je čitanje u Rimskoj imperiji bilo rašireno na svom vrhuncu.

Iako je samo otprilike svaki deseti Rimljanin znao čitati (to je, naravno, procena), Rajan objašnjava: „Rimska elita se definisala sofisticiranim književnim obrazovanjem i punila je svoje gradove tekstovima.“ Među njima su bili i Acta Diurna, neka vrsta proto-novina urezanih u kamen ili metal i izloženih na javnim mestima.

VIDEO: Zašto su Rimljani prestali da čitaju knjige?

Ali od Avgusta pa nadalje, „grad Rim se mogao pohvaliti i impresivnim nizom javnih biblioteka“, čije su police bile prepune tekstova napisanih na papirusnim svicima, a kasnije, posebno u trećem i četvrtom veku, na kodeksima, čiji format veoma podseća na knjige kakve danas poznajemo.

Rim je čak imao i tabernae librariae, koje bismo danas prepoznali kao knjižare, čije su tehnike oglašavanja uključivale i ispisivanje naslova najprodavanijih knjiga na spoljnim stubovima. Neke od njih su same izdavale knjige koje su prodavale, dajući rani primer onoga što bismo danas nazvali „vertikalnom integracijom“.

Rimski čitaoci I veka svi bi barem donekle poznavali Marcijalove „Epigrame“, ali čak i tako veliki tadašnji „bestseler“ bio bi nadmašen klasikom poput „Enejide“, „knjige koju je svaka porodica s bibliotekom posedovala“.

Kako je za nas 99% rimske književnosti izgubljeno, malo je verovatno da ćemo ikada utvrditi da li je, poput većeg dela modernog Zapada, antički Rim bio preplavljen manje cenjenim delima — svojim verzijama knjiga o samopomoći, poslovnih memoara i žanrovske literature. Ko zna? Možda i jeste.

(Telegraf.rs)