Održan skup sećanja na legendarnog Ljubu Ninkovića: Od pesama do anegdota o muzičkom velikanu
Skup sećanja na Ljubomira Ljubu Ninkovića, jednog od naših najznačajnijih kompozitora, muzičara i radio-stvaralaca, u kultnoj Kamenoj sali Radio Beograda pretvorio se u dirljivu retrospektivu umetničkog puta koji je trajao više od pola veka.
Prijatelji, porodica i kolege nisu došli da održe klasičnu komemoraciju, već da proslave život čoveka koji je muziku disao, a skromnost nosio kao svoje najvrednije priznanje.
Branimir Lokner: Hroničar svestrane karijere
Skup je otvorio istaknuti muzički kritičar i novinar Branimir Lokner, koji je dao iscrpan stručni osvrt na Ninkovićevu neverovatno bogatu karijeru. Lokner je podsetio prisutne da je Ljubin rad praktično nemoguće svrstati u samo jednu kategoriju.
„Ljuba Ninković je bio umetnik u punom smislu te reči, čovek čija je karijera bila i široka i duboka. Od ranih dana i grupe 'Suncokret', preko rokerskog perioda sa 'Tunelom', pa sve do vrhunskog dometa u grupi 'Bistrik', on je uvek bio na vrhu autorskog zadatka. Njegov rad u pozorištu doneo mu je Sterijinu nagradu 1995. godine za muziku u predstavi 'U senci vatre', a sarađivao je sa velikanima poput Žike Pavlovića. Ljuba je bio čovek koji je oblikovao zvučnu sliku Radio Beograda kroz nebrojene džinglove i pesme za decu, ostavljajući pečat koji će generacije prepoznavati, a da često nisu ni svesne da iza te magije stoji upravo on“, naglasio je Lokner.
Slobodan Boda Ninković: Brat, harmonika i radio-magija
Nakon stručnog osvrta, reč je pripala Ljubinom mlađem bratu, glumcu Slobodanu Bodi Ninkoviću. Njegovo izlaganje bilo je ispunjeno emocijama i anegdotama koje su otkrile Ljubinu ljudsku stranu i same korene njegovog umetničkog poriva.
„Sve je počelo zahvaljujući sreći mog oca i mene na sportskoj prognozi 1962. godine“, počeo je Boda uz osmeh. „Dobili smo 12 pogodaka, a Ljuba je, stajući ispred izloga na Terazijama, prstom pokazao na harmoniku. To je bio sudbinski trenutak. Od te harmonike, preko gitare, muzika je postala njegov jedini jezik. Bio je neverovatno talentovan, ali i neverovatno skroman – neki njegovi prijatelji su govorili da se gotovo stideo svog talenta. Posebno sam ponosan na njegov rad na Radio 202, gde je u noćnom programu uživo komponovao i aranžirao pesme na osnovu stihova koje su mu slušaoci slali tokom emisije. To je bila čista improvizacija, dokaz brzine i dubine njegovog muzičkog uma.“
Bilja Krstić: Arhitekta zvuka i tradicije
Muzičarka Bilja Krstić, čija je saradnja sa Ljubom počela još 1975. godine u grupi „Suncokret“, govorila je o njemu kao o ključnoj figuri u modernizaciji balkanske tradicije.
„Ljuba je bio stub grupe 'Bistrik' i moj najverniji muzički saborac“, istakla je Krstićeva. „On je bio arhitekta našeg zvuka. Imao je neverovatan dar da uzme staru, zapisanu pesmu sa balkanskih prostora i da joj udahne novi život, a da pritom ni za milimetar ne naruši njenu izvornu dušu. Njegovi aranžmani su bili vizionarski. Uživao je u radu, u studiju, u kreiranju novih svetova. Bez njegove podrške i genijalnosti, 'Bistrik' ne bi dostigao svetske pozornice na način na koji je to učinio. Bio je dobri duh svakog benda u kojem je svirao, čovek koji je muziku osećao kao transcendentalno iskustvo.“
Vlada Janković Džet: Pionir originalnog autorstva
Legendarni Vlada Janković Džet, Ljubin smederevski zemljak i kolega iz grupe „Tunel“, podsetio je na Ljubinu hrabrost u vreme kada je jugoslovenska scena još uvek bila u povojima.
„Upoznao sam Ljubu dok je još bio u smederevskom bendu 'Kameni cvet'. Dok smo svi mi ostali skidali strane hitove i trudili se da zvučimo kao Bitlsi ili Stonsi, Ljuba je već tada svirao svoje pesme. On je bio jedan od pionira autorskog rada kod nas. Kasnije, u 'Tunelu', radili smo na modernizaciji zvuka, uvek istražujući nove forme. On je bio muzičar muzičarima - čovek kojeg su svi u struci beskrajno poštovali jer je znao zanat do srži, ali je u taj zanat uvek unosio ogromnu količinu emocije i mašte. Bio je to čovek koji je postavljao standarde, a da nikada nije tražio svetla reflektora za sebe“, rekao je Vlada Džet, čiji je Ljuba Ninković bio kum.
Vlada Džet je napomenuo da je i Branimir Džoni Štulić cenio izuzetno Ljubu Ninkovića.
Slobodan Šuljagić: Esteta i inspiracija velikanima
Poslednji se obratio reditelj Slobodan Šuljagić, koji je sa Ljubom sarađivao na brojnim projektima, uključujući i čuveni „Tip top kabare“. On je osvetlio Ljubinu ulogu u pozorišnom i televizijskom svetu.
„Ljuba je bio čovek koji je muzikom mogao da opiše najsloženija osećanja. Njegova muzika je bila most između scene i gledaoca. Fascinantna je priča o tome kako je čak i Branimir Džoni Štulić bio toliko oduševljen Ljubinom pesmom 'Sunce zdravo s granice' da je izričito tražio da ga upoznaju sa autorom te pesme. To govori o Ljubinom dometu - on je bio inspiracija i onima koji su i sami bili giganti. U pozorištu, na televiziji, na radiju – Ljuba je svuda donosio neku vrstu aristokratskog mira i vrhunske estetike. On nije samo pravio muziku, on je stvarao atmosferu u kojoj je bilo zadovoljstvo raditi“, zaključio je Šuljagić.
Za kraj, revija Ljubinih pesama
Skup je završen onako kako je Ljuba Ninković i živeo – u znaku tonova koji ostaju dugo nakon što utihnu instrumenti. Njegove legendarne pesme izvodili su Nenad Zlatanović iz grupe Texas Flood i Dejan Cukić.
Čule su se pesme "Vreme" i druge. Posebnu emociju izazvalo je zajedničko izvođenje pesme "Moj svet", koji su zajedno zapevali Zlatanović, Cukić i Bilja Krstić.
Ljuba Ninković bio je čovek i umetnik za sva vremena, a njega ćemo se uvek rado sećati. Hvala na svemu.
(Telegraf.rs)