Srbin pokorio Britaniju: Surduličanin brani boje druge zemlje, sa 34 godine pomerio je granice

S. I.
Vreme čitanja: oko 2 min.
Foto: Privatna arhiva

Uprkos godinama, kiparski atletičar Milan Trajković još uvek ne planira kraj karijere. I zašto bi, kada i dalje postiže vrhunske rezultate i osvaja odličja svake godine.

Atletičar rodom iz Surdulice, čiji roditelji su, zajedno sa njim, tokom ratnih godina otišli na Kipar, u kalendarskoj 2026. osvojio je srebrnu medalju na Mediteranskim igrama u svojoj disciplini 110 metara prepone, ali i bronzanu na Igrama Komonvelta u Glazgovu, takmičenju na kojem učestvuje Velika Britanija i sve njene nekadašnje kolonije, što je posebno veliko dostignuće.

Bio je i finalista Evropskog prvenstva, a ono što je posebno istakao jeste izjednačenje nacionalnog rekorda, posle više od devet godina. Na mitingu u Tarantu 31. avgusta istrčao je vreme 13.25 sekundi.

Milan Trajković se javio objavom na društvenim mrežama i ukratko opisao sezonu.

- Veliko hvala mojim sponzorima što veruju u mene i podržavaju me na ovom putu, mom treneru Antonisu na neumornom radu i posvećenosti, kao i mom agentu Alfonsu što je uvek uz mene.

Mojoj supruzi Niki, hvala ti na ljubavi, strpljenju i svim žrtvama. Ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez tebe. Amarilaki moja, vraćam se kući.

I na kraju, hvala svim mojim navijačima na svakoj poruci, svakom navijanju i svojoj podršci tokom cele sezone. Osećao sam je gde god sam se takmičio.

Ponosan sam na ono što smo postigli, ali i dalje želim više. Sezona je završena, ali put se nastavlja - napisao je Milan Trajković.

Milan Trajković za Telegraf govorio o odrastanju i Srbiji

Kiparski atletičar je pre dve godine u razgovoru za Telegraf govorio o svom detinjstvu u Surdulici, gde je rođen, ali i odlasku na Kipar 2001. godine.

- Taj deo mog detinjstva pamtim samo da sam bio jako nestašno i veselo dete. Drugi deo kog se sećam su slike rata, i one nisu bile prijatne. Nakon toga smo napustili našu zemlju, pošli prateći želju za promenom okoline i, naravno, za boljim ekonomskim prilikama. Ovde bih dodao da, iako ne posećujem moj rodni grad dovoljno često zbog mog gustog rasporeda takmičenja i treninga, želim da se zahvalim mojim Surduličanima na velikoj podršci.

Foto: Marcel ter Bals/MTB-Photo / Shutterstock Editorial / Profimedia

Na Kipru je lepo prihvaćen.

- Odrastanje na moru i ne zvuči teško. Bio je to novi život, novi ljudi, jezik i kultura, kao i običaji u školi. Kiprani su nas toliko lepo prihvatili, mene i moje sestre, da se nikada nismo osetili kao stranci. To su bila drugačija vremena, zdravija. Deca u školi su nam pomogla da naučimo jezik što pre kako bismo se bolje družili.

Kompletan intervju sa šampionom Evrope u dvorani na 60 metara sa preponama 2019. godine, pronađite ovde.

(Telegraf.rs)