Vaso, trebaš nam

Vreme čitanja: oko 2 min.
Foto: Tanjug/Strahinja Aćimović

Srbija dugo sanja zlatno odličje sa košarkašima na nekom velikom takmičenju, a u svojoj istoriji od kada smo postali posebna država, takvo nikada nismo dobili u seniorskoj konkurenciji.

Poslednji put kada smo Eurobasket uspeli da osvojimo, doduše pod nešto drugačijim imenom, bilo je 2001. godine i to u Turskoj, protiv, upravo, Turaka u finalu. Usledilo je i zlato u Indijanapolisu 2002. godine i verovatno jedna od najuspešnijih godina u istoriji srpske košarke.

Međutim, 24 godine posle Turske, Srbija i dalje ne zna za najsjajnije odličje, a u istorijski kvalitetnoj generaciji kada očekivanja nikada nisu bila veća, Srbiju je dočekao neverovatan peh — povreda Bogdana Bogdanovića u utakmici protiv Portugala.

Foto: Filip Plavčić

Kao jedan od vodećih igrača Srbije kada je na terenu vrlo lako je primetit šta donosi našem timu. Osim neverovatne dubine i ideje u napadu, kvalitetom u šutu privlači odbranu kao magnet, a u saradnji sa Jokićem ista ta odbrana ostaje u rebusu koga da prvenstveno čuva.

Bez njega posao postaje daleko teži, bez obzira na kvalitet Gudurića kao zamenskog beka i ostalih igrača, bez Bogdana fali taj ekstra NBA kvalitet i konstantnost u šutu i kreaciji sa loptom, sve u jednom igraču.

Sada, kada Bogdana nema, Gudurić će biti dobra zamena, ali pored njega je potreban još jedan igrač da svojim osećajem i smislom za košarku, obogati igru Srbije, a to je Vasilije Micić.

I zato kažemo - Vaso, trebaš nam!

Ne samo zato što Bogdana nema, Evropsko prvenstvo nudi nekoliko vrhunskih timova sa neverovatnim košarkaškim talentom, a u takvoj konkurenciji sve su snage potrebne da se ostvari 24 godina čekani san.

Svi pamte one bajkovite sezone iz Efesa, višestruke titule, timske i lične, niko ne zaboravlja koliko si dao za dres Srbije, čak i u najtežim  životnim momentima, sve to će zauvek ostati urezano u sećanje svakog od nas.

Kada bi mnogi pali, ti si napravio trzaj i dao sve za ovu Srbiju, a to je potrebno i sada.

Izlazak iz povrede nije bio lak, povratak kompetativnoj košarci nakon dve godine lutanja NBA ligom i traženja sebe, a onda i ogromna očekivanja usled istorijski visokog potpisa sa Hapoelom iz Tel Aviva.

Više ništa od toga nije važno.

Foto: Filip Plavčić

Sada je tu 11 momaka, 11 junaka koji bi dali sve što je potrebno da svakog navijača učine ponosnim, ali mnogo važnije — svaki bi dao sve za onog do sebe.

Kada se uđe u prvenstvo sa velikim očekivanjima tada i pritisak može da bude previsok, a za nekoga i neizdrživ, a kada se desi peh kao sa Bogdanom, predikcije znaju biti devastirajuće.

Ipak, ništa od toga nije bitno, gomila matematike i statistike, važno je šta su momci spremni da daju, a za to je potrebno svih 11 srpskih junaka.

Momci, igrajte za sve nas, ali pre svega igrajte jedni za druge, igrajte za sebe.

I zato još jednom kažem — Vaso, trebaš nam.

Foto: Marko Jovanović

(Telegraf.rs)