Bivši reprezentativac Srbije potpisao za hrvatskog trećeligaša, pomenuo Muslina: "Pre Albanije sam rekao..."

S. I.
Vreme čitanja: oko 5 min.
Foto: MN Press / Nebojša Paraušić

Bivši reprezentativac Srbije Nikola Maksimović šokirao je sve nedavno potpisom za hrvatskog trećeligaša Kustošiju, koji služi kao razvojni klub za veliki broj igrača pod palicom poznatog menadžera Endija Bare. Tri meseca je nekadašnji igrač Crvene zvezde, Torina, Napolija tražio angažman i sa 35 godina se odlučio na interesantan korak.

To je bio povod da hrvatski "Indeks" odradi veliki intervju sa njim, u kom je pričao o svom novom angažmanu, periodu u Crvenoj zvezdi i Napoliju, svom putu u opremi Orlova, ali i velikom kiksu protiv Albanije nacionalnog tima prethodne subote.

- Iskreno, ovo me vratilo u ranu mladost. S 16 godina sam igrao treću ligu u Srbiji, što je rang sličan ovom u Hrvatskoj, samo je kod nas podeljen na četiri regije: istok, zapad, sever i Beograd. Lep je osećaj vratiti se na taj nivo i opet osetiti to dobro druženje u svlačionici, ovde su stvarno fenomenalni momci i korektna ekipa. Bilo mi je važno da se brzo uklopim i ne ispasti iz njihovog koloseka. Cilj je ulazak u viši rang i mislim da smo na dobrom putu - rekao je na početku razgovora uz konstataciju da dugo zna Endija Baru i da je trenirao vredno sa Andrejom Milutinovićem pre pronalaska angažmana.

Nije hteo da poredi svoj odnos prema Napoliju i Zvezdi.

- Ne bih to upoređivao. Odrastao sam uz Crvenu zvezdu i rođen sam 1991. godine kad je osvojila Kup šampiona, pa je to nemoguće stavljati u isti kontekst. U Italiji mi je Torino posebno važan jer sam tamo stasao kao igrač i tamo mi se rodilo prvo dete. Vežu me lepe uspomene i napravio sam velik transfer iz tog kluba. Ipak, najlepši deo karijere i života na terenu bio je u Napoliju.

U Napoliju mu je Karlo Anćeloti bio i trener i prijatelj.

- Znao je da me pozove u kancelariju, pokloniti skupo vino i kaže:"Popij u moje zdravlje." Gospodin u svakom smislu. Jednom smo igrali u Torinu, treća mi je godina u Napoliju, ja na klupi i krivo mi je što ne igram baš tamo. Dočekao me na ulazu i pitao: "Jesi ljut?" Kažem da nisam, samo mi je žao. On kaže:"Ne igraš protiv Torina danas, igraš u sredu protiv Liverpula. U 65. minuti me ubaci da u fazi napada budemo s trojicom pozadi, a da u odbrani igram kao desni bek. Publika mi je zviždala kod svakog dodira, ali odradio sam dobro, pobedili smo. Sutradan na taktičkom treningu me stavio u prvih 11 i protiv Liverpula smo pobedili 1:0, odigrao sam 90 minuta.

Poredili su ga često tokom karijere sa Nemanjom Vidićem.

- Igrali smo u tri ista kluba: Slobodi Užice, Crvenoj zvezdi i Spartaku iz Moskve. Ja sam rođen u Užicu, iz Bajine Bašte sam, a on je baš iz Užica. Iz Zvezde je otišao u Spartak pa u Mančester Junajted Ali sebe nikad ne bih upoređivao s njim – to je fantastična karijera i sjajan čovek, kapiten Junajteda. Nema novog Vidića, to je jedinstveno. Naslovi znaju da budu bombastični, a ja sam tada u Torinu jednostavno igrao dobar fudbal.đ

- On je bio stub jedne dominantne generacije Junajteda, igrao je protiv Toresa, Drogbe i sličnih. Imao je karakter pobednika – stavljao je glavu gde drugi ne bi nogu, uvek 300% koncentrisan. Znao je da igra i kroz povrede, što većina ne bi. To nije 'luda', nego prava glava. I zato se toliko godina održao na tom nivou. A kad Englezi daju kapitensku traku Srbinu umesto, recimo, Riju Ferdinandu, Skolsu ili Gigsu, onda je suvišno objašnjavati ko je i šta bio Nemanja Vidić.

Nije odigrao mnogo mečeva za reprezentaciju, samo 25, a zasmetalo mu je to što se mnogi bave drugim stvarima van terena oko nacionalnog tima.

- Puno toga je do okruženja. Umesto da se piše ko je dao gol i asistirao, piše se ko je kako došao, kojim autom i koje su pikanterije. Kao da neko namerno želi da te izbaci iz koloseka. Pa prekid protiv Albanije, prazne tribine, oduzimanje tri boda… Jedan incident – dugoročna šteta. Česte smene selektora su posebna priča. Ne može neko ko nikad nije vodio klub da postane selektor A reprezentacije. U Rusiji je Mladen Krstajić bez trenerskog iskustva odjednom bio prvi trener. Ne umanjujem ničije znanje, ali to nije normalno. A selektora koji te odvede na Svetsko prvenstvo – skloniš. Nije normalno - rekao je, misleći na Slavoljuba Muslina.

- Zato nas pitaju kako to Hrvatska može ovako. Pa to su te razlike – kontinuitet i mir. Ja sam se u reprezentaciji najbolje osećao kod Slavoljuba Muslina: napravio je dobru hemiju i – onda je smenjen. Ne pamtim, osim Piksija, da se iko duže zadržao. Belgija iz 2014-2015 je dobar primer: propustiš ciklus, ali zadržiš trenera i okosnicu – i dođe rezultat. Bili su prvi-drugi na svetu na Fifinoj rang listi. Kod nas se nakon jedne ili dve lošije utakmice odmah traži smena.

-"Daj drugog". Novi selektor menja igrače, krene eksperimentisanje, a reprezentacija ne bi smela da bude poligon za tako nešto. Reprezentacija ne trpi neuspeh i zato stalno stižu kritike. Čast izuzecima, ali mnogi koji najglasnije kritikuju davno su izvan aktuelnog fudbala. Tim ljudima treba zahvaliti na doprinosu, dati im počasne uloge, ali da se ne mešaju u operativne stvari koje moraju da vode energičniji, mlađi.

O trenutnoj situaciji u nacionalnoom timu nema pozitivnih reči...

- Postoje matematičke šanse, ali kad se sve svede na to, nije dobro. Pre Albanije rekao sam da je to ključna utakmica. Znalo se da situacija nije normalna već pre utakmice – to sam osetio još na susretu s Engleskom, gde se na stadionu svašta događalo, i politički i drukčije. Prijateljima sam tada rekao: "Sledeća utakmica protiv Albanije se neće igrati u Beogradu." Uveren sam da bi u suprotnom opet pretio prekid i da bi se izdešavale svakakve stvari, ponajviše zbog politike.

- Na kraju smo igrali u Leskovcu – a to nije Beograd ni Marakana. Momci daju maksimum i imaju moju podršku. Ali četiri i po godine imali smo selektora koji nas je odveo na SP i EP, na čemu mu hvala, a da pritom nismo izgradili igru. Plasmani su došli, ali ekipe nije bilo. U kvalifikacijama smo jedva prošli grupu, u Portugalu je ispalo istorijski, no to se dogodi jednom u sto puta. Kad sreća stane, a nemaš jasnu igru – pukne. I puklo je u najgorem trenutku, protiv Albanije - rekao je za "Indeks" Nikola Maksimović.

(Telegraf.rs)