Sprema li se u Partizanu repriza podele čelnika iz 2016. godine?
Nema više okolišanja, “politički korektnih izjava” niti uvijanja u oblande, kako naš narod voli da kaže. Potpredsednik za sportska pitanja u Partizanu – Predrag Mijatović još jednom je javno progovorio o jazu koji je nastao među čelnicima crno-belih, a koji je, sva je prilika nepremostiv i vodi na vanrednoj Skupštini kluba.
Ukoliko se to zaista dogodi u periodu koji sledi, to znači da će grupa ljudi koja je u prethodnom vremenu prvo funkcinisala kao privremena Radna, zatim i donekle regularna Uprava, nastaviti funkcionisanje u drugačijem obliku, sastavu, te da mesta za pojedine članove izgleda neće biti.
Nije Mijatović naveo konkretna imena koja ga "žuljaju", no, svako ko je iole upućen u dešavanja u Humskoj upoznat je sa činjenicom da potpredsednik za sportska pitanja nije u dobrim odnosima sa generalnim direktorom Dankom Lazovićem, ali i sa potpredsednicom za poslovnu politiku kluba – Milkom Forcan.
Taj sukob tinja mesecima, uzrokovan je nekolicinom odluka jedne i(ili) druge strane, koje ili nisu naišle na odobravanje ili su dodatno "dolile ulje na vatru", a u njegovom središtu se nekako našao i još uvek nalazi predsednik kluba Rasim Ljajić.
Logično, kao višedecenijski, iskusan političar, pokušao je u nekoliko navrata da smiri strasti, da zaraćene strane dovede za isti pregovaračlki sto i omogući dijalog koji bi smirio situaciju, te je usmerio u pravcu u kome će Partizan biti prioritet prioriteta. Ipak, ego kome robuju svi akteri ne samo da nije doveo do spuštanja tenzija, već one rastu iz dana u dan.
Odluke u vezi sa trenerima, igračima, strategijom, pa i daleko nebitnijim stvarima, poput toga ko kontroliše koji medij i na koji način, iskorišćene su za "pokazivanja mišića".
Poslednji put u trenutku kada je, posle meča sa Radničkim iz Niša, na dnevni red došao status trenera Nenada Stojakovića. Tada je deo čelnika sazvao Upravni odbor o kome je potpredsednik za sportska pitanja obavešten tek u kasnim večernjim časovima, a pre toga je u delu javnosti naslovima već pripremljena smena trenera.
Sutradan, višesatni sastanak, u koji je Stojaković u dnevnom redu uvršten pod tačkom "razno", isprva je doneo prevremeno "smenjivanje trenera" u delu medija i to u momentima dok sednica još nije ni okončana, ali je krajnji epilog ipak bio drugačiji od najavljenog.
Mijatović je uspeo da se odupre pritisku saradnika, sačuva Stojakovića, uz napomenu da će ga lično smeniti ako izgubi meč protiv Radnika u Surdulici. Postfestum je doneo zvanično saopštenje koje samo potvrđuje tezu da su odnosi i sve ono što se dešava u i oko Partizana - duboko poremećeni. Bila je to zapravo "replika" saopštenja izdatog kada je smenjen Srđan Blagojević, a kao inicijator potpisan Mijatović. S tim da je ovoga puta trener nekako preživeo, dok mu je bez ustezanja "glavu tražio" generalni direktor Lazović. I sve to kao deo zvaničnog klupskog oglašavanja?!
Otuda i najava potpredsednika za sportska pitanja o mogućoj prevremenoj Izbornoj skupštini nije nikakvo iznenađenje, jer je već mesecima jasno da aktuelna Uprava Partizana jednostavno ne može da nastavi funkcionisanje u trenutnom sastavu i da bi svaki naredni, truli kompromis doneo samo još veću štetu za Partizan.
Sve podseća na Skupštinu iz 2016. godine
Ukoliko zaista dođe do svršenog čina, u Humskoj bi mogla da se ponovi jedna od najneslavnih stranica istorije iz 2016. godine kada se, usled tadašnjih podela čelnika, koji su bili vezani čak i kumovskim linijama, mesecima lobiralo, prebrajalo, čak i pretilo navijačima do konačnog obračuna.
Taj obračun je doneo pripremu i uslove u sportskom centru u Zemunu kao na ratnoj liniji. Ljude naoružane do zuba, sa službenim psima, gomilom obezbeđenja, potom i prekidanje zasedanja, umalo i fizičke obračune tada aktuelnih i bivših čelnika, bivših igrača i rukovodilaca, legendi kluba... Na kraju je deo čelnika "ispraćen", deo je ostao i vremenom eliminisao sve one koji su su imali bilo kakvu dodirnu tačku sa suprotnom stranom. Valjda Partizan nije toliko nesrećan klub da sve to ponovo preživljava i proživljava.
A počelo je sasvim dobro
U nekoliko navrata, u javnim istupima potpredsednik za sportska pitanja Predrag Mijatović je napominjao da odnosi između njega i generalnog direktora Danka Lazovića nisu najbolji, odnosno "nisu više kao ranije". A, interesantno je, Mijatović je to takođe isticao, upravo je on kandidovao Lazovića za dolazak na funkciju u Partizanu i to je čak i na zvaničnom predstavljanju novih čelnika napomenuo i predsednik Rasim Ljajić.
Lazović jeste bio jedna od nekolicine opcija za funkciju u Humskoj, ali je prioritet na mestu generalnog direktora zapravo bio sin legendarnog Momčila Moce Vukotića – Dejan Vukotić, direktor Agencije za osiguranje i finansiranje izvoza Republike Srbije, školovani, dokazani stručnjak na državnom nivou.
Ipak, kako je Vukotić odbio funkciju u Humskoj, Mijatović je (priča se na preporuku Zorana Bate Mirkovića) u pregovorima sa Ljajićem donekle uslovio svoj dolazak angažovanjem Lazovića. Šta se u međuvremenu desilo? Očigledno mnogo toga što je dovelo do nepremostivih razlika i verovatno skorog razlaza nekada najbližih saradnika.
Sa druge strane, Ljajić je bio taj koji je angažovao Milku Forcan za funkciju u Humskoj, usled ranijeg poznanstva iz sveta politike, biznisa. Ipak, nije najjasnije kako je potpredsednica za poslovnu politiku dospela u sukob sa Mijatovićem, s tim da se pod svodovima u Humskoj priča da je on jednako intenzivan, možda i intenzivniji nego li na relaciji potpredsednik za sportska pitanja - generalni direktor.
Svako ko se iole udubio u javne istupe dve strane mogao je da nasluti neslaganje, otrovne strelice, od "odmeravanja" koliko ko radi i doprinosi klubu, do toga ko prima platu u Humskoj, a ko radi za džabe.
Sve u svemu – bućkuriš u kome ego i sujeta preovladavaju nad zdravim razumom, a najviše trpi Partizan. I trpeće dok se neke stvari u budućnosti ne iskristališu tako da Uprava dobije oblik, formu dostojnu velikana iz Humske. Bilo to sa nekima od aktuelnih imena među čelnicima ili novim ljudima koji su spremni da preuzmu to breme i rade posao na pravi način.
(Z. Ivković)