Ceo stadion plakao zbog Nadala, emotivnim govorom se oprostio od Madrida: "Telo mi je poslalo signale"

D. U.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Emotivne scene na kraju Nadalovog poslednjeg meča u "Magičnoj kutiji"

Foto: Irina R Hipolito/AFP7/Shuttersto / Shutterstock Editorial / Profimedia

Rafael Nadal je poražen u osmini finala Mastersa u Madridu od Jiržija Lehečke sa 7:5, 6:4, nakon čega je verovatno odigrao svoj poslednji meč u "Magičnoj kutiji".

Po završetku meča Nadalu je upriličen "oproštaj", pa su tako sa krova spušteni transparenti na kojima su bile fotografije sa Rafinih pet pehara iz Madrida, na kojima je pisalo "Hvala Rafa", na španskom.

Scena je bila dirljiva, plakala je cela Rafina porodica, majka, sestra i supruga su brisale suze, dok ih je Rafa zadržavao i sakrivao uz osmeh, ali se videlo da je na ivici "pucanja".

Plakao je čak i Dijego Simeone, trener Atletiko Madrida, koji je meč posmatrao sa tribina.

Na kraju je Nadal uspeo da bude i duhovit, tokom oproštajnog govora.

- Ovo je šala, vraćam se sledeće godine - počeo je Rafa govor i nasmejao čitav stadion, koji je u tom momentu plakao.

- Težak dan za mene, ali život i telo su mi poslali signale da je pravo vreme. Mogu samo da zahvalim svima koji su mi pomogli u karijeri u nekom trenutku. Nije još gotovo, ali evo ga. To je poklon koji ste mi davali 21 godinu. Madrid mi je bio važniji od Grend slema. Emocije Madrida će ostati zauvek sa mnom. Imao sam sreće da što sam uspeo da pretvorim hobi u posao i da ga dobro radim i ne tražim ništa više.

- Nadam se da sam uspeo da budem dobar primer za nove generacije. To je važnije od titula. Nadam se da sam izazvao pozitivne emocije. Jedino što mogu da kažem je hvala.

- Ovo je bio težak dan, ali sada je realnost. Život i telo su mi dugo slali signale. Mogao sam da se oprostim igrajući na ovom terenu, od onih koji su me najviše ganuli, gde sam igrao kako sam želeo. Na kraju, želim da se zahvalim svima koji su omogućili ovaj turnir, generacije će nastaviti da uživaju u ovoj atmosferi. Moja porodica će vam se zahvaliti onog dana kada odem u penziju.

- Nisam želeo da plačem, jer još nisam završio svoj put sa reketom u ruci. Bila je ovo izuzetno emotivna noć. Ali nije vreme da pustim sve što imam u sebi u smislu emocija i ne želim da oslobodim sav taj adrenalin koji nisam mogao da zamislim ovde sa 38 godina.

Rafa je na kraju najavio da planira da igra u Rimu.

- Želim da igram u Rimu. Naporno ću raditi da se to ostvari. To je jedan od najvažnijih turnira u mojoj karijeri, osvojio sam ga 10 puta.

(Telegraf.rs)