Ništa on ne mora
Kažu da se samo mora umreti, a i roditi se go ukoliko se uopšte rodite. Pošto je od prvog mnogo daleko, a drugo je već učinio, Novak Đoković radi šta mu je volja. On praktično više ništa ne mora. Da li je vlasnik skoro svih bitnih rekorda u svetu tenisa? Jeste. Da li je daleko od svih svojih kolega u svakom parametru? Jeste. Da li je zvanično najbolji svih vremena? Jeste. Onda je to upravo to. Može mu se da igra turnir koji želi, da pauzira kada mu paše, da kaže "zbogom" kada je spreman, a da nikome nije apsolutno ništa dužan.
Sa svojih 38 godina je i te kako relevantan. Čovek koji je par leta od pete decenije trenutno zauzima mesto u prva četiri igrača planete i tako će dočekati svoj omiljeni Australijan Open gde se sa titulom ovenčao čak 10 puta.
Zbog čega smo uopšte došli u situaciju da konstatujemo njegovo aboliranje od svake naredne obaveze?
Osvojio je 101. titulu u Atini i momentalno objavio da ga neće biti na završnom Mastersu u Torinu, na smotri najboljih u ovom momentu.
Odmah su se pojavili goblini i gnomovi iz zatamljenih soba da ospore njegov kvalitet sa konstatacijom da ne želi da ide tamo gde bi mogao da izgubi od Sinera ili Alkaraza.
Šta bi njegov cilj uopšte bio na severu Italije, pa da je sve odlučio da se pojavi tamo?
Rekorder je po osvojenim titulama završnog Mastersa, čak sedam puta je na tom takmičenjima podizao trofej. Da li je to dovoljno?
Da je jedno 10 godina mlađi i pet puta manje ostvaren, možda bi ga i videli kako povezuje dva takmičenja skoro pa bez dana odmora.
Ako neko nije već sa ove planete i ne shvata kako tačno priroda šljaka, onda bi trebalo da mu se objasni da sa 38 godina telo nije spremno da trpi tolike napore, pa sve da ste Supermen ili Betmen. Ako mislite na svoju dugovečnost, uz sve uredne zdrave navike i treninge, onda bi trebalo i da birate svoje bitke i intezitet sa kojim želite da negde nastupate.
Ima Novak svest o tome šta mu je bitno. Ne samo u tenisu. Zato su njegovi prioriteti pažljivo birani, ali je ogroman predznak u baš u tome - da ništa ne mora.
Kako bi se zaključio ovaj deo priče, bitna je konstatacija da bi Đoković bio najbolji svih vremena i da je okačio reket o klin posle Olimpijskih igara u Parizu i zlatnog predvečerja.
U tom momentu je kompletirao sve i tada je već mogao da zatvori album sa sličicima. On je sve pokemone već sakupio, prešao igricu, sada igra iz ličnog užitka.
E, nakon toga možemo da nastavimo i nadovežemo se na priču zašto ga nema u Torinu.
U podne, još pre finala Atine mu je stigla informacija da bi već preksutra morao da nastupi protiv Tejlora Frica na završnom Mastersu. To je opterećenje i za duplo mlađeg momka kojem je čast samo učešće na tom turniru.
Biće zanimljivo videti kako će proći Lorenco Museti kojem je upravo Novak prvo oduzeo mesto na tom takmičenju pobedom u Grčkoj, a onda mu je podario odustajanjem u Italiji. Koliko tu vremena ima tačno za oporavak? Jedino da se Lore teleportuje na treningu u hali preko reke Po, ali to ljudska ruka još ne napravi.
No... Neka se Museti bavi tim pitanjem, a ono koje se bi Novak sledeće na šampionskom umu mogao imati je vezano tek za januar i Melburn.
Ako bi javnost nešto morala da izvuče iz toga što Đoković ne mora ništa, onda bi mogla da shvati njegov nedodirljivi status i prihvati da bi eventualno mogao samo da nadograđuje neke već postojeće rekorde.
Nema sumnje da mu je 25. Grend slem najveća želja i cilj. Ne mora da dođe do njega, ali će pokušavati. Tu leži prvi i glavni prioritet.
Uz to, pojavila se još jedna stvar koji su teniski analitičari i znavstvenici počeli da prate - broj osvojenih ATP titula.
Tu je Novak na dva trofeja od Rodžera Federera i osam od Džimija Konorsa koji drži jedan od tih retkih velikih rekorda.
Prigovara se Đokoviću što sada radi "stat-padding" ili ti namerno poboljšavanje statistike, ali šta je njemu tačno još ostalo da radi u karijeri kada je sve već ostvario?
Uostalom, Konors je većinu svojih titula i uzeo na turnirima iz serije 250, tako je učvrstio svoju postojeću situaciju. Zašto se to onda zamera Novaku?
Da li je stvarno toliko lako sa 38 godina da naređate igrače iz Top 100 do finala i onda savladate devetog na svetu da bi osvojili turnir? Je li Srbin kriv što Siner i Alkaraz zajedno nisu došli u Atinu? Zaista nekada postaje jasno da bi mračni ljudski oblaci izmislili bilo kakav razlog da ospore još jednu ciglu u večnom zidu uspeha ovog tenisera.
Da sutra osvoji Australijan Open i pobedi i Alkaraza i Sinera i Zvereva, prvu trojicu na ATP listi, neki bi osporili što mu na putu nisu bili još Rafael Nadal, Rodžer Federer, nindža kornjače, Ajronmen, Zdravko Čolić i Majk Tajson.
A, i oni svi da mu se pojave od prvog kola do finala, onda bi hteli da vide sve pomenute sa jedne strane mreže i Novaka sa druge, da vidimo može li ih sve "đuture" savladati, jer u suprotnom može biti nedaumice.
Dosta.
Dosta je zaista.
Hajdemo da uživamo dok je najveći svih vremena još uvek željan uopšte da izlazi na taj teren koji je bezbroj puta pokorio za ovih 20 godina.
Od ovog momenta, pre svega obrativši se onima koji imaju još mnogo očekivanja - ovaj čovek više ne mora ništa.
On želi. Svojevoljno je tu i nada je da će njegova želja konstantno usporavati taj odvratni biološki sat.
(Telegraf.rs)