Ispovest Cesarevog oca: Bio sam ispred Ninine zgrade, izgledalo je kao da će me masa linčovati (FOTO)

- Nisam ja nikakav filozof. Ja sam niko i ništa. Ja sam obična budala sa završena tri razreda srednje škole, ali imam glavu kojom razmišljam i shvatam stvari. Deca se ne otimaju. Dovraga, zar nekome ko otme dete nije mesto u zatvoru? - priča otac malenog Cesara, Alesandro Avenati

Otac malenog Cesara koji je juče trebalo da bude otet od majke i predat njemu, Alesandro Avenati, je italijanski preduzetnik koji živi u Torinu. Odluka suda da Cesara oduzme majci Nini Kuluz izazvala je proteste u Splitu ispred zgrade u kojoj oni žive, što je šokiralo oca i što je dovelo do odlaganja sudske presude da dete pripadne njemu.

Nina zasad ostaje sa svojim sinom (7): Ceo Split slavio, Severina sa narodom zapevala himnu, a svi su gledali da li i Igor peva!

- Umoran sam od svega. Ojađen i zaprepašten. Prevalio sam autom, ko zna koji put, više od 1.000 kilometara i potrošio isto toliko evra da dođem u Split i konačno zagrlim sina ne bi li mi rekao: “Ćao, tata”. Na kraju sam se frapirao kad sam video onu masu ljudi s transparentima. Pravi cirkus osoba neupućenih u problematiku vezanu za dete koje zaslužuje da bude srećno - ističe Alesandro.

Prema Alesandrovim rečima, očekivao je da će ga masa ljudi ispred zgrade njegove bivše supruge linčovati, piše "Jutarnji".

- Bio sam u neposrednoj blizini Ninine zgrade. Čemu svi oni taksisti? Kakve veze oni imaju s mojim sinom i nečijim neuspelim brakom? Izgledalo je kao da će me linčovati. Ljudi, poštujmo zakone! Umesto da Cesare prvu noć provede u našoj vili u Torinu, u kojoj ga čeka njegova sobica prepuna uspomena kojima sam je punio od njegovog rođenja, opet sam sam, na početku. Idem amo-tamo jer teško se oteti utisku da je sudska presuda sabotirana činjenicom da se nije osigurao prevodilac i psihologa - dodaje Avenati.

Alesandro sebe i sina, ističe, smatra “žrtvama egoističnih egzekutora koji poput vampira sišu krv”.

Ljubav i brak

- Možda mi je ostalo još 20-25 godina života. Šta je potrebno da se još učini na kraju svega? Nisam ja nikakav filozof. Ja sam niko i ništa. Ja sam obična budala sa završena tri razreda srednje škole, ali imam glavu kojom razmišljam i shvatam stvari. Deca se ne otimaju. Dovraga, zar nekome ko otme dete nije mesto u zatvoru? Celu godinu sam pokušavao da vidim sina. Gde je ljudima humanost? I sama je majka, kad je videla da mi tokom susreta sin postaje sve privrženiji, naprosto pokleknula. Kad sam Cesara video onog septembra, pošto je sve te godine u tajnosti boravio u Bosni, izgledao mi je kao da je izašao iz šume. Eto, tako je na njega uticao boravak u tom kraju - ogorčeno kaže Avenati i priseća se početaka veze s Ninom.

Upoznali su se nakon posla u jednom italijanskom baru. Poznanstvo je preraslo u prijateljstvo, a ubrzo i u ljubav.

- Kad sam je upoznao, bila je udata za jednog Italijana. S njim joj nije bilo dobro, pa se razvela. Pomogao sam joj sa smeštajem dok se ne snađe. Međutim, zaljubili smo se. Htela je potom da se preselimo u vilu. Uslišio sam joj želju. Dao sam joj da troši moj novac. Tri godine smo pokušavali da dobijemo dete. Konačno smo dobili Cesara, ali kad se on rodio i kad smo konačno postali porodica, Nina mi je rekla da se oseća usamljeno. Nestala je sa sinom. Digao sam policiju na noge  - uverava dalje Avenati svestan da će prvi meseci sa sinom biti privikavanje na porodicu, na okruženje, na školu koja ga čeka...

Dečaka će majka, naglašava još, moći da vidi kad god bude htela jer Torino nije nakraj sveta, a strah da bi opet mogao biti otet Avenati otklanja uverenjem: “Prošlost se neće ponoviti!

Zakazale institucije

Svoj ponos sinovljevim uspesima Avenati objavljuje na društvenim mrežama pa se tako u moru objavljenih postova ističe i uskršnja čestitka od aprila ove godine. Šareno jaje prepuno boja uz pisanu poruku na italijanskom u Avenatiju je probudilo i dozu sumnje pa je izjavio: “Ovo je prvi put da mi sin piše i šalje crtež. Nadam se da je to na njegovu inicijativu”.

Najteže mu je u septembru, kada je Cesarov rođendan i kada na društvenim mrežama dodatno “istrese” gorčinu detaljno opisujući okolnosti zbog kojih se našao u mučnoj situaciji.

Međutim, za bivše supružnike sve institucije su redom zakazale, svaka na svoj način, a zbog celog slučaja javnost je podeljena, odnosno u Hrvatskoj je javnost na strani majke, a većina Italije brani svoga državljanina, odnosno njegova prava na temelju pravosnažne sudske odluke.

Upravo zbog podeljenih mišljenja Avenati, priznaje nam s gorčinom, iz dana u dan trpi salvu uvreda. Neistomišljenici mu se obraćaju s uverenjem “da dete po svakoj osnovi pripada majci”.

Sledeće suđenje, koji bi moglo da bude u julu ili avgustu, s nestrpljenjem očekuju oba dečakova roditelja, dede i bake, rodbina, ali i javnost pod čijom je lupom slučaj malenog Cesarea već godinama. Pred dečakom je, sa druge strane, niz neizvesnih meseci.

(Telegraf.rs)