POZITIVNA PRIČA IZ BIH: Ratno oružje zamenili sportskim

Bosanskohercegovački strelci davno su ostavili rat iza sebe, a ratno oružje zamenili sportskim, kojim zajedno brane boje državne zastave u Streljačkom savezu BiH

Članovi streljačkih klubova u Bosni i Hercegovini (BiH) ne pričaju mnogo o ratu. Manje-više, svi znaju ko je gde i kako proveo ratni period. Ne veruju da su oni koji dolaze na takmičenja činili zločine i kažu da onaj koji nema čistu savest „i ne sme doći među normalne ljude".

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su sa strelcima razgovarali na strelištima u Sarajevu i Trebinju. Do reči dolaze u pauzama tokom takmičenja, pokušavajući da nadjačaju fijuk metaka.

Dvojica reprezentativaca BiH u streljaštvu – Nijaz Šahinović i Spaso Škoro – su i pre rata, u tadašnjoj Jugoslaviji, bili državni reprezentativci. Prijateljstvo i druženje kroz takmičenje prekinuto je ratom. Šahinović je ostao u rodnom Visokom, a Škoro se iz Sarajeva preselio u Trebinje.

Po završetku rata Škoro je odlučio da se čuje sa svojim prijateljem. Prvo višednevno druženje imali su 2006. godine u crnogorskom gradiću Baru, na seminaru Svetske sportske streljačke federacije.

- Nijaz je izabrao mene da sa mnom deli sobu - priseća se Škoro. Kaže da je prvi susret bio „kao da su se videli juče".

U Savezu su i strelci koji su u ratu postali invalidi. Momčilo Bodiroga, direktor Streljačkog kluba ratnih vojnih invalida iz Trebinja, ne želi razmišljati da li je neko od njegovih kolega strelaca ispalio metak koji ga je pogodio.

On kaže da je nemoguće zanemariti činjenicu da je bio rat, ali da sportisti time nisu opterećeni. Svi su, kaže, proživjeli iste košmare, a znaju se i našaliti na svoj račun. Jedni drugima su, kažu „napravili reprezentacije, ali to je ona naša pozitivna šala".

- Svi smo mi bili jedni sa jedne strane brda, drugi sa druge strane brda i svi imamo neke svoje istine. Nekada dođemo i do neke istine za koju možda nismo ni znali, a onda se slože kockice da je stvarno istina treća - kaže Bodiroga.

(Telegraf.rs / Izvor: cin.ba)