ŠABAC: Na ulicama sve više prosjaka

Još ni jedno dete, koje prosi na ulicama Šapca, nije oduzeto od roditelja, a iskustva kažu da takva deca najčešće beže iz prihvatilišta i privremenih porodica u koje ih Centar za socijalni rad smešta

Na šabačkim ulicama sve je više dece prosjaka koji od ujutro pa do uveče od prolaznika prose novac. Deca na jednom kraju a roditelji na drugom pokušavaju da izmame koji dinar od prolaznika.

Za roditelje predviđena kazna za trgovinu ljudima, a Centar za socijalni rad sprovodi meru korektivnog nadziranja nemoćni da prosjačenju stanu na put. Još ni jedno dete nije oduzeto od roditelja, a  iskustva kažu da takva deca najčešće beže iz prihvatilišta i privremenih porodica u koje ih smeštaju.

’’Daj koji dinar’’, je rečenica sa kojom se najčešće susreću prolaznici pored šabačke crkve, pošte, Popa Karana koja vodi do bolnice. Majke sa detetom u naručju ispružene ruke presreću prolaznike, tražeći od njih para za zdravlje, sopstvenu sreću podsećajući ih da čine dobro delo. Neki sede na trotoaru sa ćasicama sitnine, dok deca okolo presreću i trčkaraju za prolaznicima ne bi li izmamili dinar.

Kako saznajemo, do pre nekoliko godina, u Šabac je svakog dana stizao pun kombi dece koja su dovožena i ostavljanja da prose po gradu. Tu decu nisu dovodili njihovi roditelji, već oni za koje su radili. S vremena na vreme njihove ’’gazde’’ su ih šamarima opominjale da se ne trude dovoljno i da nisu nakupili para koliko se od njih očekivalo.

(M. E.)