Iza ovih vrata u Beogradu spaljuju leševe pokojnika: Stavljaju ih u odvojene komore (UZNEMIRUJUĆI VIDEO) (FOTO)
Istina je da se pali više pokojnika u isto vreme, ali su odvojeni u četiri komore
Godinama unazad kruži priča da se kod nas da na groblju na Lešću, koje je jedino u Beogradu specijalizovano za kremiranje pokojnika, pali više umrlih u isto vreme na istom mestu, te da se posmrtni ostaci više pokojnika zbog tog postupka izmešaju.
"Kuloarska" priča kaže ovako: "Neće da pale peć za jednog umrlog, nego čekaju da bude više njih, pa ih sve strpaju zajedno."
Tim povodom, pričali smo sa Marinom Račić iz Beogradskih groblja, odnosno iz Javno komunalnog preduzeća "Pogrebne usluge".
- Ne pali se više pokojnika, odnosno, pali se, ali su u odvojenim komorama. Naravno da se umrli ne mešaju jedni sa drugima. Taj mit postoji odavno - kaže nam Marina Račić.
Navodi da je čak i komšije pitaju za istinitost ove priče.
- Pitaju me ljudi da li je to istina... (smeh). Pa to bi bilo van pameti da jeste - navodi Marina.
Takođe nas je zanimalo šta se događa sa sandukom, da li se i on pali?
- Prema važećim propisima u Republici Srbiji posmrtni ostaci koji će se kremirati moraju biti smešteni u laki drveni sanduk bez metalnih delova. I sanduk se kremira - otkriva naša sagovornica.
Ona navodi da je kremiranje moguće samo u sanduku. Ako bi nekom, recimo, palo na pamet da kremira pokojnika u džaku, to nije moguće.
- Nije moguće kremirati bez smeštanja u sanduk. Izbor sanduka za kremaciju zavisi od lica koja se staraju o sahrani. Poseban sanduk za kremaciju ne postoji.
printskrin/youtube/Al Jazeera Balkans
- Cene sanduka se kreću od 14.140.00 dinara pa naviše, a sugrađani se, kad je u pitanju kremiranje pretežno opredeljuju za sanduke srednje klase - kaže Marina.
U Srbiji postoje dva krematorijuma. Osim navedenog u Beogradu, na groblju na Lešću, postoji i jedan u Novom Sadu. Inače, prve kremacije u Srbiji vršene su počevši od 1965. godine. Prva urna položena je u Aleji zaslužnih građana.
U prvoj godini rada krematorijuma u Beogradu na Novom Groblju, zabeležene su svega 23 kremacije. Do 2005. godine beogradski krematorijum bio je jedini u Srbiji, a od 2005. godine preminula lica se kremiraju i u Novom Sadu.
Nakon zatvaranja krematorijuma na Novom groblju, otvoren je krematorijum na groblju Lešće, koji je pušten u rad 01.10.1981 godine. Oprema krematorijuma se sastoji od četiri peći engleske proizvodnje DAWSON – MASON.
Ovaj krematorijum neprekidno radi već više od 35 godina, a krematorske peći se redovno servisiraju.
Kremiranje posmrtnih ostataka se vrši ako je takvu želju izjavilo preminulo lice za života. Zahtev se podnosi u pisanoj formi prilikom zakazivanja kremacije, a podnosi ga lice koje se stara o sahrani preminulog.
Posmrtni ostaci koji će biti kremirani se smeštaju u drveni sanduk, a pepeo kremiranih posmrtnih ostataka se smešta u urnu. Osoba koja je predala zahtev za kremaciju donosi odluku o tome kako će se nakon kremacije pohraniti posmrtni ostaci kremiranih lica.
Urne se mogu pohraniti u kasete rozarijuma (samostojeća kaseta za smeštaj urni postavljena na terenu – predviđene za smeštaj 3 do 4 urne), ili kolumbarijuma (kaseta za smeštaj urni postavljena u zidu – predviđena za smeštaj urni – obično 2 urne).
Urne se takođe mogu pohraniti u grobove ili grobnice.
Inače, 1970. godine na Novom groblju je formiran Vrt sećanja, koji predstavlja ograđenu parkovsku površinu sa ružičnjakom, gde se pepeo kremiranih lica rasipa po zemlji, a imena preminulih su ispisana na metalnim pločicama postavljenim na posebnim memorijalnim stubovima).
Prema trenutno važećim propisima u Republici Srbiji pepeo kremiranih lica ne sme se ni privremeno ustupiti članovima porodice, odnosno srodnicima, osim u slučaju kada pruže dokaze o obezbeđenom mestu za polaganje urne na drugom mestu.
To znači trenutno u Republici Srbiji nije dopušteno rasipanje pepela u skladu sa željama preminulih, ili članova njihovih porodica, odnosno na lokacijama koje za to nisu zakonski predviđene.
Pogledajte kako izgleda kremiranje u Srbiji:
A ovako u stranim zemljama (UZNEMIRUJUĆ VIDEO):
(M.Čule/m.cule@telegraf.rs)