Ruka pružena, ljubav na prvom mestu: Crkvena kuhinja hrani gladne Beograđane, ali to nije jedina podrška VDS

M. B.
Vreme čitanja: oko 6 min.
Foto: Mateja Beljan

Podne je, ispred ulaza u zgradu u Francuskoj 31 tiskaju se ljudi. Gladni su...

Na ovoj adresi nalazi se Versko dobrotvorno starateljstvo Arhiepiskopije beograsko karlovačke Srpske pravoslavne crkve, kuća koja gladnima daje hleb, taj minimum potreban za biološki opstanak. Bilo bi nepravedno da utisak o ovoj velikoj kući ostane samo na prizoru tog dugog reda nestrpljivih Beograđana, koji skreće pažnju svakog radnog dana u podne...

Mi smo zakucali na vrata pre nego što su najsiromašniji gladni ljudi zakoračili na prag trpezarije. Ušli smo u prelepu baštu, trpezu na otvorenom, koja nimalo ne liči na neku socijalnu ustanovu, već na pravu biblijsku priču o dobročinstvu. Na zidovima su umetnička dela, murali inspirisani pravoslavljem, koji toplo oplemenjuju prostor. Obrok se ovde servira s ljubavlju, a osmeh - to nije samo gest dobre volje. Bez osmeha i lepe reči ova Crkvena kuhinja ne bi ni mogla da radi, jer nju ne pokreće opština, ministarstvo, niti kakva socijalna služba po nekoj službenoj dužnosti, ova kuhinja kuca u ritmu srca volontera. Naravno, sredstva su sledeća stavka od koje zavisi kvalitet rada Verskog dobrotvornog starateljstva i apel za sve da pomognu uvek mora da se čuje.

Vrata su se otvorila, stolovi su spremni, tanjiri i escajg uskoro će početi da zveče pod žustrim pokretima ruku gladnih. Na meniju je strogo posna hrana, a obed počinje molitvom. Nije važno da li su ljudi koji su došli verujući ni koje su vere i nacionalnosti. Jedini uslov za njih je da imaju potrebu za hranom.

"Trudimo se da svakog prihvatimo onakvog kakav jeste, to je zdrav temelj za sve što možemo da pružimo dalje. Jedini uslov za ljude da dođu u našu kuhinju je da su gladni. Neko je uslužen ne zato šmo smo mi dobri, nego zato što nas Jevanđelje uči tome i zato što nas Hristos poziva na ljubav. To je čista ljubav pretočena u dela", ispričao nam je otac Branislav Jocić iz Verskog dobrotvornog starateljstva.

I ušli su, jedni za drugima. Neki pomalo nestrpljivi i ljutkasti, drugi nasmejani i šaljivi, jedan je nosio harmoniku, jedan gitaru. Neko je tu i prvi put. Neko je galamio, a neko samo ćutao.

Čak 2.000 obroka pripremi dnevno Crkvena narodna kuhinja Verskog dobrotvornog starateljstva. Oko 300 obroka servira se u trpezariji, uglavnom beskućnicima, dok se ostatak deli na još četri punkta u gradu uglavnom porodicama koje nemaju mogućnosti da sami sebi obezbede ručak i hleb.

Priča o kuhinji ima i svoju drugu stranu - volontere. Bez njih, ma koliko da je novca na raspolaganju, ništa ne bi imalo smisla. Oni šire priču o važnosti pomoći drugome, potrebama za namirnicama i sredstvima bez kojih kuhinja ne bi mogla da radi, ali i misionare o važnosti ljubavi, pomoći i zajedništva. Svi oni su jedna velika porodica.

"Volontiram ovde od marta meseca prošle godine. Divno je, lepo, prijatno, navikla sam se. Ja sam krenula iz kuhinje, sad sam izašla među ljude u trpezariju, mislim da mi je ovde najprijatnije. Ljudima je, osim hrane, najpotrebniji osmeh i ljubav. Ljubav je danas mnogo skupa i mislim da smo ostali bez ljubavi ili smo je sakrili u neki ćošak, ali nadam se da ljubav možemo da pružimo bar na ovakav način", ispričala nam je jedna volonterka i dodala da joj fizički ovaj posao nije naporan.

Foto: Mateja Beljan

Rado će se prošetati i porazgovarati s ljudima kojima je servirala obrok, priča nam, što je i učinila.

"Vremenom su ljudi prepoznali ovaj prostor kao mesto gde mogu najneposrednije da čine dobra dela i da se osećaju korisnim. Mnogi su se vezali, postali su deo porodice, međusobno se upoznaju i združili su se", kazao nam je otac Branislav.

Osim ljudi koji šire vesti o potrebi da se drugima pomogne, Versko dobrotvorno starateljstvo do vernika pokušava da dopre i preko univerziteta, crkvenog radija, društvenih mreža....

Na pitanje koliko ovakva misija stvarno znači korisnicima, otac Branislav dao nam je skroman odgovor - nekima bi bilo teže.

A bilo bi dve hiljade gladnih usta. Naravno, postoji i opcija narodnih kuhinja Crvenog krsta, ali su kapaciteti društvenih institucija uvek ograničeni. S tim u vezi, ovakva jedna kuhinja za siromašne je prava blagodat. Ali, to nije samo kuhinja. Postoji pravno savetovalište, pomoć višedetnim porodicama, Crkveni dom zdravlja i lekarska podrška, kuća Zemlja živih u kojoj se leče obolei od bolesti zavisnosti, organizuju se milosrdne posete institucijama socijalne zaštite, gde je nekada najvrednija pomoć samo iskreni razgovor. Postoji i veoma tražena psihoterapijska pomoć, gde stručnjaci, lekari i psiholozi, pružaju pomoć, ali u skladu sa svim onim što nas uči i teologija.

"Mi pokrivamo ono što zvanične institucije ili sistem ne prepoznaje ili nema kapaciteta da to pokrije, mi imamo tu slobodu da se ne držimo slepo statuta, nego da se prilagođavamo potrebi, da reagujemo i po hitnom postupku", ispričao je naš sagovornik.

Ono što je ključno u celoj ovoj priči jeste, ipak, vera. Tačnije, crkva. Još preciznije - liturgija, kao mesto sabiranja, molitve i skupa koji crkvu tvori kao zajednicu. Liturgija je čin iz kog dobročinstvo proizlazi, motiv i "motor" svega onoga što sledi posle molitve.

Liturgija sabira volontere, koji se potom druže i čine zajednicu, a onda i dogovaraju kako da pomognu drugima.

"Liturgija je sabirno sočivo crkve. To je mesto gde se crkva rađa i izvire, to je sabranje na molitvi. Čim se završi ta molitva mi već razmišljamo o tome kako da ono što smo primili od Boga, a to su darovi ljubavi i milosrđa možemo da umnožimo u ovom svetu. Otkad postoji crkva postoji milosrđe, od apostolskih vremena do danas. Tako isto i konkretno što se tiče srpske crkve, od svetog Save su se osnivale bolnice, sirotišta, prihvatilišta, nikad to nije prestajalo da postoji osim u periodu kad je crkva bila na rubu egzistencije ili je bila proganjana ili joj je bilo zabranjivano u većoj meri da se to radi. Mi smo pre Drugog svetskog rata imali sirotišta i prihvatilišta za decu, mnogo bismo voleli da nam se to ponovo vrati", ispričao je otac Branislav.

Kriza devedesetih godina i razarajući ratovi kao zvono za uzbunu podigli su svest u narodu da je potrebna neposredna pomoć, iz ruke u ruku.

"Versko dobrotvorno starateljstvo u obnovljenoj formi nastavlja da postoji od 1996. godine, a kako se ekonomske i mogućnosti ljudstva uvećavaju, mi širimo i našu delatnost", kazao je naš sagovornik i podsetio na narodne kuhinje na Kosmetu, u Crnoj Gori, Republici Srpskoj.

Ono što je posebno važno da se istakne je i pomoć porodicama sa četvoro i više dece, koje su poprilično "nevidljive" u društvu, a kojima Versko dobrotvorno starateljstvo pomaže u hrani, odeći, obući, proboru za školu i besplatnim letovanjima.

Kako da postanete dobrotvor?

Sve informacije o tome kako možete da pomognete Verskom dobrotvornom starateljstvu možete pogledati na njihovoj internet prezentaciji, tačnije na ovom ►LINKU

Veoma je važno da znate da na jednostavan način, jednom SMS porukom možete da doprinesete da sutra neko ima besplatan obrok, negu ili pregled.

Postoje sledeće SMS opcije:Nahrani gladnog - pošalji 200 na 2844

Budi mesečni dobrotvor - pošalji 500 na 2844

Možete da postanete i volinter ili da uplatite novac putem računa ili u prostorijama VDS u Francuskoj ulici 31. Možete darivati i robnu, kao i donaciju u hrani.

(Telegraf.rs)