OČI NA NEBU, PRESRETAČI NA ZEMLJI! Pukovnik Stević: Snimljen sa 270 km/h, tražimo trajno oduzimanje vozila
Oko na nebu koje snima svaki potez, presretači koji na tlu seku divljanje i jeziva statistika koja ne prašta: od brzina većih od 270 na sat do stravičnih udesa u kojima ginu deca.
Za Telegraf.rs govori pukovnik Dejan Stević. Otkriva zašto izgovor "mislio sam da je zeleno" nikoga neće spasiti robije, kako je jednom prekršiocu oduzeto sedam luksuznih vozila i koje rigorozne mere u novom zakonu čekaju one koji srpske puteve pretvaraju u poligone smrti.
Pripadnici Uprave saobraćajne policije MUP-a Srbije uveli su veliku novinu na domaćim putevima - kontrolu saobraćaja iz vazduha! Uz pomoć dronova i najsavremenijih tehnologija, u koordinaciji sa neobeleženim presretačima, do sada je procesuirano na stotine najtežih prekršaja.
O crnim tačkama, opasnostima na Ibarskoj magistrali i moto-putevima, kao i o predstojećim izmenama zakona, za Telegraf.rs govori pukovnik Uprave saobraćajne policije Dejan Stević.
- Pukovniče Steviću, kako u praksi funkcioniše kontrola saobraćaja dronovima i šta pokazuju prvi rezultati na terenu?
Mogu slobodno da kažem da smo pioniri u regionu. Ovo je ogroman iskorak MUP-a i Uprave saobraćajne policije, jer kontrolu bezbednosti sada sprovodimo i iz vazduha. Iza celog projekta stoji izuzetno visok nivo operativne spremnosti i marljiv strateški rad. Samo od avgusta na ovaj način zabeleženo je više od 300 najtežih prekršaja.
U akciji ne učestvuje samo dron. Na zemlji su uvek dve patrole - jedna je presretač, vozilo visokih performansi bez policijskih obeležja, a druga je patrola koja na bezbednom mestu zaustavlja prekršioce. Podignemo dron tamo gde procenimo rizik. Obučeni policajac na ekranu prati saobraćaj i čim uoči bahato ponašanje - najčešće preticanje kolone preko neprekidne linije - presretač dobija signal, uključuje se, zaustavlja vozača i sledi sankcija. Pored nasilničke vožnje, dronovi precizno beleže i pojas i nepropisno korišćenje mobilnog telefona.
- Gde se danas u Srbiji nalaze takozvane crne tačke?
Sa "Putevima Srbije" mapirali smo ukupno 99 kritičnih tačaka. Važno je napraviti razliku: "crne tačke" su stalne lokacije na kojima je u prethodnih nekoliko godina zabeležen veći broj poginulih lica. S druge strane, opasna mesta se menjaju u zavisnosti od sezone i gustine saobraćaja, pa ih iznova procenjujemo i mapiramo tri puta godišnje kako bismo tamo odmah usmerili patrole.
- Završena je i pojačana akcija kontrole u zonama škola, a podaci deluju poražavajuće. Šta navodi vozače da jure pored škola?
Akciju smo produžili sve do 15. oktobra jer smo uočili veliku neodgovornost. Saobraćajci su kod škola prisutni tokom cele školske godine, jer su deca naš apsolutni prioritet. Poražavajuće je to što pojedinci pokazuju bahatost tamo gde se kreću najmlađi.
Nažalost, od početka godine imamo šestoro stradale dece, prošle godine devetoro, a godinu pre toga čak šesnaestoro. Ono što nas posebno brine jeste činjenica da je prošle godine svih devetoro dece stradalo u svojstvu putnika u vozilu. Roditelji ih i dalje ne vezuju na propisan način, prevoze decu mlađu od 12 godina na prednjem sedištu ili im daju volan u krilu "iz zabave". To je nedopustivo.
- Da li je Ibarska magistrala i dalje magnet za nesreće, iako je veći deo saobraćaja prešao na auto-put „Miloš Veliki“?
Nažalost, jeste. Vozači su dobili više prostora na Ibarskoj magistrali i javio se opasan sindrom - prazniji put shvataju kao poligon za brzu vožnju i opuštanje. Letnji meseci odnose trećinu ukupnog broja stradalih u godini, a neprilagođena brzina je ubica broj jedan - uzrok je u više od 47 odsto fatalnih udesa. Kada na Ibarskoj krenu da pretiču po tri ili pet automobila preko pune linije, to je direktan put u čeoni sudar sa smrtonosnim ishodom.
- Ko su ljudi koji voze preko 200 na sat na našim putevima i kakva opravdanja najčešće daju policiji kada ih presretač zaustavi?
Presretači svakodnevno dokazuju svoju ulogu. Imali smo zabeleženo kretanje od čak 270 km/h na deonici gde je ograničenje 80! Na potezu od Pupinovog mosta ka Zrenjaninu i Pančevu brzine od 250 km/h postale su svakodnevica.
Ono što nas duboko brine jeste to što većinu prekršilaca čine mladi vozači, mlađi od 29 godina. Oni zanemaruju zakone fizike. Saobraćajna nezgoda ne bira ko ste, gde radite i odakle idete - u toku godine imamo više od 30.000 nezgoda. Nezgoda prepoznaje samo jedno: bezbedno ili nebezbedno ponašanje.
- Vozač koji je usmrtio vašeg kolegu i njegovu porodicu brani se rečima da je "mislio da je zeleno". Može li ikakav previd da opravda prolazak kroz crveno sa tri ugašena života?
Sa dubokim pijetetom govorim o toj tragediji - ugašena je čitava porodica našeg kolege. Da nisam pripadnik policije, rekao bih otvoreno: to je čisto ubistvo. Taj vozač je imao 1,34 promila alkohola u krvi, bio je pod dejstvom narkotika, vozio brzinom većom od 130 na sat i kroz crveno svetlo samo dodao gas.
U pravu postoji pojam skrivljene neuračunljivosti. Dakle, sami ste sebe doveli u stanje pijanstva i opijenosti. To što sada tvrdite da niste razlikovali boje na semaforu zakon ne priznaje kao olakšavajuću okolnost, niti to može biti alibi. Očekujemo i apelujemo na najstrožu moguću zakonsku kaznu.
- Kako novi zakon planira da stane na put saobraćajnim povratnicima?
Privremeno smo do sada oduzeli 206 vozila od najgorih povratnika. Imali smo situacije u kojima smo pojedincima oduzimali po četiri, pet, pa i sedam vozila! Reč je o imućnim ljudima koji imaju po nekoliko automobila, misle da time varaju sistem i da su iznad zakona.
Zato u novom zakonu predlažemo meru trajnog oduzimanja vozila i trajnog gubitka vozačke dozvole. Kada neko ostane bez skupocenog automobila koji je uzeo na lizing ili kredit od nekoliko desetina hiljada evra i zna da ga više nikada neće dobiti nazad, verujte da će dobro razmisliti o tome da li mu se divljanje isplati.
- Šta je vaša ključna poruka i apel za kraj?
Defanzivna vožnja! To je jedini lek protiv tragedija. Bezbednost počinje onim jednostavnim „klikom“ pojasa pre nego što pokrenete vozilo. Ako iza sebe uočite agresivnog vozača, sklonite se u desnu traku, propustite ga i sačuvajte život - na putu nema mesta dokazivanju.
Poseban apel upućujem pešacima, naročito sada kada su dani kraći i stiže zima. Tokom prošle godine stradalo je više od 100 pešaka, a četvrtina njih na samom pešačkom prelazu. Ne stupajte na kolovoz dok niste uspostavili kontakt očima sa vozačem i dok niste sto posto sigurni da se vozilo zaustavlja. Nosite svetliju odeću ili reflektujući detalj - vozač pešaka u crnoj jakni u mraku uočava tek na 50 metara, dok je sa reflektujućom trakom vidljiv na čak 250 metara.
Saobraćaj nije luksuz, već svakodnevna životna potreba. Saobraćajna policija radi danonoćno, ali bez lične odgovornosti svakog pojedinca, ne možemo sačuvati živote.
(Telegraf.rs)