Kristina i Valentina bile su spojene grudnim košem: Davali im 16 posto šansi za život, sad su zdrave i vesele
Kad je pre gotovo sedam godina saznala da nosi blizance, i to još sijamske, Marija Tambolaš bila je u šoku. U 13. nedelji trudnoće otkrilo se da su blizanci spojeni trbuščićima i jedina tad pozitivna vest Mariji bila je da svako dete ima svoju glavicu te svoje ruke i noge. Puno je molitvi Marija uputila tih meseci trudnoće Bogu u kog je silno verovala da će joj pomoći u toj situaciji. Na sreću, sve su one uslišane pa danas porodica Tambolaš može s radošću obeležavati Svetski dan sijamskih blizanaca, koji je posvećen upravo podizanju svesti o medicinskim, socijalnim i emocionalnim izazovima s kojima se suočavaju sijamski blizanci i njihove porodice. Jer malene Kristina i Valentina, koje su postale najpoznatije hrvatske sijamske bliznakinje, danas su vedre i vesele devojčice koje vode odvojene male živote i više ne zavise jedna od druge, osim u igri, prenose 24sata.hr.
"Celo vreme trudnoće nije se znalo na koji način su spojene i kako će se to dalje razvijati. Doktori su davali jako male šanse da će obe ostati žive, samo 16 posto. To je bilo vrlo traumatično razdoblje za mene. Do samog kraja, pa čak ni na operaciji nije se znalo šta će biti s bebicama. Plan je bio da šest meseci ostanu spojene dok ne ojačaju i dobiju na kilaži jer su bile jako sitne. No onda su počele komplikacije", priseća se Marija s kojom su 24sata.hr razgovarali i nakon što su devojčice uspešno operisane i razdvojene.
Naime, ispostavilo se da su devojčice bile spojene donjim delom grudnog koša i imale su zajedničku jetru i creva. Nakon samo pet nedelja od rođenja, zbog komplikacija koje su se počele pojavljivati odlučeno je da će se ići na razdvajanje.
Operacija je odrađena na Rebru, trajala je 15 sati, vodilo ju je 14 lekara i isto toliko medicinskog osoblja. Porodica Tambolaš je danas neizmerno zahvalna svim vrhunskim lekarima koji su tad učestvovali u toj zahtevnoj operaciji i velikom trudu medicinskih sestara koje su brinule o njima kao da su njihova deca.
"Roditi decu, i to još s takvim problemom, a ne primiti ih u ruke bilo mi je nešto najteže. Mene su ostavili na Sv. Duhu, a devojčice su odmah prevezli na Rebro, gde je planirana operacija. Tih nedelju dana za mene kao rodilju bili su strašni. Gledala sam druge majke s bebama u naručju, a ja sama sa svojim teškim mislima i brigom šta će i kako biti s mojom decom. Utehu sam tražila u izmlazanju jer sam htela da barem dobiju majčino mleko", priseća se Marija dodajući kako je svoje devojčice, tad još spojene, prvi put videla tek nakon nedelju dana.
S dva reza preko trbuha, koji su još bili sveže rane od porođaja, Marija je svaki dan putovala tri sata vozom do Zagreba noseći oko tri litre izmlazanog mleka svojim devojčicama, pa se tri sata vraćala kući svojoj Maji i Ivanu, koji su takođe bili željni majčine pažnje.
Osam meseci su bliznakinje nakon odvajanja provele u bolnici. I Kristina i Valentina imale su nekoliko kasnijih operacija, među kojima je bila i umetanje veštačkog trbušnog zida Valentini.
"Na sreću, sve je na kraju prošlo jako dobro. Danas su odlično, zdrave su i vesele", kaže Marija dodajući kako i dalje odlaze na redovne kontrole u Zagreb nekoliko puta godišnje kako bi se uverili da se svi organi razvijaju jednakomerno.
Kristina i Valentina su ove godine krenule u školu u koju su se bez problema uklopile. Navikle su na drugu decu jer su kod kuće vreme provodile sa starijim bratom i sekom, Ivanom i Majom, koji su ih sve te godine čuvali i pazili jednako kao mama i tata Petar.
Život kod kuće uobičajen je kao i kod drugih porodica. Među sestrama i bratom puno je igre, nestašluka, ali i snažne privrženosti.
"Bliznakinje su jako živahne. Iako se ponekad posvađaju, zapravo su nerazdvojne. U školi je sve kao i s drugom decom. Svi su fascinirani koliko su već velike, odrasle. Prošlo je gotovo sedam godina otkako su razdvojene i sve je dobro završilo. Mnogi se čude kako nemaju nikakvih posledica što se tiče zdravlja", zadovoljno kaže Marija srećna što njene devojčice danas, sedam godina nakon razdvajanja, žive punim plućima i zdravlje ih ni u čemu ne ograničava.
(Telegraf.rs)