Ljubomir je pokušavao da proda svoje jabuke, ali nije bilo kupaca: Da ih ne bi bacio, odlučio je da ih spakuje i odnese na pravu adresu (FOTO)

Reč je o Osnovnoj školi Rada Šubakić

Neki voćari jabuku koju ne mogu da prodaju izručuju u reke, neki na livade i deponije, iz očaja što je cena ovog voća tri dinara po kilogramu, a ni za tu sumu

nema kupaca. A Ljubivoje Pantović, Šumadinac iz sela Pajsijević u opštini Knić, sto kilograma svojih najlepših jabuka poklonio je školi u selu.

Reč je o Osnovnoj školi Rada Šubakić. U njoj je prva znanja pre pola veka stekao i sam Ljubivoje.

Spakovao je jabuke i poklonio školi; Foto: M. R.

Telegraf je nedavno pisao o ovom seljaku, reč je o čoveku kome nije bilo teško da svoje jabuke iznosi na pijacu uporno - da bi ih besplatno delio.

- A onda sam u dogovoru sa Draganom Vujovićem, koji je pokretao mnogo akcija za obnovu škole u selu, rešio da najlepše jabuke, oko 100 kilograma, poklonim đacima za užinu. Zajedno smo ih prebrali, za decu ide samo ono najbolje, i odneli ih. Imao sam prinos od pet tona prošle godine, tek mali deo sam uspeo da prodam, a sada je cena jabuke četiri dinara. Po toj ceni nisam hteo da ih prodam jer je u pitanju prva klasa, a realnu cenu niko ne nudi. Očajan sam kao i drugi voćari, ali ipak ne mogu da bacam jabuke, greh je, zbog toga ih poklanjam - kaže Ljubivoje Pantović.

Nije mogao da ih baci; Foto: M. R.

Dragan Vujović, koji je poznat kao pokretač niza akcija za obnovu seoske škole Rada Šubakić, objašnjava da školu pohađa 14 đaka, a sa njima rade vaspitačica i dve učiteljice.

- Prvo su pomislili da je 100 kilograma jabuka previše za njih, da ne mogu sve pojesti za užine, a onda su se setili da bi mogli da spremaju i kompot. To je daleko bolje od sokova. Drago mi je što je Ljubivoje u situaciji kada su mu propala i ulaganja i rad rešio da jabuke ne baca nego poklanja, i na pijacama i sada školi - kaže Vujović.

Škola kojoj je Ljubivoje poklonio jabuke; Foto: M. R.

Seljak Ljubivoje Pantović pre pola veka bio je đak ove škole, a godinama unazad pomagao kako i koliko je mogao kada su meštani od svog novca obnavljali školu.

(M.R.)