Zavirite u tajnoviti Kanjon Crne Reke: Kad je napolju najveća žega, na ovom mestu je kao u raju

Kanjon je skriven, pa većina posetioca Divčibara ni ne zna da on postoji

Foto: Mateja Beljan

Nema mnogo reka u Srbiji čiji tok možete proći, a da ne vidite baš ni jedan trag civilizacije: da nema kuća, grobnica, potpisa na stablima, da nema čak ni manastira i kapela, žica od dalekovoda, puteva ni oranica, da nema ni smeća. Samo čista priroda, žubor vode, jezera, ribice i račići, mirisne trave i prirodno izvajane stene.

Foto: Mateja Beljan

Ta malobrojna mesta isti utisak ostavila bi na nas i da se 500 ili 1.000 godina vratimo u prošlost. Tu se vekovima kamenje odranja i kotrlja gonjeno jedino silom prirode i promene koje se dešavaju nemaju nikakve veze sa civilizacijskim tekovinama.

Foto: Mateja Beljan

Kanjon Crne Reke na planini Maljen, ispod popularnog odmarališta na Divčibarama, redak je primer netaknutog vodotoka, gde osim žubora nadzemnih i podzemnih voda ne postoji ništa što bi vam remetilo mir.

Foto: Mateja Beljan

Iako je skriven, kanjon je pristupačan, do njega je lako doći i postoje putokazi. Dug je oko 7 kilometara, što je pozamašna ruta za pešaka, budući da se po ovakvom terenu "putuje" brzinom od oko 1 kilometra na čas, osim ako niste baš iskusni u planinarenju.

Foto: Mateja Beljan

Put kroz kanjon vodi preko stena, kamenčiča i litica koje se uzdižu iznad reke. I po najvrelijem danu, temperatura je u njemu prijatna, a jezerca koja je priroda sama stvorila mame kupače da se rashlade. Voda je bistra i nije studena, a stene tako izvajane da na mnogim mestima možete da zastanete, opružite se i uživate u prirodi.

Foto: Mateja Beljan

Zanimljivo je da je kanjon kao stvoren za pešačenje - nema rastinja koje džiglja, ni nepremostivih prepreka, a ipak - sve je delo prirode. Kada je vodostaj nizak, veći deo kanjona možete da pređete preskačući crne magmatske stene i kamenje.

Foto: Mateja Beljan

Ponekad je potrebno i obići neku prepreku, bilo hodom kroz vodu, bilo penjanjem uz stene bili prelaskom na strmu šumsku stazu.

Foto: Mateja Beljan

Za to je potrebno malo kondicije i opreza. Kanjon traži stalnu pažnju i svakom koraku mora da prethodi dobra procena, jer klizavo kamenje može lako da vas zavara i obori.

Foto: Mateja Beljan

Ipak, oni koji nemaju želju da satima koračaju kroz kanjon, lako mogu da dođu do samog početka ovog crnog bisera prirode, odšetaju nekoliko stotina metara i zaposednu obalu rečice.

Foto: Mateja Beljan

Inače, na putu od početka do kraja kanjona postoji više vodopada i jezera, a matica teče ne samo na površini, već i ispod zemlje, kanalima koji se šire ispod stena i tako stvaraju specifičan, umirujući šum.

Foto: Mateja Beljan

Jednostavan ulaz u kanjon nalazi se u mestu Podbukovi, pored etno domaćinstva Obradović. Postoji i pristup sa Ljutig krša na Divčibarama, ali tu postoji i jedna strma nizbrdica.

Foto: Mateja Beljan

Za one koji prolaze ceo kanjon "lakši put" je da od Ljutog Krša dođu do Podbukova (nizbodni put). Za one koji bi samo da "zavire" u kanjon i ne upuštaju se u osmočasovnu šetnju, pristup iz Podbukova je bolje rešenje.

Foto: Mateja Beljan

VIDEO: 400 ljudi se popelo u svitanje na Midžor

(M. Beljan)