Suze radosnice bake Blagice i sina Časlava: "Obećala sam da ću ih do Vaskrsa preseliti u novi dom"

Lazarevići su živeli u udžerici koja je pretila da se svakog trena sruši, navikli na glad, a davno zaboravljene osmehe na njihova lica vratila je humana karatistkinja iz Vranja, Tamara Misirlić

Baka Blagica Lazarević (70) i njen bolesni sin Časlav (45) koji su zbog nemaštine navikli na glad i živeli u udžerici u selu Voganac u opštini Bujanovac, danas su se uselili u novi dom zahvaljujući mladoj karatistkinji iz Vranja, Tamari Misirlić (19) i humanim ljudima koji su se priključili njenoj akciji.

Suze radosnice, zagrljaji, poljupci, reči zahvalnosti, ali i nove komšije, baloni i kolači. Tako je u nekoliko reči izgledalo preseljenje u novu kuću čiji su vlasnici od danas Blagica i njen sin Časlav. Posle mnogo godina, Lazarevići opet imaju razloga za smeh i sreću, davno zaboravljenu zbog siromaštva i teškog života na koji su bili osuđeni.

Za radost i suze radosnice u njihovim očima pobrinula se Tamara kojoj je ova porodica posebno prirasla za srce i koja nije želela da odustane dok im ne ispuni tu jednu želju - da imaju pristojan krov nad glavom i uslove dostojne čoveka.

A Tamara, ta divna mlada devojka, dala je sebi obećanje još onog dana kada ih je prvi put posetila i videla njihovu staru udžericu koja je pretila da se svakog trena sruši, da će im do Vaskrsa obezbediti pristojniji život.

- Imala sam veliku želju da Vaskrs dočekaju u novoj kući, onako kako dolikuje tim neiskvarenim ljudima. Njihova nova kuća nalazi se u selu Klenike, tamo gde je Časlav dosad odlazio u prodavnicu i pešaka išao kilometrima. U pitanju je domaćinstvo, štala, pomoćna kućica i trosobna kuća - objašnjava srećno i ushićeno naša sagovornica.

Kako kaže, u tom domaćinstvu niko nije živeo 5 godina, te je moralo da se renovira.

- Sve je kupljeno za 4.000 evra, a majstori su izašli u susret i besplatno radili 4 dana, dok nas je materijal koštao oko 200 evra - ističe Tamara.

Baka Blagica i Časlav dobili su potpuno opremljen dom: sa svim nameštajem, kuhinjom, kupatilom, a već su stigli i da se upoznaju sa novim komšijama koji su ih celo pre podne željno iščekivali.

- Pale su i suze radosnice, i poljupci i zagrljaji - kaže mlada karatistkinja navodeći da će sada Lazarevićima biti mnogo lakše i da odu do prodavnice, ambulante... a život u dotrajaloj kućici bez asfalta, odsečenoj od sveta, za Blagicu i Časlava biće samo ružno sećanje.

(Telegraf.rs)