Žena mojih godina rekla mi je "padni", a deca mi ustaju odmah: Nevenka ima invaliditet i reči hvale za mlade

Vreme čitanja: oko 1 min.

Kako za Telegraf.rs priča Nevenka, zbog nestabilnog hoda obično gura invalidska kolica koja joj služe ko pomagalo, a na vratima autobusa uvek zamoli nekog mlađeg od nje da sedne što bliže vratima jer će u suprotnom pasti

Foto: Privatna arhiva

Kako se pet godina vozi gradskim prevozom, Nevenka Arsenović (65) arhitekta u invalidskoj penziji, želela je da podeli sa javnošću jednu činjenicu koja podstiče i ohrabruje. Nesebična pomoć koju joj pružaju mladi u prevozu i bezpogovorno ustupanje mesta za nju predstavlja uverenje da empatična omladina ipak nadvaladava negativne pojedince.

Kako za Telegraf.rs priča Nevenka, zbog nestabilnog hoda obično gura invalidska kolica koja joj služe ko pomagalo, a na vratima autobusa uvek zamoli nekog mlađeg od nje da sedne što bliže vratima jer će u suprotnom pasti.

- Ja sam arhitekta u invalidskoj penziji i imam 65 godina. Hodam gurajući invalidska kolica jer sam nestabilna. Ulazim u autobus i odmah do vrata zamolim ženu, nešto mlađu do mene da sednem jer ću zaista pasti, a ona me samo pogleda i kaže "padni". U tom momentu ustaje jedan tinejdžer i ja ipak ne padam - priča Nevenka o sceni koja se odigrala u autobusu broj 16  na stajalištu "Cvijićeva".

Kako ističe poenta je u tome što je tinejdžer samoinicijativno ustao, a naglašava da to nije prvi put da mladi pokažu da se u njih vredi uzdati.

- Deca mi zaista nesebično pomažu i za ovih pet godina, koliko se vozim gradskim prevozom, nikada ni jedno mlađe lice me nije odbilo i to je velika nada. Možda bi bilo dobro objasniti ljudima neophodnost da pitaju kako da pomognu jer često, to što bi uradili, nije izvodljivo invalidu - naglasila je Nevenka.

Ova Nevenkina priča zaista može nadahnuti sve koji se pribojavaju da zbog neke vrste invaliditeta izbegavaju prevoz, skupe hrabrosti jer se svuda oko nas nalaze ljudi koji su voljni da pomognu.

(Telegraf.rs)